Siniša Labrović (Sinj, 12. II. 1965.), hrvatski konceptualni umjetnik. Diplomirao hrvatski jezik i književnost 1997. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Vizualnim umjetnostima bavi se od 2000. U performansima, akcijama i instalacijama oštro komentira društvene anomalije pri čemu se često služi ironijom te apsurdnim inverzijama i radikalnim gestama. Radovi mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu, Umjetničke galerije u Dubrovniku te u privatnim kolekcijama. Izlagao na 11. Istanbulskom bijenalu (2009). Zajedno s Pulskom grupom, Hrvoslavom Brkušić, Igorom Bezinovićem i Borisom Cvjetanovićem, predstavljao Hrvatsku na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture (2012). Živi i radi u Zagrebu kao slobodni umjetnik.
- Zavijanje ranjenika, 2000.
- Umjetnik se provodi kao bos po trnju, 2004.
- Kažnjavanje, 2002.
- Gotovina – ručak, 2005.
- Trgovački portreti, 2005.
- Umjetnik liže pete publici, 2005.
- Gloria, 2007.
- Umjetnik pase travu (iz serije Fraze), 2007.
- Smiley, 2008.
- Umjetnik pliva na suhom (iz serije Fraze), 2008.
- Ivo Sanader – heroj, a ne premijer (grafit), 2008.
- Disciplina 50 m slobodno, 2009.
- Perpetuum mobile, 2009.
- U se, 2009.
|
- Oblačenje Golog otoka, 2002.
- Vladimir Nazor – Dijagnoza, 2004.
- Prva zapovijed, 4-kanalna videoinstalacija, 2006.
- Zajednička vožnja, 2006.
- Puzzle, 2007.
- Reality, 2009.
- Stado.org, 2005.
- Nepobjediva armada, 2008.
- Protest, 2008.
|
- Obiteljski dnevnik, 2005.
- Huraaa!!!, 2009.
- Ja sam Siniša Labrović, 2010.
- Dodiplomsko obrazovanje, radionica, 2008.
- Arkadija, fotografija, 2009.
- Apstrakcija, triptih, 2010.
|
INTANGIBLE: Siniša Labrović na YouTube
