Songbun

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Rajčice, koje su potpuno crvene do jezgre, smatraju se dostojnim komunistima; za jabuke, koje su crvene samo na površini, smatra se da trebaju ideološko poboljšanje; a grožđe je potpuno izgubljeno.

—Tri temeljne društvene klase se metaforički opisuju kao rajčice, jabuke i grožđe.[1]

Songbun (korejski: 출신성분) je sustav pripisanog društvenog položaja koji postoji u Sjevernoj Koreji. Temeljem političke, društvene i ekonomske pozadine njegovih predaka te ponašanja rodbine, određuje se može li se određenoj osobi povjeriti odgovornost, ima li pravo na napredak u Sjevernoj Koreji[2] te čak treba li dobivati adekvatnu hranu.[3] Songbun izravno utječe na mogućnosti obrazovanja i zaposlenja, a posebice sposobnost određene osobe da se pridruži Radničkoj partiji.[1][2]

Geneza Songbuna može se pronaći u dekretu naziva "O transformaciji borbe s kontrarevolucionarnim elementima u općenarodni, općepartijski pokret", kojeg je politbiro Radničke partije donio 1957. godine.[4] Postoje ukupno tri glavne skupine te oko 50 podskupina, a prve je u govoru 1958. godine definirao Kim Il-sung. Društvena stratifikacija prema Songbunu izgleda ovako:[3]

  1. "Jezgrena klasa", koja sačinjava oko 25% sjevernokorejskog društva i uglavnom se radi o onima čija se obitelj istakla u borbi protiv japanske okupacije ili o onima koji su od 1950. godine bili tvornički radnici, fizički radnici ili seljaci.
  2. "Kolebljiva klasa", koja sačinjava oko 55% stanovništva i uglavnom se radi o prosječnim građanima bez jasnih afilijacija prema ijednoj od drugih skupina.[5]
  3. "Neprijateljska klasa", koja sačinjava oko 20% stanovništva i uglavnom je rezervirana za prijašnje zemljoposjednike, trgovce, odvjetnike i svećenike te se smatra potencijalno subverzivnim elementom sjevernokorejskog društva.[6]

Prema izvještajima CIA-jine analitičarke Helen-Louise Hunter, obavještajni službenici i članovi partije čuvaju podatke o svakom građaninu,[1] koji se ažuriraju svake dvije godine.[3] Prema njezinom mišljenju, najviša klasa predstavlja 30%, kao i ona najniža, dok srednja klasa predstavlja oko 40% stanovnika.[7] Američka novinarka Barbara Demick smatra kako takav sustav nije javno poznat te kako djeca u Sjevernoj Koreji odrastaju bez znanja o tome,[8] a s njom se slaže i Hunterova, koja tvrdi kako Songbun nikada nije službeno objavljen i definiran.[9] Songbun je imao znatno velik utjecaj u doba Kim Il-sunga, praktički presudan, dok je već u Kim Jong-ilovo doba njegov utjecaj znatno oslabio; puno važniji postao je novac.[10] Službena Sjeverna Koreja odbija sve izvještaje i materijale koji pokušavaju dokazati postojanje ovoga sustava, smatrajući ih nepouzdanima; tvrdi kako su svi građani Sjeverne Koreje jednaki te poriče postojanje bilo kakve diskriminacije temeljem porijekla.[11]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 Helen-Louise Hunter; foreword by Stephen J. Solarz (1999). Kim Il-song's North Korea. Westport, Connecticut, London: Praeger. str. 3-11, 31-33. ISBN 0-275-96296-2. 
  2. 2,0 2,1 Matthew McGrath (June 7, 2012). "Marked for Life: Songbun, North Korea’s Social Classification System". NK News. Pristupljeno June 8, 2012. 
  3. 3,0 3,1 3,2 Robert Collins (June 6, 2012). Marked for Life: Songbun, North Korea’s Social Classification System. Committee for Human Rights in North Korea. http://hrnk.org/wp-content/uploads/HRNK_Songbun_FINALFINAL.pdf. pristupljeno June 8, 2012. 
  4. Andrei Lankov, “The Repressive System And The Political Control In North Korea,” in Severnaia Koreia: vchera i segodnia (North Korea: Yesterday and Today) (Moscow: Vostochnaia literatura, 1995
  5. B.R. Myers (2010). The Cleanest Race: How North Koreans See Themselves and Why It Matters. Hoboken, NJ: Melville House Publishing. ISBN 978-1-933633-91-6. 
  6. Jerry Winzig. "A Look at North Korean Society" (book review of Kim Il-song's North Korea by Helen-Louise Hunter). winzigconsultingservices.com. http://www.winzigconsultingservices.com/files/samples/kq/Helen_Hunter.html. pristupljeno June 8, 2011. "In North Korea, one's songbun, or socio-economic and class background, is extremely important and is primarily determined at birth. People with the best songbun are descendants of the anti-Japanese guerrillas who fought with Kim Il-song, followed by people whose parents or grandparents were factory workers, laborers, or poor, small farmers in 1950. "Ranked below them in descending order are forty-seven distinct groups in what must be the most class-differentiated society in the world today." Anyone with a father, uncle, or grandfather who owned land or was a doctor, Christian minister, merchant, or lawyer has low songbun." 
  7. Helen-Louise Hunter,Kim Il-song's North Korea, Praeger, Westport, Connecticut, 1999, pp 4-5.
  8. Demick, p 28.
  9. Helen-Louise Hunter,Kim Il-song's North Korea, Praeger, Westport, Connecticut, 1999, pp 3, 6.
  10. Andrei Lankov (2011-12-03). "North Korea's new class system". Asia Times. http://www.atimes.com/atimes/Korea/ML03Dg01.html. pristupljeno 2012-07-01. 
  11. KINU White Paper on Human Rights in North Korea 2011, p. 216, 225

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]