Sodoma i Gomora
Sodoma (hebrejski: סדום, moderni: Sədom tiberijski: Səḏôm, grč. Σόδομα, arap. سدوم) i Gomora (hebrejski: עמורה, moderni: ʿAmora tiberijski: Ġəmôrāh/ʿĂmôrāh, grč. Γόμορρα, arap. عمورة) su mitski gradovi spomenuti u Knjizi postanja, a kasnije dalje obrađeni u Hebrejskoj Bibliji, Novom zavetu i Deuterokanonskim izvorima, kao i Kuranu.
Prema Tori, kraljevstva Sodoma i Gomora su bili u savezu sa gradovima Admahom, Zeboimom i Belom. Ovih pet gradova, takođe poznati kao „gradovi u ravnici“, su po Knjizi postanja bili smeštena su na reci Jordan u južnom delu Hanana. Dolina Jordana (koji odgovara današnjem Mrtvom moru) je poređena sa rajskim vrtom, kao zemlja bogata vodom i zelenilom, pogodna za ispašu stoke. Božanska presuda je bila da se Sodoma i Gomora, zajedno sa dva druga obližnja grada, unište vatrom i sumporom. Susedni grad Bela/Zoara je jedini pošteđen tokom sudnjeg dana.
U hrišćanskoj i islamskoj tradiciji, Sodoma i Gomora su postali sinonim za okoreli greh, a njihov nestanak sa ispoljavanjem Božijeg gneva. Sodoma i Gomora su takođe korišćena kao metafora za poroke, blud, sodomija i homoseksualnost. Neki vernici smatraju da je homoseksualnost greh zbog kojih su kažnjeni stanovnici Sodoma i Gomora, iako to Knjiga postanja ne govori eksplicitno. Od ove priče potiče izraz sodomija da se opiše seksualni „zločin protiv prirode“, kao što su oralni i analni seks (i homoseksualni i heteroseksualni), kao i za seksualno opštenje sa životinjama.
Josif Flavije opisuje Sodomu i Gomoru nakon katastrofe u svojim spisima:
