Sokol ga nije volio

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Sokol ga nije volio
poster filma
RežijaBranko Schmidt
ScenarioFabijan Šovagović
Branko Šmit
UlogeFabijan Šovagović
Filip Šovagović
Krunoslav Šarić
Nada Subotić
Ivo Gregurević
Suzana Nikolić
Mate Ergović
Ivo Fici
Ico Tomljenović
Branka Trlin
Ankica Dobrić
Ljiljana Gener
Slavko Juraga
Zvonimir Torjanac
Željko Šestić
Dubravka Crnojević
MuzikaZoran Mulić
FotografijaGoran Trbuljak
MontažaVesna Lažeta
Datum(i) premijere1988.
Trajanje88 min.
Zemlja SFR Jugoslavija
Jeziksrpskohrvatski
Sokol ga nije volio na Internet Movie Database

Sokol ga nije volio hrvatski-jugoslavenski je dramski film iz 1988. koji je režirao Branko Schmidt, kojemu je to bio dugometražni prvijenac. Glavne uloge tumače Fabijan Šovagović, Filip Šovagović, Krunoslav Šarić, Nada Subotić i Ivo Gregurević. Radnja se odvija oko seljaka Šime koji tijekom Drugog svjetskog rata pokušava ostati izvan dvije zaraćene strane te sakriti sina u svojem domu kako bi mu spasio život. Iako je tijekom premijere izazvao kontroverze - dijelom i zbog toga jer je bio prvi film koji je u jednoj sekvenci pokazao blajburšku predaju - film se danas smatra jednim od klasika kinematografije bivše Jugoslavije.

Književni predložak i snimanje filma[uredi | uredi kod]

Film je snimljen prema istoimenoj drami velikana hrvatskoga glumišta Fabijana Šovagovića, koja je u Gavelli premijerno izvedena 12. ožujka 1982. i do 28. rujna 1989. odigrane su 224 predstave. Šimu je u kazalištu i u filmu glumio autor, Fabijan Šovagović, u predstavi je Benoša glumio Zoran Gogić,[1] u filmu Filip Šovagović, kome je to bila prva filmska uloga.[2] Drama je s velikim uspjehom izvođena u kazalištu,[2] po riječima redatelja Schmidta: puno se redatelja tada zanimalo za “Sokola”, jer je prije toga bila istoimena predstava u kazalištu Gavella, koja je bila jedan od najvećih kazališnih hitova 80-ih.[3] Pripreme za snimanje filma počele su u svibnju, a samo snimanje u srpnju 1987. godine u Ladimirevcima, u selu Selci i okolici.[4] Snimanje je okončano u veljači 1988. godine.

Radnja[uredi | uredi kod]

Film počinje u slavonskom selu Ladimirevci, kotar Valpovo 1943. godine, treće godine Drugog svjetskog rata sprovodom, dok seljani sa svećenikom mole kraj seoskog groblja ustaše vode kolonu Židova i Roma. Cijeli film obilježavaju kolone, druga je ona kad opet ustaše vode seljake u logor za koje sumnjaju da skrivaju partizane. Šima je dobar i s ustašom Tomom (Ivo Gregurević) koga Benoš i mali Joza zovu Tetak, i s partizanom Androm (Krunoslav Šarić), ali ne želi sina Benoša pustiti natrag niti u njemačku vojsku u koju je prvotno unovačen, niti ga poslati u partizane nego mu odlučuje spasiti život skrivajući ga na tavanu. Benoš se zagledao u lijepo susjedu Gitu (Margitu, Suzana Nikolić), kćer susjeda njemačke nacionalnosti. Gita zna da je Benoš na tavanu, i iako se nije htjela "oprostiti" s njim kad se on trebao vratiti u njemačku vojsku, sad mu dolazi na tavan.

Uskoro dolazi nova kolona, Nijemci (folksdojčeri) se iseljavaju pred kraj rata, Gita odlazi sa svojim roditeljima iz sela. Ustašama gori pod petama, pa kad kolar Ćić Steva (Mate Ergović) pijan prigovori "bacanju" dasaka od kojih se radi cesta po blatnjavom selskom putu, okrutni ustaša ga ubija, ne vodeći računa da je kolarov sin u ustašama, te odvodi Benoša. Rat završava, u selo dolaze pobjednici, partizani. Nova kolona koja prolazi kroz selo je križni put, s jedne strane seljaci s štapovima i batinama, s druge ljudi s hranom tražeći svoje bližnje. Benoš je u koloni, u ustaškoj uniformi. Prijeki sud sudi Tomu na smrt strijeljanjem, Andra je spasio Benoša od strijeljanja ali završio je u logoru. Šima nije htio u zadrugu, ali Andra mu nudi dogovor, neka uđe u zadrugu i možda će osloboditi Benoša. Pred takvom ucjenom, Šima potpisuje ulazak u zadrugu. Benoš se vraća iz logora, ali slomljen teškim iskustvom a kod kuće ne nalazi Gitu, nego samo obitelj i voljenog Sokola koji mu je slaba utjeha. Šima ženi kćeri za bivše partizane, ali nova vlast vodi novu kolonu kroz selo u logor, ovaj put seljake koji nisu htjeli u zadrugu. Šima tu silnu nepravdu ne može preboljeti nego gnjev iskaljuje na konju Sokolu, pod čijim kopitima pogiba.

Uloge[uredi | uredi kod]

Uloga Film Predstava
Šima Begović Fabijan Šovagović Fabijan Šovagović
Benoš Begović Filip Šovagović Zoran Gogić
partizan Andra/Andrija Krunoslav Šarić Emil Glad
Staža Begović, žena Nada Subotić Nada Subotić
ustaša Tomislav Milošić Ivo Gregurević Drago Meštrović
susjeda Gita Suzana Nikolić -
susjed Ćić Steva Mate Ergović Mate Ergović

Odjek[uredi | uredi kod]

Iste godine, 1988. u Puli su prikazana dva hvaljena hrvatska filma, Život sa stricem i Sokol ga nije volio. U takvoj konkurenciji Život sa stricem je osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film, a Sokol je osvojio nagradu za debitantsko ostvarenje. Uvjerljivosti djela pridonosi i činjenica što Benoša glumi Fabijanov sin, filmski debitant Filip Šovagović.[2] Intervju s redateljem Schmidtom u Nacionalu iz 2012. godine počinje rečenicom "Dobre kritike nije dobio od svog filmskog debija “Sokol ga nije volio” s kraja 80-ih", a uvodni dio rečenica osvrta na reprizu Sokola iste 2012. godine glasi: Schmidtov redateljski prvijenac i jedini film iz njegova opusa kojem mirne duše možemo pridružiti apoziciju klasika...

Schmidt je za film izjavio: "...tada je kritika bila ideološki obojena i dobio sam možda naklonost dvojice kritičara, ostali su film rastrgali. Nazivali su ga prvim ustaškim filmom, tako da sam u jednom trenutku završio i u bolnici sa srčanim tegobama zbog sveg tog pritiska. Na premijeri “Sokola” u Vinkovcima mene i Fabijana Šovagovića čak su i uhitili. Poklonili smo se publici, otišli na svečanu večeru u našu čast, kad je između nas sjeo gospodin i počeo nas ispitivati koja ustaška organizacija stoji iza filma. Gledali smo ga blijedo, ni Šovo ni ja nikad nismo imali nikakve veze s ustašama. On je izvadio nekakvu značku da dokaže da je šef državne bezbjednosti za Slavoniju i Baranju te nas odveo u stanicu gdje su nas do jutra ispitivali koja skupina stoji iza nas.[3]

Nagrade[uredi | uredi kod]

  • Na Pulskom filmskom festivalu redatelj je dobio nagradu za debitantsko ostvarenje.
  • Redatelj je dobitnik nagrade Zlatni vijenac tjednika Studio za režisera debitanta.
  • Niš 88' - Nagrada za debitantsku ulogu Filipu Šovagoviću

Kiritke[uredi | uredi kod]

Sokol ga nije volio prvi je i dosad umjetnički najzreliji film Branka Schmidta. Potkraj osamdesetih Schmidt i njegov mentor Fabijan Šovagović, koji je napisao scenarij prema vlastitoj melodrami, usudili su se napraviti scenu u kojoj se grle ustaša i parizan i koja je digla prašinu u bivšoj Jugoslaviji. Stoga loše kritike na film u to vrijeme ne treba shvatiti nikako drugačije nego kao isključivo ideološke prirode. Pričom o starom seljaku u čijoj se kući sastaju svi - i partizani i ustaše - dok on želi samo sačuvati svoju obitelj, tko god pobjedio, Schmidt i Šovagović napravili su vrlo suptilno i dramatično djelo koje pokazuje svu kompleksnost rata. Nekadašnji prijatelji ostaje prijateljima iako nose različite uniforme - drugi su ih natjerali da se, ni krivi ni dužni, nađu na ovoj ili onoj zaraćenoj strani... Svaku je od ovih strana priče Schmidt dočarao u njihovoj punoći, pa čak i u onim dijelovima u kojima je o tužnoj sudbini običnoga naroda progovarao kroz epizodne likove.

Preko konja Sokola djeluju zakoni neumitne sudbine, no Šimina smrt pod njegovim kopitima može se protumačiti i kao samoubojstvo junaka koji, ljut na sudbinu, izaziva snažnu životinju. Film dojmljivo ocrtava ugođaj iz predloška, a u Puli je osvojio nagradu za debitantsko ostvarenje. Zbog tematiziranja kontroverznih događaja iz hrvatske povijesti ("križni put", humaniziran lik ustaše, nacionalizacija) isprva je često napadan, no u kasnijim je anketama i pregledima stekao status jednoga od najuspjelijih hrvatskih filmova s kraja 1980-ih. Uvjerljivosti djela pridonosi i činjenica što Benoša glumi Fabijanov sin, filmski debitant Filip Šovagović.

Izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]