Prijeđi na sadržaj

So (začin)

Izvor: Wikipedija
Za ostale upotrebe, v. Sol (razvrstavanje) (razvrstavanje).
So

So NIJE ZAČIN i jedan je od rijetkih minerala u čovjekovoj ishrani. Slanost je jedan od osnovnih ukusa.

Dobija se iz morske vode ili iz rudnika soli. Bijele je ili sive boje. Osnovni sastojak soli je natrijum-hlorid (NaCl).

So je jako rastvorljiva u vodi, ali ima nisku maksimalnu koncentraciju. Prisutna je u svim stajaćim vodama, sa najvišom koncetracijom u morima, zatim u okeanima i niskom koncetracijom u jezerima.

So koristi za čuvanje hrane. Presoljena hrana može dugo da stoji a da se ne pokvari (primjer kiseljenje kupusa).

Osim za jelo so se danas koristi i za čišćenje puteva od snijega. So lošeg kvaliteta se sipa po putu gdje ga snijeg apsorbuje. Ovaj proces stvara toplotu koja topi snijeg.[nedostaje referenca]

Istorija soli

[uredi | uredi kod]

Otkriće soli odigralo je veliku ulogu u razvoju civilizacije. Upotreba soli je otklonila problem dosputnosti hrane u zavisnosti od godišnjeg doba i omogućila transport hrane na veće udaljenosti. Pošto je u to vrijeme so bila slabo dostupna postala je izuzetno vrijedna roba. Sve do početka 20. vijeka so je bila uzrok mnogih ratova i osvajanja.

Trgovina solju je često bila predmet oporezivanja, a pretpostavlja se da je ovo počelo već 2000 godina prije nove ere u Kini. Rimljani su izuzetno cijenili so i dio vojničkih plata je isplaćivan solju.[nedostaje referenca] Riječ salarium koja na latinskom znači so je korijen riječi plata u mnogim evropskim jezicima (engleski: salary).

So je bila posebno skupa u srednjem vijeku na zapadu pustinje Sahare. U Carstvu Mali tokom 12. vijeka so je bila toliko cijenjena da je na pustinjskom jugu ovog carstva vrijedila koliko i zlato iste težine.[1][2][3]

Podjela soli

[uredi | uredi kod]

Soli se dijele na prirodne, rafinisane i jodizovane. Svaki zaseban tip soli ima jedinstven sadržaj minerala što im daje jedinstven ukus.

Prirodna so

[uredi | uredi kod]
Rudnik soli

Kamena so (nekada i mineralna so) je so koja se dobija iz rudnika soli. Ovi „rudnici“ su podzemne lokacije na kojima se nalazi nataložena so i nalaze se u regionima gdje je ranije bilo more ili izuzetno slano jezero. Kamena so je sive boje.

Morska so se dobija iz morske vode. So se izdvaja iz morske vode u solanama tako što se u proljeće morska voda pusti u posebno dizajnirane bazene. Tokom proljeća i ljeta ta voda ispari i na dnu ostaje morska so. U jesen se ta so kupi u procesu koji se zove berba soli.

Solana u Francuskoj

Morska so se smatra najukusnijom i najzdravijom vrstom soli. Jako je zdrava jer je bogata mineralima i jodom koji su neophodni ljudskom organizmu.[4]

Najukusnijom od svih soli se smatra Fleur de sel (francuski: Fleur de sel). Ova so je dosta skupa zato što nastaje tako što se, prije berbe soli, rukom skida samo površinski sloj morske soli koja se nataložila u solani. Ovo je isplativo samo u solanama sa najvišim kvalitetom soli pa se upotreba Fleur de sel smatra izuzetnim luksuzom. Ukus ove soli je jedinstven za svaki region u kojem se pravi. Francuzi su prvi počeli sa proizvodnjom ovakve soli i i danas njihov Fleur de sel drži reputaciju najbolje soli na svijetu.

Rafinisana so

[uredi | uredi kod]

Rafinisana so je danas najčešće korišćena so i sadrži uglavnom natrijum-hlorid. Najčešće nastaje izdvajanjem natrijum-hlorida iz kamene soli koja nije dovoljno čista da bi bila jestiva. Tokom ovog procesa se odkloni sav neželjeni sadržaj pa rafinisana so u stvari jedna od najčistijih, ali ima i najmanje minerala koji takođe bivaju uklonjeni prilikom pravljenja ove vrste soli. Pretežno je bijele boje.

Iako je najčešće oslovljamo sa „kuhinjska so“ ova so je češće upotrebljivana i značajnija je za industriju. Koristi se u proizvodnji i obradi papira, kao dodatak bojama koje se koriste za bojenje tkanine i platna i u proizvodnji sapuna i deterdženata.

Jodizovana so

[uredi | uredi kod]

Jodizovana so je so, najčešće rafinisana, kojoj je dodan jod. Neki je smatraju najzdravijom solju jer sadrži više joda nego bilo koja druga vrsta soli.

Zdravlje

[uredi | uredi kod]
Sadržaj morske soli: Hlor 55%, Natrijum 30,6%, sulfati 7,7%, Magnezijum 3,7%, Kalcijum 1,2%

Natrijum i hlor, osnovni sastojci soli, su neophodni svim živim organizmima. Mogu se naći u biljkama, ribi i mesu, ali je so, zbog visoke koncetracije natrijum-hlorida, najbolji izvora natrijuma i hlora.

So igra važnu ulogu u regulisanju količine vode u organizmu. Neumjereno unošenje soli u organizam je nezdravo, a može dovesti i do povišenog krvnog pritiska.

Neke civilizacije kao što je Janomamo, starosjedeoci Brazila i Venecuele, ne koriste so u ishrani.[5]

Slike

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Take a journey to Timbuktu (13. januara, 2007)
  2. Niane, D.T.: "Recherches sur l’Empire du Mali au Moyen âge". Presence Africaine. Paris, 1975
  3. Mr. Dowling's African Trade Page, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  4. Piter Fišer i Marry L'Abbe, „Jod u jodizovanoj i morskoj soli“, 1980. g, Can. Inst. Food Sci. Technolo.
  5. Jonamo indijanci u istaživanju Intersolt, (od 13. januara 2007.)

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]