Skat

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Skat - njemačka kartaška igra za tri osobe. Popularna je u zemlji porekla kao i lokalno u Poljskoj (uglavnom u Gornjoj Šleziji) i SAD-u (Pensilvanija).

Istorija igre[uredi - уреди | uredi kôd]

Fontana u Altenburgu. Četiri zavađena muškarca predstavljaju četiri žandara (dečka).

Skat je nastao 1815. godine u gradu Altenburgu u Tiringiji kao rezultat spajanja bavarske igre Schafkopf sa drugim igrama kao što su Tarok ili španski L'Ombre. Tvorci igre bili su stalni članovi lokalnog kartaškog kluba. Igra je brzo stekla popularnost među svim njemačkim društvenim slojevima, a prvi vodič za igru objavljen je 1848. godine. U strahu od razbijanja skata na manje igre, u Njemačkoj su počeli pokreti za ujednačavanje pravila igre. Godine 1886. održan je prvi turnir u Altenburgu, koji je doveo do prvog Skatovskog kongresa, kojem je prisustvovalo oko hiljadu ljudi. 1889. godine na 1. Skatkongresu u Haleu formiran je smještenom u Altenburgu Njemački Savez Skata (njemački: Deutsche Skatverband, DSkV). Međutim, pravila nisu bila ujedinjena sve do 1920-ih. Godine 1927. u Altenburgu je osnovan Njemački Skatovy Sud (2001. godine preimenovan je u Međunarodni Skatovski Sud) kao institucija koja ima posljednju riječ u sporovima između igrača i problemima u tumačenju pravila igre. Posle Drugog svetskog rata i podjela Njemačke na Istočnu i Zapadnu, Altenburg je postao dio NDR-u. Z tog razloga, DSkV je promijenio sjedište u Bielefeld. Od tada do ponovnog ujedinjenja države postojali su dva odvojeni skatovi savezi i sudi, ali bez obzira na podelu u obe zemlje su važila ista pravila. Godine 1970. osnovan je Međunarodni Savez Igrača u Skata (engleski: International Skat Players Association, ISPA), koji je primjenjivao drugačija pravila od njemačkih savezi. Dovelo je to do sukoba sa zapadnonjemačkim savezem, koji je zabranio dvostruko članstvo. 1990. godine, nakon ponovnog ujedinjenja zemlje, ponovo se ujedinio i DSkV. Osim toga, da bi odredio koji će se špil karata koristiti za turnire, DSkV je stvorio poseban špil francuskog tipa sa različitim bojama boja. Spor između njemačkog i međunarodnog saveza je riješen 1998. godine na 27. Skatkongresu tokom kojeg su uspostavljena pravila koja važe do danas. Godine 2005. Altenburg je ponovo postao sjedište DSkV.

Pravila igre[uredi - уреди | uredi kôd]

Špil koji se koristi na turnirima u Njemačkoj (crne trefovi, zelene pikovi, crvene hercevi, žute karo)

U igri su tri učesnika, od kojih jedan - solista - igra solo protiv ostalih. Cilj soliste zavisi od toga koju vrstu igre odabere. Sve vrste igara su zasnovane na osvajanju štihova, koje se sastoje od tri karte. Moguća je također igra za četiri igrača, ali tada jedan od njih samo dijeli karte i pauzira do sljedeće igre.

Za igranje koristi se špil od 32 karte francuskog ili mađarskog tipa. U cijelom špilu karata ima 120 točaka, odnosno bodova za pojedinačne karte. As vrijedi 11 točaka, kralj 4, dama 3, žandar 2, desetka 10, a ostale karte su bez točaka.

Igra se sastoji od sljedećih faza - dijeljenje karata, licitacija, odabir vrste igre, odigravanje, utvrđivanje rezultata.

Dijeljenje[uredi - уреди | uredi kôd]

Svima se dijeli 10 karata. Dijeljenje se odvija na karakterističan način - karte se dijele u smjeru kazaljke na satu u paketima od 3, 4 i 3 karte. Deseta i jedanaesta karta se stavljaju u sredinu stola kao naslovan skat, koji pripada uvijek solisti. U zavisnosti od redosleda primanja karata, igrači se nazivaju prednji, srednji i zadnji. Ako igraju tri osobe, zadnji igrač je djelitelj.

Prije podjele karata djelitelj mora promešati špil i i dodati ga igraču s desne strane, koji mora staviti najmanje četiri gornje karte špila na dno. Sljedeći djelitelj je prednji igrač.

Licitacija[uredi - уреди | uredi kôd]

Svrha licitacije je odabir soliste koji je uvijek pobjednik. Prvi igrači koji licitiraju su prednji i srednji, a zadnji se uključuje tek kada jedan od njih pasira. Licitacija se zasniva na pitanjima o sve većoj vrijednosti igara. Igrač srednji pita, prednji odgovara, a zadnji pita ostalog. Pitanja se uvijek postavljaju sljedećim redoslijedom: 18, 20, 22, 23, 24, 27, 30, 33, 35, 36, 40, 44, 45, 46, 48, 50, 54, 55, 59, 60 itd. Također je moguće preskočiti manje vrijednosti i direktno pitati za veću.

Licitaciju pobjeđuje igrač koji nije pasirao. Ako igrače srednji i zadnji su pasirali ne pitajući ni za kakvu vrijednost, prednji igrač može objaviti vrijednost i postati solista ili također pasirati. Ako su sva tri igrača pasirovali, slijedi sledeće dijeljenje. Prije nego što odabere vrstu igre, solista odlučuje o sudbini skata. Može ili igrati normalno, odnosno provjeriti sadržaj skata i zamijeniti dvije karte, ili igrati iz ruke, odnosno staviti skat na stranu bez gledanja i igrati samo sa primljenim kartama. Tek tada solista može izabrati jednu od tri vrste igre: u boji, velikoj (grand) ili nultoj. U igre ve skata nema remija - ako solista postignje cilj pobjeđuje, inače gubi.

Adutovi igre - velika i u boji[uredi - уреди | uredi kôd]

U igrama u boji i velikoj solista pobjeđuje ako osvoji više od polovine točaka, odnosno najmanje 61. Ako poražena strana nije osvojila više od 30 točaka, gubi šnajder (kao krojči), a ako nije osvojila niti jedan štih, gubi šnajder švarc ili samo švarc (je crna). Solista može najaviti poraz protivnika izazivanjem bilo koje od ovih situacija, ali to može učiniti samo igrom iz ruke. Kad bi solista igrajući iz ruke mogao svi štihovi osvojiti, umjesto najave švarca može on najaviti također otvorenu igru i pokazati protivnicima svoje karte.

U ove dvije vrste igara, hijerarhija karata za svaku boju je sljedeća: as, desetka, kralj, dama, devetka, osamka, sedamka (A, 10, K, D, 9, 8, 7), a s druge strane žandari su u njima stalni aduti, uvijek po redu: tref, pik, herc i karo (♣Ž, ♠Ž, ♥Ž, ♦Ž). U velikoj igri žandari su jedini aduti, a u igrama u boji im se kao aduti dodaju karte u boji koju odabere solista, ali ipak su žandari uvijek najjači aduti. U svoje aduti i točke solista ubraja se također te u skata. Osnovna vrijednost velike igre je postojana, au slučaju igre u boji ovisi o odabranoj boji:

  • Velika igra - 24
  • Tref (♣) - 12
  • Pik (♠) - 11
  • Herc () - 10
  • Karo () - 9

Rezultat u adutovih igrama se određuje množenjem osnovne vrijednosti date igre sa njenim nivoom, odnosno zbirom njenih karakteristika. Nivo igre je uvijek najmanje dva i sastoji se od boda za solo, bodova za vrhovi i bodova za nestalne dodatne osobine.

Vrhovi ili matadore su niz aduta od najjačeg do najslabijeg. Ako solista ima najjači adut (žandara tref, ♣Ž), onda igra "sa vrhovima" i broji sljedeće aduti. Inače igra "bez vrhova" i broji sljedeće nedostajuće aduti. Sa jednim solista igra kad ima ♣Ž, ali nema ♠Ž (inače: ima on najjači adut, ali drugi najjači mu nedostaje). Bez jednog igra u obrnutoj situaciji: nema ♣Ž, ali ima ♠Ž. Sa dva igra solista ako ima ♣Ž i ♠Ž, ali nema ♥Ž (dva najjača su, trećeg nema); bez dva obrutno: ima ♥Ž, ali ne jačeg. Za svaki adut u nizu njihovog prisustva ili nedostataka, nivo igre se povećava za jedan. Osim toga, aduti unutar skata su također uključeni u nizu. U igrama u boji postoji 11 aduta, tako da se može igrati ih najviše sa 11 ili bez 11, zauzvrat u velikoj igri postoje samo 4 aduta, tako da se može igrati je najviše sa 4 ili bez 4. Bodovi za vrhovi su, osim boda za solo, jedini konstantni bodovi u adutovih igrama, stoga najniža vrijedinost igre je 18 (igra u karo sa jednim ili bez jednog; 9 × 2 = 18).

Dodatni bodovi se obračunavaju prema sljedećim pravilima:

  • za igru iz ruke - 1
  • za šnajder - 1
  • za švarc - 2 (uključujući bod za šnajder)
  • za najavu šnajdera - 3 (uključujući bod za šnajder i bod za igru iz ruke)
  • za švarc prilikom najavu šnajdera - 4
  • za najavu švarca - 5 (uključujući bod za švarc i 3 bodovi za najavu šnajdera)
  • za otvorenu igru - 6 (uključujući 5 bodova za najavu švarca)

Primer: Solista je imao četiri najviša aduta, odnosno sve žandari. Odlučio je igrati iż ruku u piki i najavio šnajdera, ali je osvojio svi štihovi. Solista je igrao sa četiri, dobio je peti bod za solo, šesti za igru z ruku, sedmi za šnajdera, osmi za najavu šnajdera i deveti za švarca. Dakle to je bila igra u piki na nivou devet, stoga je njena vrijednost 99 (11 × 9 = 99).

Nulta igra[uredi - уреди | uredi kôd]

U nultoj igri solista pobjeđuje ako ne osvoji nijedan štih - odmah gubi ako osvoji bare jedan. Hijerarhija karata u svakoj boji razlikuje se od one u druge dvije igre: as, kralj, dama, žandar, desetka, devetka, osamka, sedamka (A, K, D, Ž, 10, 9, 8, 7). Aduta nema, a točke nisu bitni.

Otvorena nulta igra je dozvoljena iz ruke (nulover iz ruke), takođe normalno (nulover). Dakle, postoje četiri varijante nultoj igri: normalna (vredi 23 boda), iz ruke (35), otvorena (46) i otvorena iz ruke (59).

Odigravanje[uredi - уреди | uredi kôd]

Kada solista staviti skat na stranu i odabere vrstu igre, počinje osvajanje štihova. Prvi štih pokreće uvijek prednji igrač, a svaki sljedeći onaj koji je osvojio prethodni. Svakoj igrač mora pratiti, to znači igrati kartu koja odgovara prvoj odigranoj po pravilu "adut do aduta, boja do boje". Ako je vodeća karta adut, i ostali moraju igrati adut. Ako je vodeća karta nije adut, i ostali moraju igrati neadutovoj kartu njene boje. Ako neko nema nijednu kartu koja odgovara, može igrati bilo šta. Štih sa adutima pripada onome ko je igrao najjačim adutom, a štih bez aduta onome ko je igrao najjaču kartu boje prve.

Utvrđivanje rezultata[uredi - уреди | uredi kôd]

Za pobjedu, solista dobiva onoliko bodova koliko je koštala igra koju je stvarno odigrao. Za poraz, solista gubi dvostruko ovu vrijednost.

Solista gubi ako nije postigao svoj cilj ili kada je nivo igre smanjen. Potonje je moguće samo kada je solista igrao bez vrhova, a u skatu je bio jaći adut. Da biste izbjegli takve situacije, trebali biste odabrati vrijedniju igru ​​ili povećati nivo igre, na primjer, igrajući iz ruke ili pobijedivši protivnike šnajder. Štaviše, ako je dobitna vrijednost u licitacje veća od vrijednosti igre koju je odabrao solista, solista mora igrati barem jedan nivo više. Primer: Solista želi igrati u trefovi, ali dok licitacije je najavio 30. Pošto je minimalna vrednost za igranje u trefovi 24 (12 × 2), on mora igrati u njih na najmanje trećem nivou (12 × 3 = 36).

U sportskom skatu, pored redovnog bodovanja koristi se i sistem Seegera-Fabiana. Za pobjedu solist dobiva dodatnih 50 bodova. Za poraz gubi on dodatnih 50 bodova, a svaki njegov protivnik dobiva 40 bodova (30 ako učesnika su četiri, a zatim 30 bodova također dobiva djelitelj karet).

Lista i značenje vrijednosti[uredi - уреди | uredi kôd]

Vrijednost Značenje
18 × 2
20 × 2
22 ♠ × 2
23 nulta igra
24 ♣ × 2
27 × 3
30 × 3
33 ♠ × 3
35 nulta igra iz ruke
36 × 4; ♣ × 3
40 × 4
44 ♠ × 4
45 × 5
46 nulover
48 ♣ × 4; V × 2
50 × 5
54 × 6
55 ♠ × 5
59 nulover iz ruke
60 × 6; ♣ × 5
63 × 7
66 ♠ × 6
70 × 7
72 × 8; ♣ × 6; V × 3
77 ♠ × 7
80 × 8
81 × 9
84 ♣ × 7
88 ♠ × 8
90 × 10, × 9
96 ♣ × 8; V × 4
99 × 11; ♠ × 9
100 × 10
108 × 12; ♣ × 9
110 × 11; ♠ × 10
117 × 13
120 × 12; ♣ × 10; V × 5
121 ♠ × 11
126 × 14
130 × 13
132 ♠ × 12; ♣ × 11
135 × 15
140 × 14
143 ♠ × 13
144 × 16; ♣ × 12; V × 6
150 × 15
153 × 17
154 ♠ × 14
156 ♣ × 13
160 × 16
162 × 18
165 ♠ × 15
168 ♣ × 14; V × 7
170 × 17
176 ♠ × 16
180 × 18; ♣ × 15
187 ♠ × 17
192 ♣ × 16; V × 8
198 ♠ × 18
204 ♣ × 17
216 ♣ × 18; V × 9
240 V × 10
264 V × 11

Linkovi[uredi - уреди | uredi kôd]