Singapurska pobuna 1915.
Singapurska pobuna iz 1915. godine, znana još i kao Pobuna sipaja ili Pobuna 5. lake pješadijske regimente, bila je pobuna dijela 5. lake pješadijske regimente Britanske indijske vojske u Singapuru, koji je tada bio dio Tjesnačkih naselja. Pobuna se dogodila 15. veljače 1915. godine kada se otprilike polovica regimente, koju su sačinjavali muslimani iz Indije (mahom porijeklom Radžputi islamske vjeroispovijesti), pobunila uslijed glasina da ih Kruna namjerava poslati u borbu protiv islamskog Osmanskog Carstva na Bliskoistočni front.
Unutar regimente je još i prije pobune vladala nesloga, što zbog slabog vodstva, što zbog podjele među predominantno sipajskim časnicima. Problemi su započeli 27. siječnja 1915. godine kada je pukovnik Martin objavio da će se regimenta premjestiti u Hong Kong, gdje će zamijeniti drugu indijsku jedinicu i primiti daljnje upute. Međutim, regimentom su se proširile glasine da će jedinica umjesto na istok biti poslana u Europu ili u Osmansko Carstvo kako bi se borila protiv muslimana.[1] Kasnija istraga vojnog suda utvrdila je kako su tri indijska časnika proširila lažne glasine, a upravo su oni, zajedno s još nekolicinom kolovođa,[2] u veljači – kada je stigla konačna odluka da se regimenta ima ukrcati na brod Nile i isploviti za istok – odlučili inicirati pobunu.
Tijekom jutra 15. veljače 1915. godine, zapovjedništvo je održalo oproštajnu svečanost za regimentu te pohvalilo sipaje za njihovu hrabrost, ali u govoru nije spomenut Hong Kong kao njihova destinacija. U 15:30 istoga dana, četiri skupine Radžputa pobunile su se protiv komande; Pathani se nisu pridružili pobuni, ali su se tijekom kaosa razbježali. Britanski satnik Perceval Boyce i poručnik Harold Elliott ubijeni su prilikom pokušaja da održe red u regimenti. Pobunjenici su se tada razdvojili, a skupina od 100 časnika upala je u barake u kojima su Britanci držali njemačke ratne zarobljeinke; prilikom tog upada, ubijeno je 10 britanskih časnika, tri džohorska vojnika i jedan njemački zarobljenik; osam osoba je ranjeno. Pobunjenici su pokušali pridobiti Nijemce da im se pridruže, a iako je dio njih to htio, kao grupa su zauzeli neutralan stav;[3][4] 35 njemačkih zarobljenika uspjelo je pobjeći.
Kako je u to vijeme trajala proslava kineske Nove godine, većina kineskih volontera bila je odsutna tako da se nitko nije imao suprostaviti pobunjenicima. Britanci su bili iznenađei i nepripremljeni na ovakav čin, tako da su pobunjenici počeli ubijati po gradu, pri čemu je stradalo 19 civila. Britanska je komanda tada uvela iznavredno stanje i mobilizirala sve dostupne časnike, a pridružili su im se i lokalni volonteri; poslan je i radijski poziv za pomoć svim ratnim brodovima koji su se nalazili u blizini Singapura. Pobunjenici su tijekom noći pokušali osvojiti bungalow zapovjednika regimente, E. V. Martina, ali malajski dobrovoljci i on uspjeli su izdržati cijelu noć tako da su se pobunjenici tijekom jutra razbježali. Konačno gušenje pobune uslijedilo je 16. i 17. veljače kada su Britancima u pomoć došle savezničke trupe iz Francuske, Rusije[5] i Japana.[6]
Dana 23. veljače 1915. godine utemeljen je istražni sud na čijem je čelu bio brigadni general F. A. Hoghton. Nakon detaljne istrage, konačni izvještaj od 450 stranica objavljen je 15. svibnja, međutim ni u njemu nije utvrđen točan uzrok pobune; kao mogući razlozi navedeni su nesloga među časnicima te mogući njemački utjecaji.[7][8] Ukupno 205 sipaja izvedeno je pred vojni sud; među njima, 64 pobunjenika dobila su doživotne kazne, 73 zatvorske kazne u trajanju od sedam do dvadeset godina, a 47 ih je osuđeno na smrt.[9] Potonji su javno strijeljani[10] ispred zatvora Outram, a prema tadašnjim izvještajima, pogubljenjima je svjedočilo 15,000 ljudi.[11] Zapovjednik Martin snažno je kritiziran za svoje djelovanje te se nakon ovog incidenta umirovio.
Preostali članovi 5. lake pješadijske regimente napustili su Singapur 3. srpnja 1915. i sudjelovali u borbama u Africi. Regimenta je službeno raspuštena 1922. godine.[12]
- ↑ Sareen, T.R. (1995). Secret Documents on Singapore Mutiny 1915. New Delhi: Mounto Publishing House. str. 11–14. ISBN 978-81-7451-009-9.
- ↑ Harper, R.W.E.; Miller, Harry (1984). Singapore Mutiny. Oxford University Press. str. 22. ISBN 978-0-19-582549-7.
- ↑ Harper, R.W.E.; Miller, Harry (1984). Singapore Mutiny. Singapore: Oxford University Press. str. 62–71. ISBN 978-0-19-582549-7.
- ↑ Herbert, Edwin (2003). Small Wars and Skirmishes: 1902–1918 – Early Twentieth-century Colonial Campaigns in Africa, Asia and the Americas. Foundry books. str. 223. ISBN 978-1-901543-05-6.
- ↑ Terraine, John (1984). The First World War 1914-18. str. 54–55. ISBN 978-0-333-37913-4.
- ↑ Sareen, T.R. (1995). Secret Documents on Singapore Mutiny 1915. New Delhi: Mounto Publishing House. str. 14–15. ISBN 978-81-7451-009-9.
- ↑ Harper, R.W.E.; Miller, Harry (1984). Singapore Mutiny. Singapore: Oxford University Press. str. 216. ISBN 978-0-19-582549-7.
- ↑ Sareen, T.R. (1995). Secret Documents on Singapore Mutiny 1915. Report Section II. New Delhi: Mounto Publishing House. ISBN 978-81-7451-009-9.
- ↑ „Step back to move forward”. The tribune. 10 June 2017. Arhivirano iz originala na datum 2018-10-16. Pristupljeno 2025-04-10.
- ↑ Knut A. Jacobsen, Kristina Myrvold (2012). Sikhs Across Borders: Transnational Practices of European Sikhs. Bloomsbury Academic. str. 41. ISBN 9781441113870.
- ↑ „Execution of Twenty Two Renegades”. The Straits Times: str. 7. 26 March 1915.
- ↑ Sareen, T.R. (1995). Secret Documents on Singapore Mutiny 1915. Preface. New Delhi: Mounto Publishing House. ISBN 978-81-7451-009-9.
- Sareen, T.R. (1995). Secret Documents on Singapore Mutiny 1915. New Delhi: Mounto Publishing House. ISBN 978-81-7451-009-9.
- Ban, Kah Choon (2001). Absent History: The Untold Story of Special Branch Operations in Singapore 1915–1942. Singapore: SNP Media Asia. ISBN 978-981-4071-02-4.
- Kuwajima, Sho (1988). First World War and Asia–Indian Mutiny in Singapore (1915). Japan: Osaka University.
- Victor R Savage; Brenda S A Yeoh (2004). Toponymics–A Study of Singapore Street Names (2nd Ed). Singapore: Eastern Universities Press. ISBN 978-981-210-364-2.
- Barley, Nigel (2006). Rogue Raider – The Tale of Captain Lauterbach and the Singapore Mutiny. Singapore: Monsoon Books. ISBN 978-981-05-5949-6.
- Comber, Leon (2009). „The Singapore Mutiny (1915) and the Genesis of Political Intelligence in Singapore”. Intelligence and National Security 24 (4): 529–41. DOI:10.1080/02684520903069462.
- Harper, R. W. E.; Miller, Harry (1984). Singapore Mutiny. Singapore: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-582549-7.
- „Indian Mutiny in Singapore, 1915: People who Observed the Scene and People who Heard the News”. New Zealand Journal of Asian Studies, volume 11, No. 1. June 2009. Arhivirano iz originala na datum 13 January 2015. Pristupljeno 18 February 2013.
- „Vivid Story of Singapore Mutiny”. The New York Times. 2 May 1915. str. 7.
| ||||||||||||||
