Sladić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sladić
Illustration Glycyrrhiza glabra0.jpg
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Angiosperms
Razred: Eudicots
Red: Fabales
Porodica: Fabaceae
Potporodica: Faboideae
Tribus: Galegeae
Rod: Glycyrrhiza
Vrsta: G. glabra'
Dvojni naziv
Glycyrrhiza glabra
L.
Sinonimi
  • Glycyrrhiza glandulifera

Sladić (lat. Glycyrrhiza glabra) je višegodišnja, zeljasta biljka iz porodice mahunarki.
Druga imena: slatki korijen, gospino bilje, slatko drvo, slatki bagrem. Biljku ne treba miješati sa slatkom paprati (lat. Polypodium vulgare) koju takođe u nekim krajevma zovu sladić.

Sladić
Sladić cvijet
Sjeme sladića
Ljekoviti korijen sladića

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Sladić je višegodišnja, zeljasta biljka sa snažnim korijenovim sistemom. Biljka se razmnožava vegetativno, to jest korijen prodire duboko u zemlju i širi se horizontalno te na pojedinim mjestima iz zemlje izbijaju novi izdanci. Zbog ovako razgranjenog podzemnog sistema, slatki korijen je gotovo nemoguće uništiti na mjestima gdje se on javi. U proljeće, iz korijenovog sistema, izbijaju stabljike sa lišćem koje liče na lišće bagrema, alli je nešto sitnije i pod prstima ljepljivo. Cvjetovi su sitni, slabo ljubičaste boje. Sladić obično cvjeta od juna do avgusta. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje). Plod je mala mahuna, tamne boje sa 6-8 sjemenki.

Hemijski sastav[uredi - уреди | uredi izvor]

Najvažniji ljekoviti sastojak droge je glicirizin, kojeg prema različitim autorima, ima od 5 pa do 20%. To je triterpenski saponin koji, ustvari, predstavlja kalijevu ili kalcijevu, sol glicirizinske kiseline. U čistome stanju elementi se teško mogu izolovati, jer se prilikom ekstrakcije hidrolizom razgrađuje na gliceritinsku kiselinu i dvije molekule glukoronske kiselina koja i daje poznati slatki ukus. Korijen također, sadrži više od 20 flavonskih heterozida, odnosno glikozida, od kojih treba navesti: likvirtin, likviritozid, likviritin-genin-7,4-dioki-flavon. Posebno su interesantni steroidi analogni ACTH (kortikotropin-hormon koji podstiče lučenje hormona kore nadbubrežnih žlijezda, naročito gliko-glikokokrtikoida).[1]

Upotreba[uredi - уреди | uredi izvor]

Najčešća upotreba sladića je u medincke svrhe, ali ekstrakt sladića se koristi za industrijske namjene kao pojačivać pjenušanja piva i u sredstvima za gašenje požara. Celuozna vlakna dobijena iz korijena se koriste u proizvodnji izolacionog materijala.[2]

Upotreba u medicini[uredi - уреди | uredi izvor]

Pojavom sintetičkih lijekova, sladić je bio skoro potpuno zaboravljen u savremenoj medicini, međutim krajem dvadesetok vijeka ponovo postaje korišten. Sadržaj glicirizina, pomaže izlučivanje toksina i otpadnih produkata metabolizma iz organizma. Ovaj proces se dešava preko bubrega, čime podržava rad jetre. Djeluje kao diuretik i depurativ, što je neobično važno za procese elimincije toksina. Flavonski heterozidi, koji korijenu i daju žutu boju, djeluju na upalne procese sluzokože, što je posebno važno kod oboljenja digestivnog trakta, te spazama koji se pri tome javljaju. Sadržaj steroida određuje digestivni karakter droge, te njeno antihistaminsko djelovanje. Sladić je oficijlno ljekovita biljka prema farmakopeji bivše Jugoslavije. Upotrebljava se Radix Glycyrrhizae (korijen). Oficijelna je biljka i prema Britanskoj farmakopeji: B.P.C. (1973) i Brit. Herb. Pharm (1983), i Europ. Pharmac. (1971)

Primjena u narodnoj medicini[uredi - уреди | uredi izvor]

Narodni ljekari koriste čaj od sladića[3] protiv grčevitog kašalja na nervnoj bazi, bronhitisa, traheitisa, i protiv tuberkuloze pluća. Koristi se i za gastritis, čir želuca i dvanaestopalačnog crijeva i protiv konstipacije. Prokuvan korijen sladića pomaže obnovi sluzokože pa se često dodaje u mješavinu za gastro i urolološki čaj[4].

Jestivost[uredi - уреди | uredi izvor]

Korijen sladića je jestiv i samljevem se koristi kao zamjena za šećer. Hemijska substanca glicirizin, koja se nalazi u korjenu je 50 puta slađa od glukoze. Ekstrakt se može koristiti kao zaslađivač u kolačima, sladoledima i napitcima. Ohlađen čaj od korijena je odličan za utoljavanje žeđi. Pored ljekovitosti, korijen sladića se dodaje u ostale ljekovite gorke čajeve i za poboljsanje ukusa.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984. str.225, 226
  2. Upotreba sladića, pfaf.org; pristupljeno: 23. 1. 2015. ((en))
  3. Čaj od sladića, e-ljekarna.net:pristupljeno: 23. 1. 2015.
  4. Urološki čaj, ešerihija.com:pristupljeno: 23. 1. 2015.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Wilfort, R. Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb, 1974.
  • Vasa Pelagić, Pelagićev Narodni Učitelj, 1888.
  • Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984. str.225,226
  • Dr. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Vulkan izdavaštvo, 2014.
  • Pharmacopoeia Jugoslavica, edito prima (PhJugI),1933.
  • Britanska farmakopeja: B.P.C,1973.
  • Britanska farmakopeja: Brit. Herb. Pharm, 1983.
  • Europ. Pharmec. vol 1, 1983.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]