Sodoma

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Sodoma
renesansa- manirizam

Autoportret sa freske u samostanu Monte Oliveto
Biografske informacije
Rođenje Vercelli, 1477.
Smrt , 14/15 februar 1549.
Nacionalnost Talijan
Opus
Polje slikarstvo
Inspiracija

Sodoma (Vercelli, 1477.. - Siena, 14/15 februar 1549.) pravim imenom Giovanni Antonio Bazzi, bio je talijanski renesansno - maniristički slikar.[1]

Giovanni je za svog života stekao naširoko prihvaćenu reputaciju da je homoseksualac, za što je u najvećoj mjeri odgovoran slikar i historičar Giorgio Vasari, kom je bio antipatičan, i koji je te glasine plasirao, kao i to da voli sodomiju na osnovu čeg je stekao nadimak - Sodoma, po kom je bio poznat još od 1512. Najvjerojatnije da je taj nadimak bio rezultat šala, ali kako se sam umjetnik nije previše ljutio i uzrujavao kad bi ga tako zvali, to mu je postalo ime pod kojim je i danas poznat.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Giovanni je rođen kao sin obućara, između 1490. - 1497. učio je slikarstvo kod piemontskog umjetnika Giovannia Spanzottia, gdje baš i nije puno naučio.[1] Za njegov slikarski razvoj bio je značajan Leonardo da Vinci, pod čiji je utjecaj podpao, a kasnije Rafael, koji je najviše utjecao na formiranje njegovog zrelog stila. Od 1501. radi u Sieni u kojoj je proveo najveći dio svog radnog života. Između 1503. - 1504. naslikao je čitav niz fresaka za samostan Sv. Ana u Campreni kod Pienze, među kojima se naročito ističu Čudo kruha i riba i Scene iz života sv. Ane. Nakon toga radio je na seriji fresaka sa više od dvadesetak scena iz života sv. Benedikta, koju je započeo slikati Luca Signorelli za Benediktince - Olivete iz Opatije Monte Oliveto Maggiore u blizini Siene.[1]

Kupido u pastoralnom pejsažu

U Rim je otputovao 1508. na poziv čuvenog sienskog bankara i mecene Agostina Chigia, a angažirao ga je i papa Julije II da ukrasi Stanzu della Segnatura u Vatikanskoj palači.[1] Na dekoraciji stropa te dvorane bio je angažiran i Rafael od 1509., ali je ostao netaknut sve dok ga Sodoma nije oslikao mitološkim figurama i scenama sa rimskom vojskom. Slične scene sa mitološkim figurama Sodoma je iskoristio - 1510. za dekoraciju stropa Chigieve palače u Via del Casato. Mnogi smatraju da je njegova najuspješnija freska Vjenčanje Aleksandra Velikog i Roksane koju je naslikao 1516. u rimskoj Vili Farnesini. Nju često drže velikim rivalom freskama Rafaelove škole iz iste vile.[1]

U svojoj kasnijoj karijeri Sodoma je također naslikao freske za siensku Baziliku San Domenico, među kojima se ističu Vizija sv. Katarine Sienske i Izvođenje smrtne kazne nad Niccolòm di Tuldom, koju neki drže njegovim najboljim djelom. Te iste godine dobio je narudžbu da naslika freske za siensku vijećnicu (Palazzo Pubblico).[1]

Iako je nastavio slikati sve do svoje smrti, ono što je stvarao u kasnijim godinama svog života smatra se slabim.

Sodoma je imao onaročit talent da akcentira senzualnu ljepotu ljudske figure i pretjeranu gotovo mističnu osjećajnost, pa je na taj način već anticipirao jedan aspekt baroka.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 "Il Sodoma" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/biography/Il-Sodoma. pristupljeno 10. 03. 2018.. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]