Sơn Ngọc Thành
| Sơn Ngọc Thành សឺង ង៉ុកថាញ់ | |
|---|---|
 | |
| Mandat 14. kolovoza 1945. – 16. listopada 1963. | |
| Prethodnik | Norodom Sihanouk |
| Nasljednik | Sisowath Monireth |
| Mandat 18. ožujka 1972. – 15. listopada 1972. | |
| Prethodnik | Sisowath Sirik Matak |
| Nasljednik | Hang Thun Hak |
| Rođenje | 7. prosinca 1908. Trà Vinh, Vijetnam(tada  Francuska Kočinkina)
|
| Smrt | 8. kolovoza 1977. Hồ Chí Minh, Vijetnam
|
| Zanimanje | pravnik |
Sơn Ngọc Thành (kmerski: សឺង ង៉ុកថាញ់; kineski: 山玉成; Trà Vinh, 7. prosinca 1908. – Hồ Chí Minh, 8. kolovoza 1977.) bio je kambodžanski nacionalistički političar, koji je svoju karijeru izgradio kao pobunjenik protiv stranih vlasti u Kambodža, ali i kao visoki politički dužnosnik u određenim periodima.
Rani život i ideološko formiranje[uredi | uredi kod]
Rodio se 1908. godine u Trà Vinhu, u tadašnjoj Kočinkini, u miješanoj obitelji; njegov otac je bio Kmer, dok mu je majka bila kinesko-vijetnamskog porijekla.[1] Školovao se u Saigonu, Montpellieru i Parizu, gdje je studirao pravo godinu dana, prije nego se vratio u Indokinu. Tamo se zaposlio kao magistrat u Pursatu, a kasnije i kao javni tužitelj u Phnom Penhu, prije nego je postao zamjenik ravnatelja Budističkog instituta.[2]
Godine 1936., zajedno s još jednim uglednim nacionalističkim političarem, Pacha Choeuna, osnovao je časopis Nagaravatta, koji je zagovarao samostalnost kmerskog naroda i odlazak francuskih kolonizatora. Thànhova ideologija u suštini je bio desno orijentirani republikanizam i načelno modernizirajuć, što ga je učinilo dugogodišnjim oponentnom kralja Norodoma Sihanouka. Istovremeno, taj gotovo autarskijski nacionalizam učinio je od Thànha osobu pogodnu za recepciju japanskog militarizma, odnosno, kako je Thành nazvao tu ideologiju - "nacionalsocijalizma".[3] S druge strane, Thành je unatoč svom nacionalizmu bio za panazijsku suradnju te je čak poticao učenje vijetnamskog jezika u kambodžanskim školama, smatrajući to dobrim putem za razmjenu ideja.
Odnos s vlastima i hapšenje[uredi | uredi kod]
Sơn Ngọc Thành je bio popularan među narodom, međutim nikada nije imao dobar odnos s vlastima; nisu ga simpatizirali ni kralj Sihanouk, ali ni francuski kolonijalni upravitelji. Nakon masovnih antifrancuskih demonstracija iz 1942. godine, povodom hapšenja redovnika Hema Chieua, francuski kolonizatori su ekspresno optužili Thànha za organiziranje istih, nakon čega je on pobjegao u Tokijo (kako je Japan u to vrijeme bio okupirao Kambodžu), gdje je ostao sve do uklanjanja francuskih upravitelja i proglašenja nezavisne Kraljevine Kampućije; u zemlju se vratio u svibnju 1945. godine te je imenovan ministrom vanjskih poslova u vladi premijera Sihanouka.
U kolovozu 1945., nakon japanske kapitulacije, Thành je postao drugi premijer Kambodže, vodeći zemlju do reuspostave francuske uprave u listopadu iste godine. Francuzi su ga instantno uhapsili i osudili za kolaboracionizam, nakon čega je poslan prvo u Saigon, a na koncu i u Francusku, gdje će nekoliko godina provesti u kućnom pritvoru.[4]
Povratak u Kambodžu[uredi | uredi kod]
Thành se u zemlju vratio krajem listopada 1951. godine, na inzistiranje upravo kralja Sihanouka, koji je njegov povratak iskoristio kao politički manevar kojim je sebi osigurao podršku naroda, a koja mu je u tom periodu, zbog neuspjeha u realizaciji nezavisnosti, postepeno jenjavala. Njegov trijumfalni povratak u Phnom Penh izazvao je oduševljenje narodnih masa, međutim isto nije bilo dugog vijeka. Odbivši mjesto u vladi, Thành je nastavio sa snažnom antifrancuskom retorikom, što je dovelo do toga da je ponovo bio prisiljen pobjeći iz glavnog grada; ovoga puta pobjegao je na sjeverozapad zemlje, smjestivši se u šumama u okolici Siem Reapa, odakle je sa skupinom istomišljenika planirao organizirati pokret otpora.
Pokret Khmer Issarak, koji je nastao još 1945. godine kao pokret protiv francuske kolonijalne uprave, a kojemu su se još ranije pridružili brojni Thànhovi pristaše, početkom 50-ih godina je bio podijeljen na dvije dominantne frakcije. Thành je početkom 50-ih godina nastojao ujediniti pokret te je čak i uživao inicijalnu podršku, ali kako je vrijeme odmicalo, ljevičari su ga sve više izolirali i on je gubio na snazi; iako je dobio podršku CIA-je, koja će ga kasnije i financirati,[5] Sơn Ngọc Thành je izgubio gotovo svaki realni utjecaj na kambodžansku politiku te je u ovom periodu praktički postao politički marginalac, posebice nakon što je Sihanoukov politički pokret Sangkum apsrobirao većinu centrističkih i desničarskih struja.
Situacija se promijenila nakon Prvog indokineskog rata, koji je završio 1954. godine. Iz svoje baze u Siem Reapu, Thành je organizirao gerilsku vojsku pokreta Khmer Serei, antikomunističke i antimonarhističke grupacije usmjerene na svrgavanje kralja Sihanouka, koji je Thànha smatrao svojim najvećim neprijateljem, i uspostavu republike. U manifestu iz 1959. godine, Thành je optužio Sihanouka za "komunistizaciju" zemlje u suradnji sa Sjevernim Vijetnamom;[6] sam pokret je djelovao uz granice s Tajlandom i Južnim Vijetnamom, ali osim žestokih antisihanukovskih radijskih emitiranja, nisu ostvarili nikakav napredak, iako su predlagani kao vojna sila u nekoliko pučističkih planova, među kojima je i Bangkoška zavjera.
Kada je 1970. godine Kambodžanska vojska predvođena Lon Nolom izvela državni udar i svrgnula Sihanouka, Thành je pozvan da sudjeluje u vlasti nove Kmerske Republike, kojoj je na raspolaganje stavio i vojsku pokreta Khmer Serei. Isprva savjetnik šefu države, Thành je 18. ožujka 1972. godine ponovo postao premijer. Smijenjen je u listopadu iste godine, nedugo nakon što je bio žrtva neuspješnog bombaškog napada, za kojeg se vjeruje da ga je organizirao Lon Nolov brat, Lon Non.
Nakon ovih zbivanja, odlazi u samonametnuti egzil u Južni Vijetnam. Nakon pobjede komunista u Vijetnamskom ratu, Thành je uhapšten te je umro u vijetnamskom zatvoru 1977. godine.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Corfield 2009: str. 35: "The first of the Khmer Krom to arrive on the scene in Phnom Penh was Son Ngoc Thanh. Thanh had been born in Cochinchina, and his father was a Khmer Krom landowner, while his mother was from a Chinese-Vietnamese family."
- ↑ Kiernan 2004: str. 21
- ↑ Kiernan 2004: str. 22
- ↑ Kiernan 2004: str. 51
- ↑ Kiernan 2004: str. 105
- ↑ Kiernan 2004: str. 186
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Corfield, Justin J. (2009). The History of Cambodia. ABC-CLIO. ISBN 0313357234.
- Kiernan, Ben (2004). How Pol Pot came to power. Yale University Press. ISBN 9780300102628.
| Političke funkcije | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Norodom Sihanouk |
2. premijer Kambodže 14. kolovoza 1945. – 16. listopada 1945. |
Slijedi: Sisowath Monireth |
| Prethodi: Sisowath Sirik Matak |
45. premijer Kambodže 18. ožujka 1972. – 15. listopada 1972. |
Slijedi: Hang Thun Hak |