Sotnja
Sotnia ili sotnja (doslovno: stotina, u prijevodu: "satnija"; ukrajinski: сотня, hrvatski: satnija) vojni je pojam slavenskog podrijetla. Ovim se izrazom označava stotinu vojnika i može se približno smatrati ekvivalentom satnije. Poznate su i jedinice sastavljene od manjeg broja pripadnika, koje se nazivaju polu-sutnja. Na sotnji je zasnovana upravno-teritorijalna jedinica.
U doba kneževina, naziv satnija označavao je vojnu postrojbu narodnog ustanka, koja je u početku brojila stotinu ljudi. U 16. stoljeću pojavljuju se satnije registrovanih kozaka, kao pododjeli kozačkih pukovnija. U kozačkom registru iz 1649. satnije su nazivane prema toponimu ili imenu satnika. U kozačkoj Hetmanskoj državi 17/18. stoljeća te u Slobodskoj Ukrajini, satnija je predstavljala upravno-teritorijalnu, sudbenu i vojnu jedinicu u sastavu pukovnije. Satnije su nazivane po gradovima i varošima u kojima se nalazila satnijska uprava. Broj satnija u pukovniji nije bio stalan i kretao se od 7 do 20. Pojedine satnije (osobito pukovske) u 18. stoljeću dijelile su se na dva, tri pa čak i četiri (kao u Nižinskoj pukovniji) manje satnije, koje su bile numerirane. Broj kozaka u satniji kao vojnoj jedinici varirao je od nekoliko desetaka do nekoliko stotina. Na čelu satnije nalazio se satnik, koji je bio podređen pukovskom starješinstvu. Satnije povezane s prijestolnicama Hetmanštine (npr. Baturska, Hluživska) ili s hetmanskim posjedima ("na bujavu") bile su izravno podređene hetmanu. Satnije su postojale i u dragovoljačkim (kompanijskim i serdjučkim) pukovnijama, ali su tamo imale isključivo vojnu funkciju.
Početkom 20. stoljeća naziv satnija koristio se za pododjele u kozačkim postrojbama Ruskog Carstva, kao i u državnim kozačkim formacijama između 1918. i 1920., gdje su bile ekvivalent eskadrona i četa u regularnoj vojsci. Satnije su također postojale u Legiji Ukrajinskih Strijelaca, u vojsci Ukrajinske Narodne Republike (UNR) i Ukrajinskoj Galicijskoj Vojsci (UGV), gdje su bile podijeljene na 2–3 voda; kao i u Ukrajinskoj ustaničkoj vojsci (UPA) te 1. diviziji Ukrajinske Narodne Vojske.
Vrijedi spomenuti da su slične vojno-teritorijalne jedinice postojale i kod drugih naroda u različitim historijskim razdobljima — primjerice centurija (latinski: centuria, [[100 (broj)|stotina) u starom Rimu. Takve jedinice postojale su i u Mongolskom Carstvu te Zlatnoj Hordi. Vrlo je vjerojatno da su upravo te dvije tradicije utjecale na oblikovanje kozačkog vojnog i upravnog sustava.