Song of Russia

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Song of Russia
RežijaGregory Ratoff
László Benedek (van špice)
ProducentJoe Pasternak
Pandro S. Berman
ScenarioPaul Jarrico
Richard Collins
sinopsis: Leo Mittler
Victor Trivas
Guy Endore
UlogeRobert Taylor
Susan Peters
Robert Benchley
DistribucijaMetro-Goldwyn-Mayer
Datum(i) premijere
10. 2. 1944 (1944-02-10)
Trajanje107 min.
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Budžet1,828.000 $[1][2]
Bruto prihod3,729.000 $[1]

Song of Russia (sh. Pjesma Rusije) je američki crno-bijeli igrani film snimljen 1944. u režiji Gregoryja Ratoffa i Laszloa Benedeka. Po žanru je melodrama, a radnja je smještena u SSSR u prvim godinama drugog svjetskog rata. Protagonist, čiji lik tumači Robert Taylor je američki dirigent koji je tamo došao na turneju i otpočeo ljubavnu vezu sa lokalnom ruskom pijanisticom (čiji lik tumači Susan Peters), a koju će brutalno prekinuti njemačka invazija. Song of Russia je napravljen u jeku drugog svjetskog rata te je, između ostalog, imao i propagandnu svrhu, odnosno nastojao je promovirati tadašnje ratno savezništvo SAD i SSSR. Tokom snimanja je režiser Ratoff kolabirao, te ga je zamijenio Benedek. Usprkos toga je doživio veliki uspjeh, kako kod publike, tako i kod kritike. Iza rata je, međutim, mnogima uključenim u projekt donio probleme, s obzirom da se za vrijeme makartističke histerije upravo ovaj film uzimao kao primjer subverzivne pro-sovjetske i pro-komunističke propagande u Hollywoodu. Kongresni Odbor za antiameričku djelatnost je dao antikomunističkoj spisateljici Ayn Rand da kao vještak pregleda film; ona je dala službeni zaključak da je riječ o pro-sovjetskoj propagandi. Glumac Robert Taylor, koji je postao jedan od istaknutih hollywoodskih antikomunista, izjavio je da je film snimio "protiv svoje volje".

Uloge[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 The Eddie Mannix Ledger, Los Angeles: Margaret Herrick Library, Center for Motion Picture Study .
  2. Scott Eyman, Lion of Hollywood: The Life and Legend of Louis B. Mayer, Robson, 2005 p 350

Vanjske veze[uredi | uredi kod]