Sokolski dom u Bijeljini
Sokolski dom u Bijeljini je jedna od najzačajnijih i arhitektonski najvrjednijih zgrada izgrađenih između dva rata u Bijeljini, Bosna i Hercegovina. Dom je proglašen za nacionalni spomenik BiH.[1] [2] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić, Goran Milojević (predsjedavajući), Radoje Vidović, na sjednici održanoj 29. avgusta 2019. godine u Sarajevu. Nacionalni spomenik čini glavna građevina Sokolskog doma u kojoj su smješetene kancelarije, fiskulturna sala i bina.
Historija[uredi | uredi kod]
Sokolski dom u Bijeljini je uglovnica u centru grada, u Ulici Kneza Ive od Semberije, a sagrađen je 1929. god prošlog vijeka, kada su u gotovo svim većim gradovima tadašnje Kraljevine Jugoslavije građene zgrade sokolara. Projekat za izgradnju izradio je arhitekta Momir Korunović, koji je u periodu između dva svjetska rata širom jugoslovenskih prostora izgradio više od 80 objekata različitih namjena, pretežno crkava, spomen-obilježja, sokolskih domova i pošta.
Projekat je zasnovan na srednjovjekovnom srpsko-vizantijskom sakralnom neimarstvu, tradicionalnoj moravskoj kući sa lukovima, tekovinama art nuvoa, romantičarskog ekspresionizma, češkog rondo-kubizma i ar dekoa, oformio je sinkretičku, prepoznatljivo autorsku varijantu nacionalnog stila.
Vremenom je različitim intervencijama u više navrata došlo do promjena autentičnog izgleda, koje nisu dovele do drastičnih promjena ulične i bočne fasade, ali je dogradnjom svlačionica u dijelu objekta bitno narušen izvorni izgled dvorišne fasade. Fiskulturna sala u prizemlju koristila se do 2018. god. za treninge odbojkaša i klubova borilačkih vještina, a kancelarije u prizemlju i na spratu za potrebe Mjesne zajednice i arhive lokalne samouprave, koja je ovdje izmještena nakon katastrofalne poplave 2014. godine.
Počeci organizovanog bavljenja sportom u Bijeljini se vezuju za 1908. godinu i osnivanje gimnastičkog društva Srpski soko koje je bilo dio sveslavenskog sokolskog pokreta sa preko 250 članova. Sokolari su vježbali atletiku, rvanje, izvodili su vježbe na gimnastičkim spravama i dr. Iste godine osnovan je i Muslimanski soko koji je, pored sportskih, imao i horsku i tamburašku sekciju, a uskoro je osnovan i Hrvatski soko.
Sadašnje stanje[uredi | uredi kod]
Pošto se dom nalazi u lošem stanju, što je posljedica odsustva redovnog održavanja, gradske vlasti su 2018. god počele sveobuhvatnu sanaciju i rekonstrukciju, sa poštivanjem i očuvanjem arhitektonsko-oblikovnih, konstruktivnih i funkcionalnih odlika objekta i njegove autentičnosti. Prva i druga faza sanacije urađene su 2018-2019. godine, sredstvima u visini 200 KM. Tada je zvršena rekonstrukcija dijela zgrade koji je dograđen pri Sokolskom domu šezdesetih godina prošlog vijeka, u kojem su se nalazili mokri čvorovi i svlačionice za sportska društva. Za rekonstrukciju i sanaciju u 2020. god, sa pratećim konzervatorskim radovima, utrošiti će se 1 milion KM kreditnih sredstava i 500.000 KM iz budžeta grada. U rekonstruisanom domu nalaziti će se Gradsko pozorište Semberija i Kulturno-umjetnička udruženja i ustanove. Sala će nakon obnove imati 200 mjesta i služiće za održavanje različitih manifestacija. Vraćanje autentičnog izgleda podrazumijeva i vraćanje uklonjenih dekorativnih elemenata na podovima, zidovima, stepeništu, ogradama, kao i ponovno otvaranje zazidanih otvora vrata i prozora.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Sokolski dom u Bijeljini”. Službeni glasnik BiH, broj 69/19. Pristupljeno 13. 11. 2017.
- ↑ „Sokolski dom u Bijeljini”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 11. 2017.
