Sniježnica Konavoska

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Sniježnica konavoska
[[Datoteka:|center|280px]]
Sniježnica
Visina Ilijin vrh - 1234 m
Ostali vrhovi Velji vrh 1156 m
Kosmać 1046 m
Štedar 1165 m
Planinski masiv Dinaridi
Lokacija
Država Hrvatska
Najbliža mjesta Dubrovnik
Geologija
Starost Mezozoik
Planinarenje
Najlakša staza Austrougarski karavanski put iz Kune Konavoske

Sniježnica Konavoska ili dubrovačka Sniježnica je najjužniji gorski greben Dinarskog gorja u Hrvatskoj. Gorski greben sadašnje Sniježnice povrh antičkog grada Epidauruma (Cavtata) bio je u ono doba poznat pod imenom Mons Cadmeus. S najvišeg vrha Sniježnice pruža se pogled na Konavosko polje, zračnu luku u Čilipima, Elafite, Mljet, Korčulu, Lastovo i poluotok Pelješac, na bosanske i hercegovačke visoke planine Čvrsnicu, Prenj, Velež, Zelengoru i druge, pa na crnogorske planine Durmitor, Orjen, Subru i Lovćen te na jugoistok do Komova i Prokletija.[1]

Zemljopisni položaj[uredi | uredi kod]

42°34'25"N - 18°21'10"E

Kapela sv. Ilije na vrhu

Sniježnica se nalazi na krajnjem jugu Hrvatske u Konavlima iznad mjesta Kuna Konavoska. Iz Kune prema vrhu vodi lijepa i dobro očuvana utabana cesta iz doba Austrougarske. Postoji i kraći put koje na nekoliko mjesta presjeca karavanski put.

To je zapadni ogranak visokog Orjena (1894 m) koji se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini do 52 km, između Dubrovačkog primorja i Popovog polja u zaleđu Hercegovine.

Zapadna granica prema nižem gorju Žaba (953 m) kod ušća Neretve je duboka udolina Orahov Do - Ravno iznad Slanog, a jasna istočna granica prema višem masivu Orjena je sedlo Jablan Do - Grab (839 m) iznad Konavala na dalmatinsko-hercegovačko-crnogorskoj tromeđi.

Srednji i zapadni ogranak tog gorja iznad Dubrovnika duž hercegovačke granice je niži valoviti greben s desetak vrhova između 800-900m visine. Najviši vrhunci gorskog grebena Sniježnice Konavoske se uzdižu na jugoistoku iznad Konavala: glavni vrh Sveti Ilija, 1234 m iznad Kune Konavoske, a istočnije su još Velji vrh 1156 m, Kosmać 1046 m i najistočniji Štedar 1165 m uz hercegovačku granicu.

Jugoistočno od same Sniježnice, iznad Konavala duž crnogorske granice je posebni brdski greben Bjelotina s najvišim vrhom Katunica (1125 m) što je već jugozapadni ogranak višeg Orjena u zaleđu. Dio tih područja Sniježnice i Bjelotine je još uvijek miniran i opasan.

Dinaridi na topografskoj mapi

Biljni pokrov[uredi | uredi kod]

Padine Sniježnice pokrivene se rijetkim sredozemnim ljekovitim biljem i raslinjem, pelinom, vrijeskom, grabom (Ostrya carpinifolia), smrijekom i makijom. Na Snježnici raste i zagonetna biljka mandragora, čiji se korijen od davnina povezuje sa magičnim i ljekovitim svojstvima. Niže primorske padine na jugu prekrivaju tvrdolisne makije u mozaiku s borovim šumama koje su od nedavnog rata do danas uzastopno stradale u nizu požara. U gorskim ponikvama i klancima su manje šumice balkanskog javora gluhača (Acer obtusatum). Oko najviših istočnih vrhova Sniježnice ima i visokih šuma hrasta sladuna (Quercus farnetto) koje su također dijelom izgorjele, a na najistočnijem vrhu Štedar je u Hrvatskoj jedino nalazište malobrojnog bora munjika (Pinus heldreichii).

Vrhovi Sniježnice[uredi | uredi kod]

Najviši vrh Sniježnice je Ilijin vrh, a nalazi se na 1234 metra visine.

Ostali vrhovi su:

  • Velji vrh 1156 m,
  • Kosmać 1046 m,
  • Štedar 1165 m

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. www.hps.hr, "Sniježnica – Sv. Ilija"

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]