Slavko Degoricija
Slavko Degoricija (Kompolje kod Otočca, 18. travnja 1931 -) je hrvatski političari, poznat kao jedan od osnivača HDZ i po važnoj ulozi na počecima rata u Hrvatskoj.
Školovao se za učitelja, a političku karijeru je započeo u FNR Jugoslaviji kao član Saveza komunista, gdje se kao član Kotarskog komiteta SKH u Kutini istakao istraživanjem povijesne građe na temelju koje je izdao knjigu Fragmenti NOB-a u Moslavini. Godine 1970. je diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njegovo članstvo u Matici Hrvatskoj i sudjelovanje u Hrvatskom proljeću je 1971. dovelo do kraja političke karijere, odnosno izbacivanja iz Partije. 1973. je u Zagrebu uspio naći posao u Auto moto savezu Hrvatske, a 1986. i u Saobraćajnom centru.
Tamo je 17. lipnja 1989. sudjelovao na osnivačkoj skupštini HDZ, a na Prvom općem saboru početkom 1990. je izabran za predsjednika Izvršnog odbora stranke. Na prvim višestranačkim izborima je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, a 30. svibnja, kada se prvi saziv konstituirao i za predsjednika Vijeća općina, uz istovremeno predsjedanje Klubom zastupnika. Nakon izbijanja Balvan revolucije je odlazio u krajeve sa srpskom većinom i vodio pregovore s lokalnim čelnicima nastojeći spriječiti eskalaciju sukoba. 1991. godine je u Manolićevoj vladi imenovan za zamjenika ministra unutarnjih poslova. Kasnije je vodio pregovore i s JNA, kao i predstavnicima međunarodnih organizacija. Godine 1992. je na izborima ponovno kao član HDZ izabran u Sabor, gdje je predsjedao Odborom za gospodarstvo, razvoj i obnovu.
Kada je 1993. unutar HDZ, zbog razilaženja u odnosu prema BiH, došlo do sukoba između tzv. tvrde frakcije ministra obrane Gojka Šuška i meke frakcije koju su vodili Stjepan Mesić i Josip Manolić, Degoricija se priključio potonjima. Godine 1994. je sudjelovao u neuspjelom pokušaju da se stvori nova većina u Saboru, a nakon čega je izašao iz HDZ i postao član novoosnovanih Hrvatskih nezavisnih demokrata (HND). Kada se HND zajedno s Mesićem priključio Hrvatskoj narodnoj stranci, Degoricija se povukao iz politike.
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- Fragmenti NOB-a u Moslavini, 1959. godine
- Zbornik Moslavine, 1967. godine
- Tito u Moslavini, 1969. godine
- Nije bilo uzalud, 2008. godine