Smiljević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Smiljević
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Pčinjski
Grad Vranje
Gradska opština Vranje
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 83
Geografija
Koordinate 42°40′02″N 21°54′15″E / 42.6672°N 21.9042°E / 42.6672; 21.9042
Nadmorska visina 875 m
Smiljević na mapi Srbije
Smiljević
Smiljević
Smiljević (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 17507
Pozivni broj 017
Registarska oznaka VR


Koordinate: 42° 40′ 02" SGŠ, 21° 54′ 15" IGD

Smiljević ili Smilović je naselje u Poljanici, grad Vranje u Pčinjskom okrugu u Srbiji. Od centra Vlasa, gde je sedište Mesne zajednice, udaljeno je oko 5 km. Prema popisu iz 2002. bilo je 83 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 140 stanovnika).

Istorija i opis[uredi | uredi kod]

Smiljević je selo u jugoistočnom delu Poljanice, na severnim padinama Oblika (1310 m), na samoj granici Poljanice sa opštinom Vladičin Han, u izvorišnom delu Smiljevačke (Uševačke) reke, oko Slaničke i Ljutičke doline. Smešteno je između sela: Beliševo na istoku, Urmanica na severu, Uševce na zapadu i Sikirje na jugu. U selo se stiže iz Uševca, uz korito Smiljevačke (Uševačke) reke. Moguć je jednostavan prilaz iz doline Južne Morave, preko Lepenice, Beliševa i Urmanice, pa su stanovnici sela češće trgovali u Vladičinom Hanu nego u Vranju.

Ime je, navodno, dobilo po nekoj Smiljani koju su Arnauti oteli i poturčili.

Razbijenog je tipa, podeljeno u dve mahale, Miljkovsku, na mestima Ćeranište i Slanište, i Kovandžisku u Mrtvičkoj dolini. Obraslo je u bukovoj i hrastovoj šumi i bujnim voćnjacima. Stanovnici se bave poljoprivredom, seju ovas, limac i raž, dok pšenica slabo uspeva.

Najpoznatiji izvori vode su Studeni kladanac, Kladančiki, Dobra voda, Dub i Padina.

U selu je crkva Sveta Petka, sagrađena krajem 19. veka na temeljima stare crkve, zatim je oštećena u zemljotresu i obnovljena 1902. godine. Kod crkve je staro groblje sa velikim krstačama na kojima nema nikakvog zapisa. S desne strane Smiljevačke reke, poviše mesta Livađe, iskopavane su stare cigle i ćeramide.

Priča se da je ovo selo u početku postojalo zajedno sa Uševcem, Sekirjem i Urmanicom, pri ušću Smiljevačke (Uševačke reke) u Veternicu, pa su se u toku vremena izdvojili jedno od drugoga. Najstarija porodica u selu bili su Solaci, kojih ovde više nema, ali je obližnja Solačka Sena svakako po njima dobila ime. Starinci su i Kovačevci (Deda-Petrovi ili Stanimirovci) i Stojilkovići. Ostale porodice su doseljene, i to: Kovandžici iz Dobrejanca, Cokinci (Zloverci ili Stojanci) iz Tibužda, Baba-Smiljanci iz Kalimanca, Deda-Jovanovi ili Ule iz Uševca, Miljkovci iz Gumerišta, a Stajini ili Ramčinci i Mijajlini (Rašini) iz Urmanice.

Seoska slava (krste, litije) je na Duhove.

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Smiljević živi 75 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 53,0 godina (49,0 kod muškaraca i 56,5 kod žena). U naselju ima 34 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,44.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 323 [1]
1953. 298
1961. 274
1971. 245
1981. 200
1991. 140 140
2002. 85 83
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
83 100.0%
nepoznato
  
0 0.0%


Reference[uredi | uredi kod]

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Rista T. Nikolić, Poljanica i Klisura, izdanje 1905. godine, strana 180. (Srpski etnografski zbornik, Beograd, knjiga IV, Srpska kraljevska akademija).

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]