Sladila

Izvor: Wikipedia
Paketići asugrina, branda ciklamata.

Zaslađivači ili sladila su tvari koje izazivaju osjet slatkoće, zbog čega se dodaju hrani i pićima kao zamjena za šećer. U pravilu imaju mnogo manju kalorijsku vrijednost od šećera. Šećer, tj. saharoza, najjeftinije je sladilo. Osim slatkog okusa služi i kao izvor energije. Šećer ima veliku kalorijsku vrijednost, te donosi organizmu jednostavno dohvatljivu energiju za životne potrebe, zbog čega se drugi, metabolitički teže dohvatljivi izvori energije (masnoće i proteini) talože kao rezerva, masne naslage u tijelu, i tako nastaje pretilost. Kod nekih oblika dijabetesa velik unos šećera izaziva metabolički poremećaj koji može uzrokovati smrt. Glavni razlozi upotrebe sladila su dijabetes, te potreba smanjenja unosa energije putem šećera (redukcijska dijeta).

Tvari za zaslađivanje dijele se na:

  • Zamjene za šećer: supstancije manje ili isto slatke kao saharoza, s približnom ili nižom kalorijskom vrijednošću u odnosu na istu količinu šećera. Metabolitički put razgradnje u organizmu razlikuje se od saharoza, što je i jedan od razloga njihove primjene. Izvorno su sastojci biljaka ili se dobijaju iz prirodnih sirovina.
  • Umjetna sladila: neka se dobijaju sintetskim putem, a neka se nalaze kao izvorni sastojci u biljkama i nekoliko su desetaka puta slađi od šećera. Imaju zanemarivu kalorijsku vrijednost.

Literatura[uredi - уреди]

  • Eric D. Walters, Frank T. Orthoefer, Grant E. DuBois, (1991). "Sweeteners : discovery, molecular design, and chemoreception : developed from a symposium sponsored by the Division of Agricultural and Food Chemistry at the 199th National Meeting of the American Chemical Society, Boston, Massachusetts, April 22–27, 1990". Food / Nahrung (Washington, DC: American Chemical Society) 35 (10): 1046. doi:10.1002/food.19910351011. ISBN 978-0-8412-1903-8. 
  • G. W. von Rymon Lipinski, Erich Lück: Süßstoffe − Entwicklung und Tendenzen, Chemie in unserer Zeit, 9. Jahrg. 1975, Nr. 5, S. 142−145, ISSN 0009-2851
  • Christoph Maria Merki: Zucker gegen Saccharin. Zur Geschichte der künstlichen Süßstoffe. Campus Verlag, Frankfurt a. M./New York 1993, ISBN 3-593-34885-3.
  • Ahmed J, Preissner S, Dunkel M, Worth CL, Eckert A, Preissner R. (2010): SuperSweet - a resource on natural and artificial sweetening agents. In: Nucleic Acids Res. PMID 20952410 DOI:10.1093/nar/gkq917
  • Klaus Roth, Erich Lück (2012). "Kalorienfreie Süße aus Labor und Natur". Chemie in unserer Zeit 46 (3): 168–191. doi:10.1002/ciuz.201200587. ISSN 0009-2851. 

Vanjske veze[uredi - уреди]