Sjedinjene Države Kolumbije

Sjedinjene Države Kolumbije Estados Unidos de Colombia Federalna Republika ←   1863. – 1886.   →     → Zastava Grb Lokacija Sjedinjenih Država Kolumbije Karta Sjedinjenih Država Kolumbije iz 1870 Glavni grad Santafé de Bogotá Jezik/ci španjolski jezik Religija katolicizam Vlada republika predsjednik  - 1863-1864 Tomás Cipriano de Mosquera (prvi)  - 1886 José María Campo Serrano (zadnji) Historija 19. vijek  - Kongres u Rionegru 8. maj 1863.  - Raspad federacije 1886.

Sjedinjene Države Kolumbije (španjolski: Estados Unidos de Colombia) bila je Federalna država koja je egzistirala od 1863. do 1886.

Historija

Novi Ustav iz Rionegra nije donio očekavani mir u zemlju. Nakon njegova donošenja sve do izrade novog, liberali i konzervativci sudjelovali su u četrdesetak lokalnih i nekoliko većih oružanih sukoba.

Pored tog nastavio se sukob između umjerenih liberala u izvršnoj vlasti i radikalnih liberala u zakonodavnoj vlasti. Zakonodavci su išli čak toliko daleko, da su izglasali zakon koji je zabranjivao federalnoj vladi da guši pobune protiv vlade u bilo kojoj novonastaloj državi (dojučerašnjem departmanu) ili da se na bilo koji način miješa u njihove poslove.

Radikalni liberali su 1867. izveli državni udar protiv Mosquera, uhapsili ga i osudili u senatu na izgon iz zemlje. Nakon pada Mosquere i učvršćivanja radikalnih liberala na vlasti, konzervativcima je bilo sve teže prihvatiti ustav iz Rionegra. Na kraju su se konzervativci u Tolimi i Antioqui naoužali i 1876. pokrenuli još jedan oružani sukob. Federalna vlada liberala uspjela je ipak uz velike teškoće ugušiti pobunu.

Radikalni liberali kontrolirali su izvršnu vlast do 1884. i gorljivo branili odredbe ustava iz Rionegra o federalizmu, apsolutnim slobodama, odvojenosti crkve od države i nemiješanju države u privredu. Naglasak njihove ekonomske politike bio je izgradnja prometne infrastrukture, naročito željeznice i cesta. Njihovi projekti nisu ujedinili zemlju i povećali unutarnju trgovinu, već su ruralnu unutrašnjost povezali sa izvoznim centrima, koje su povezali sa riječnim i morskim lukama. Istovremeno su olakšali dopremu uvozne robe, pa su na taj način pogodovali trgovcima a ne domaćoj industriji u povojima.

Provodeći politiku potpuno slobodne trgovine, izvoz je postao glavni oslonac privrede zemlje. Proizvodnja tri glavna poljoprivredna izvozna artikla - duhana, kinina i kave, radikalno je povećana nakon 1850. kad je potražnja za njima na međunarodnom tržištu bila povoljna. Ali su sve tri kulture patile od cikličkih perioda velike i niske potražnje, pa je 1880-ih postalo jasno da duhan i kinin neće dugoročno biti pouzdan izvor zarade zbog oštre međunarodne konkurencije.

I prodaja kave postala je teža zbog konkurencije, ali je i pored toga ostala domininantni izvozni artikl i nakon 1870-ih. Trgovci kavom koristili su svoj profit kao posredni ulagači u industrijske pogone, koji su proizvodili robu kao što je tekstil za domaću potrošnju, naročito su investirali u Medellín i njegovu okolicu. Tako je kava kao važan izvozni arikl, koji je donosio profit postala značajna za privredni razvoj zemlje.

Nakon nekoliko godina povremenih građanskih ratova, nova vlada konzervativne partije na čelu sa predsjednikom Rafaelom Núñezom - 1886. donijela je novi ustav centrističkog karaktera kojim su ukinute Sjedinjene Države Kolumbije i stvorena Republika Kolumbija. Konzervativna vlada promjenila je i ekonomsku politiku, i povukla Kolumbiju iz zlatnog standarda, nakon tog je došlo do poplave štampanih novčanica bez pokrića i velike inflacije.

Pored ekonomskih novu državu i dalje je mučio sukob liberalnih i konzervativnih frakcija, koji je na kraju doveo do odcjepljenja Paname 1903.

Vanjske veze

• The Federalists (es)