Sopoćani

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Manastir Sopoćani i Stari Ras
Svjetska baštinaUNESCO
 Srbija
Registriran:1997. (3. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:ii, iii
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Sopoćani je manastir Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi pored izvora rijeke Raške u Starom Rasu, centru srednjovjekovne Srbije.[1]

Zbog svojih iznimnih fresaka Manastir Sopoćani je 1979. zajedno sa kompleksom Stari Ras uvršten na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi.[2][3]

Historija[uredi | uredi kod]

Manastir Sopoćani izgrađen je u drugoj polovini 13. vijeka (vjerojatno negdje oko 1265.) kao zadužbina kralja Uroša Nemanjića.[1]

Za osmanske vladavine, manastir je nakon nasrtaja, više puta napuštan od monaha, ali su se oni uvijek vraćali u njega i obnovili ga.[1] Sve do 1689. kad su ga Osmanlije zapalili i demolirali, pa je crkva ostala bez krova - tad su ga napustili. Nakon tog je manastir ostao napušten preko 200 godina, sve do 20. vijeka, kad je obnovljen i ponovo stavljen u funkciju. Ono što je kuriozum, je to da je većina fresaka ostala u relativno dobrom stanju.[1]

Karakteristike[uredi | uredi kod]

Smrt Ane Dandolo majke Uroša Nemanjića
Uspenje Bogorodice

Centralni i najbolje očuvani objekt je crkva sv. Trojstva, to je jednobrodna bazilika, kojoj su kupola i zvonik sa narteksom podignuti kasnije sredinom 14. vijeka.[3]

Na crkvi je vidljiv utjecaj romaničke arhitekture, naročito u kamenoj plastici, pa se pretpostavlja da su je izveli klesari sa jadranskog primorja.

atrij manastira Sopoćani

Freske u manastirskoj crkvi sv. Trojstva naslikane negdje između 1270. - 1276., spadaju u red najljepših u srpskoj i bizantskoj srednjovjekovnoj umjetnosti.[2] To je bilo vrijeme kad je Konstatinopolis bio u rukama križara, pa su izgleda stvaraoci tih fresaka potražili utočište na dvoru srpskog kralja.[2]

Freske u narteksu, iz kog se ide u dvije kapele, oslikane su (u skladu sa tradicijom) prizorima iz života ktitora i njegove porodice, pa se iz njihove ikonografije da isčitati puno toga o životu na srpskom dvoru u to doba.</ref>[2]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Чудо и сјај сопоћанских фресака (srpski). Srpsko blago. Arhivirano iz originala na datum 2008-10-07. Pristupljeno 10. 10. 2016. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Stari Ras and Sopoćani (engleski). UNESCO. Pristupljeno 10. 09. 2016. 
  3. 3,0 3,1 Манастир Сопоћани (srpski). SANU. Pristupljeno 10. 10. 2016. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]