Smirna (drevni grad)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za moderni grad u Turskoj, vidite članak Izmir.
Za ostala značenja, vidi Smirna.
Smirna među drugim gradovima Jonije i Lidije (oko 50. g. n.e.)

Smirna (starogrčki: Σμύρνη / Smýrnē ili starogrčki: Σμύρνα / Smýrna) bio je drevni grčki grad smješten na strateškoj točki na egejskoj obali Male Azije. Zbog svojih povoljnih lučkih uvjeta, lakoće obrane i dobrih veza s kopnom, Smirna je izrasla u prosperitetan i značajan antički grad. Moderno ime grada je Izmir.[1]

Dva lokaliteta na kojima se razvio drevni grad danas se nalaze unutar granica modernog Izmira. Prvi lokalitet, koji su vjerojatno osnovali autohtoni narodi, razvilo se tijekom arhajskog razdoblja kao jedno od glavnih drevnih grčkih naselja na zapadu Male Azije. Drugi lokalitet, čiji se osnutak dovodi u vezu s Aleksandrom Velikim, dosegao je razmjere grada tijekom razdoblja Rimskog Carstva. Većina današnjih ostataka antičkog grada potječe iz rimskog doba i uglavnom je podignuta nakon potresa u 2. stoljeću n.e. U praktičnom smislu, često se pravi razlika između ova dva lokaliteta. Stara Smirna prvotno je naselje osnovano oko 11. stoljeća prije n.e., prvo kao eolsko naselje, a kasnije su ga preuzeli i razvili Jonjani tijekom arhajskog razdoblja. Prava Smirna bio je novi grad, u koji su se stanovnici počeli naseljavati od 4. stoljeća prije n.e. i čiji je osnutak potaknuo Aleksandar Veliki.

Stara Smirna nalazila se na malom poluotoku povezanom s kopnom uskom prevlakom na sjeveroistočnom kutu unutarnjeg Izmirskog zaljeva, na rubu plodne ravnice i u podnožju planine Yamanlar. Ovo maloazijsko naselje kontroliralo je zaljev. Danas je arheološko nalazište, nazvano Bayraklı Höyüğü, udaljeno otprilike 700 metara od morske obale i nalazi se u četvrti Tepekule izmirske općine Bayraklı. Nova Smirna razvijala se istovremeno na obroncima planine Pagosa (danas Kadifekale) i uz obalni tjesnac, odmah ispod mjesta gdje je do 18. stoljeća postojao mali zaljev.

Jezgra Smirne iz vremena poznog helenizma i ranog rimskog razdoblja sačuvana je na velikom području Otvorenog muzeja izmirske agore, koji se danas nalazi na tom lokalitetu. Istraživanja se provode na lokalitetima starog i novog grada. To se provodi od 1997. za Staru Smirnu i od 2002. za grad klasičnog razdoblja, u suradnji Arheološkog muzeja Izmir i Gradske općine Izmir.[2]

Etimologija[uredi | uredi kod]

Lukovi drevne Smirne u modernom Izmiru.

Za ime grada ponuđeno je nekoliko objašnjenja. Prema grčkom mitu, grad je nazvan po Amazonki koja se zvala "Σμύρνα" (Smirna), što je ujedno bilo i ime jedne četvrti grada Efeza. To je osnova imena grada Mirine u Eolidi.

Na natpisima i kovanicama ime je često bilo napisano kao Ζμύρνα (Zmýrna), Ζμυρναῖος (Zmyrnaîos, "smirnejski“ ili "iz Smirne").[3]

Ime Smirna moglo bi potjecati i od starogrčke riječi za smolu smirnu (smýrna),[4][5][6] koja je u antici bila glavna izvozna sirovina grada.[7]

Historija[uredi | uredi kod]

Od 3. milenija do 687. g. pne.[uredi | uredi kod]

Ovo je područje bilo naseljeno barem od početka 3. milenija prije n.e., a možda i ranije, kako sugeriraju nalazi pronađeni na lokalitetu Yeşilova Höyük tijekom iskapanja koja traju od 2005. godine. To je možda bio grad autohtonih Lelega prije nego što su se grčki kolonisti počeli naseljavati uz obalu Male Azije na prijelazu iz 2. u 1. milenija prije n.e. Tijekom klasične antike Smirna je bila jedan od vodećih polisa Jonije, koji je vršio velik utjecaj pirom egejske obale i otoka. Smirna je također bila među gradovima koji su za sebe tvrdili da predstavljaju rodno mjesto Homera.[8]

Rani eolski grčki naseljenici s otoka Lezba i iz grada Kume, krećući se prema istoku, zauzeli su dolinu Smirne. Tako je nastala od konfederacija eolskih gradova-država i označavala je eolsku granicu s jonskim kolonijama.

U Smirni su se nastanili stranci ili izbjeglice iz jonskog grada Kolofona. Tijekom jednog ustanka 688. godine prije n.e., oni su preuzeli kontrolu nad gradom i tako ga učinili trinaestim jonskim polisom. Kasniji antički autori pisali su da je Smirna nastala kao kolonija Efeza.[9] Godine 688. prije n.e. jonski boksač Onomast iz Smirne osvojio je nagradu na Olimpijskim igrama, ali jonsko preuzimanje grada u tom je trenutku vjerojatno još bio nedavni događaj. Kolofonsko osvajanje spominje Mimnermo (prije 600. prije n.e.), koji sebe smatra podjednako i Kolofonjaninom i Smirnjaninom. Eolski oblik imena zadržao se čak i na atičkom dijalektu, a epitet "eolska Smirna" ostao je aktualan dugo nakon jonskog preuzimanja grada.

Smirna se nalazila na ušću rijeke Herma (današnjeg Gediza) i na vrhu dubokog morskog usjeka, tzv. Smirnejskog zaljeva (Smyrnaeus Sinus), koji je sezao daleko u unutrašnjost. To je omogućilo grčkim trgovačkim brodovima da uplove u srce Lidije, što je grad činilo dijelom ključnog trgovačkog puta između Male Azije i Egejskog mora. Tijekom 7. stoljeća prije n.e. Smirna se uzdigla do moći i sjaja. Jedan od velikih trgovačkih putova koji prolaze Malom Azijom spušta se dolinom Herma pored Sardisa, a zatim, razilazeći se iz doline, prolazi južno od planine Sipila i prelazi niski prijevoj u malu dolinu gdje Smirna leži između planina i mora. Milet i kasnije Efez nalazili su se na obalnom kraju drugog velikog trgovačkog puta preko Male Azije; jedno su se vrijeme uspješno natjecali sa Smirnom; ali nakon što su luke oba grada zamrle, Smirna je ostala bez takmaca.

Rijeka Meles, koja je protjecala kraj Smirne, poznata je u literaturi i štovala se kao božanstvo u toj dolini. Uobičajena i dosljedna antička tradicija povezuje Homera s dolinom Smirne i obalama Melesa; njegov se lik često nalazi na kovanicama Smirne i čini posebnu klasu, koju numizmatičari nazivaju "homerskom". Homer se u literatutri ponegdje naziva Melesigenes (doslovno = "rođen od Melesa"); špilja u kojoj je navodno imao običaj sastavljati svoje pjesme prikazivana je u blizini izvora rijeke; njegov hram, Homereum, nalazio se na obali Melesa. Postojani protok Melesa, sličan ljeti i zimi, i njegov kratki tok, koji počinje i završava u blizini grada, slave Aristid i Himerije. Rijeka izvire iz obilnih izvora istočno od grada i ulijeva se u jugoistočni kraj zaljeva.

U arhajskom gradu ("Staroj Smirni") nalazio se hram božice Atene podignut u 7. stoljeću prije n.e.

Pad pod lidijsku vlast[uredi | uredi kod]

Glava pjesnikinje Sapfe, Smirna, mramorna kopija prototipa iz helenističkog doba, Istanbulski arheološki muzeji
Karta Smirne i drugih gradova u Lidijskom kraljevstvu.

Kad su kraljevi iz mermnadske dinastije uzdigli moć i ratobornost Lidije, Smirna je bila jedna od prvih točaka napada. Gig (oko 687–652. pr. n.e.) bio je, međutim, poražen na obalama rijeke Herma, pri čemu situacija na bojnom polju pokazuje da se moć Smirne širila daleko na istok. Snažnu su tvrđavu sagradili su vjerojatno Jonjani iz Smirne kako bi kontrolirali dolinu Nimfi. Ruševine te tvrđave i danas su impozantne, a nalaze se na brdu u prijevoju između Smirne i doline Nimfi.

Prema pjesniku Teognidu (oko 500. pr. n.e.), Smirnu je uništio ponos. Pjesnik Mimnermo žali se zbog degeneracije njezinih građana, koji više nisu mogli zaustaviti napredovanje Lidije. Konačno, lidijski kralj Alijat II (609–560. pr. n.e.) osvojio je i opljačkao grad i, premda Smirna nije prestala postojati, grčki život i političko jedinstvo bili su uništeni, a polis je reorganiziran na seoskom sustavu. Smirna se spominje u jednom Pindarovom fragmentu i na natpisu iz 388. g. pr. n.e., ali njezina je veličina već bila prošla.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ Fant, Clyde E. (2003). A Guide to Biblical Sites in Greece and Turkey. Oxford University Press. Pristupljeno 5 February 2020. 
  2. ↑ Eti Akyüz Levi, Dokuz Eylül University (2003). „The Agora of İzmir and Cultural Tourism”. The International Committee for Documentation of Cultural Heritage (CIPA), 2003 Antalya Symposium. Arhivirano iz originala na datum February 5, 2009. 
  3. ↑ Σμύρνα, Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, on Perseus
  4. ↑ Pseudo-Apolodor, Biblioteka, III, 14, 4 (Adonis), citiran u: Geoffrey Miles, Classical mythology in English literature: a critical anthology 1999:215.
  5. ↑ σμύρνα, Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, on Perseus
  6. ↑ Popis starogrčkih riječi koje počinju na σμύρν-, on Perseus
  7. ↑ Weston, J. (2007). Patmos Speaks Today. Scripture Truth Publications. str. 27. ISBN 9780901860668. Pristupljeno 10.10.2014. 
  8. ↑ Gates, Charles (2003). Ancient Cities: The Archaeology of Urban Life in the Ancient Near East and Egypt, Greece, and Rome. 
  9. ↑ Strabon, XIV (633. g. prije n.e.); Stefan Bizantinac; Plinijeva Historija prirode, V, 31.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Smirna_(drevni_grad)&oldid=41688466