Sjeverni tok

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Lokacija Severnog toka

Gasovod „Severni tok“ (rus. Северный поток) je gasovod između Ruskog grada Viborga i Nemačkog grada Grajfsvalda kojim se ruski gas transportuje u zapadnu Evropu.[1] Dugačak je 1.224 kilometara.[1] Predviđeno je da gasovod ima dve linije; prva je puštena u rad 8. novembra 2011. godine, a za drugu je predviđeno puštanje u rad 2012. godine.[1] Svaka linije će imati kapacitet od 27,5 milijardi kubnih metara gasa godišnje.[1] Ovaj gasovod je najduži gasovod na svetu koji ide ispod mora.[2] Gasovod predstavlja novu maršrutu za izvoz ruskog prirodnog gasa u Evropu.[1] Ovaj gasovod omogućava direktno dopremanje ruskog gasa preko Baltičkog Mora u Evropu, čime je izbegnut transport preko Ukrajine sa kojom je Rusija imala spor o ceni gasa.[1]

Pre nastanka ovog gasovoda ruski gas je stizao u Evropu samo magistralnim gasovodom koji je bio postavljen preko kopna. Taj gasovod je prolazio preko teritorije Ukrajine i Belorusije.[1] Ovaj gasovod je sagrađen da bi se smanjila zavisnost od nekih tranzitnih zemalja u kojima se pojavio problem cena prenosa gasa, što je u nekim slučajevima dovelo do potpunog prekida isporuke gasa u Evropu.[1]

Projekat izgradnje gasovoda košta 7,4 milijarde evra.[1] Gasovod je u vlasništvu firme Nord Stream AG nastao kao zajednički poduhvat ruske državne firme „Gasprom“, nemačkih kompanija „Vinterštal“ (podružnica BASFa) i „E.ON“, holandske kompanije „Gasuin“ i francuske GDF Suec.[1]

Angela Merkel je na otvaranju prve linije gasovod nazvala „jednim od najvećih infrastrukturnih projekata našeg vremena“.[1]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]