Singapur (kolonija)

Kolonija Singapur (1946–1959) Država Singapur (1959–1963) Colony of Singapore State of Singapore Krunska kolonija Britanskog Imperija ←   1946. – 1963.   →     →     →     → Zastava (1946–1959) Grb (1946–1959) Geslo: Dieu et mon droit (sh.: "Bog i moje pravo"; 1946–1959) Majulah Singapura (sh.: "Naprijed Singapur"; 1959–1963) Himna: "God Save the King" (1946–1952) "God Save the Queen" (1952–1959) "Majulah Singapura" (1959–1963) Lokacija Singapura Glavni grad Singapur Jezik/ci engleski jezik Vlada Krunska kolonija (ustavna monarhija) Monarh  • 1946. – 1952. George VI.  • 1952. – 1963. Elizabeth II. Guverner  • 1946. – 1952. Franklin Gimson  • 1952. – 1955. John Fearns Nicoll  • 1955. – 1957. Robert Black  • 1957. – 1959. William Goode  • 1959. – 1963. Yusof Ishak Glavni ministar  • 1955. – 1956. David Marshall  • 1956. – 1959. Lim Yew Hock  • 1959. – 1963. Lee Kuan Yew Legislatura Zakonodavno vijeće (1946–1955) Zakonodavna skupština (1955–1963) Historija Hladni rat  • Ukidanje Tjesnačkih naselja 1. travnja 1946.  • Labuan dio Sjevernog Bornea 15. srpnja 1946.  • Status grada 1951.  • Kokosovi otoci dio Australije 23. studenog 1955.  • Božićni otok dio Australije 1. listopada 1958.  • Autonomija 1958.  • Spajanje s Malezijom 16. rujna 1963. Valuta malajski dolar (1946–1953) malajski i bornejski dolar (1953–1963) Vremenska zona UTC+7:30 (MST) Danas dio Australija Malezija Singapur

Kolonija Singapur (engleski: Colony of Singapore) bila je krunska kolonija Britanskog Imperija koja je postojala od 1946. do 1959. godine, kada je Singapur stekao samoupravu u sklopu Imperija; u periodu od 1959. do 1963. godine, sukladno promjenama statusa, bio je znan kao Država Singapur (engleski: State of Singapore). Za vrijeme kolonijalnog perioda, Singapuru su bili pripojeni Božićni otok, Kokosovi otoci te Labuan. Sam Singapur bio je britanski posjed još od 1819. godine, a 1824. godine pripojen je kolonijalnoj upravi te je od 1826. godine bio u sklopu Tjesnačkih naselja. Nakon japanske okupacije i vojne uprave, Singapur je 1946. godine stekao status samostalne kolonije u sklopu Britanskog Imperija. Kolonijom je formalno upravljao guverner u ime Krune, dok je lokalnu zakonodavnu vlast izvršavalo Zakonodavno vijeće do 1955., odnosno Zakonodavna skupština do 1963. godine.

Početne godine i Zakonodavno vijeće

Međutim, situacija u Singapuru nakon rata bila je dosta loša zbog japanske okupacije, naročito po pitanju ekonomije i grane. Gospodarstvo se počelo oporavljati 1947. godine, kada je utemeljeno i samostalno Izvršno vijeće, a godinu dana kasnije održani su i prvi izbori. Izbori su bili velika stvar za Singapur, iako su na njima mogli sudjelovati samo punoljetni britanski državljani, od kojih se otprilike 23,000 (oko 10%) prijavilo za glasovanje; također, od 25 članova Zakonodavnog vijeća, birano je njih samo šest, dok je ostale imenovao Guverner ili trgovačka komora. Tri od šest mjesta u vijeću osvojila je novoformirana, konzervativna Progresivna stranka, dok su ostala tri mjesta pripala nezavisnim kandidatima.

Tri mjeseca kasnije izbio je veliki Malajski ustanak, na što su Britanci reagirali čvršćom kontrolom ljevičarskih grupacija kako u Maleziji, tako i u Singapuru; u to je doba donesen i kontroverzni Zakon u unutrašnjoj sigurnosti, koji je omogućio zatvaranje na neodređeno vrijeme i bez sudskog procesa svih koji su percipirani kao "prijetnja sigurnosti". Iako je odmah nakon rata pokret za osamostaljenje Malaje bio snažan, kako su ljevičari bili glavni zagovornici nezavisnosti, proces je usporen nakon donošenja kontroverznog zakona.

Godine 1951. održani su drugi izbori, a broj izabranih vijećnika povećan je na devet. Progresivna stranka opet je pobijedila, osvojivši šest od devet mandata, a iako je kolonijalna vlada i dalje bila dominantna, ovdje su se nazirale konture buduće singapurske vlade.

Zaknodavna skupština i put prema nezavisnosti

Dvije godine kasnije, nakon što je Malajski ustanak uglavnom smiren, osnovana je posebna komisija na čelu s Georgeom Williamom Rendelom, čiji je cilj bio utvrditi postoje li okolnosti za moguću nezavisnost Singapura; zaključci komisije sveli su se na poseban oblik ograničene samouprave. Zakonodavno vijeće bilo bi zamijenjeno Zakonodavnom skupštinom, koja bi brojala 32 člana, od kojih bi 25 bilo izabrano na općim izborima. Zakonodavna skupština kasnije bi birala Glavnog ministra i Vijeće ministara, a kolonija bi bila organizirana prema parlamentarnom sustavu. Kruna bi zadržala jurisdikciju nad pitanjima unutrašnjih i vanjskih poslova te pravo na veto lokalnih zakona.

Lokalne su vlasti prihvatile prijedlog te je sustav reformiran, a novi su izbori zakazani za 2. travnja 1955. godine. Novi izbori bili su znatno dinamičniji, a kako su prijave išle automatski, elektorat je povećan na 300,000 birača. Progresivna stranka doživjela je težak poraz, osvojivši samo četiri mjesta, dok je Radnički front s 10 mjesta postao najjača skupštinska stranka te je ubrzo formirao koalicijsku vladu. Tada ljevičarska Stranka narodne akcije osvojila je tri mandata.

Zakonodavna skupština pojačala je napore za osamostaljenjem. Dana 30. studenog 1959. godine donesena je ordonansa kojom su priznate nova zastava, grb i himna, što je bio značajan korak ka punoj samostalnosti. Iste godine, Singapur je stekao gotovo punu autonomiju, a potpuno otcjepljenje i gašenje kolonije uslijedilo je 16. rujna 1963. godine, nakon referenduma, kada je Singapur pristupio Malezijskoj Federaciji kao jedna od saveznih država.