Sinajski rukopis

Izvor: Wikipedia
Sinajski rukopis

Sinajski rukopis (lat: Codex Sinaiticus), označavan sa \aleph ili 01 (Gregory-Aland), je rukopis Starog zaveta i Novog zaveta[1]. Jedna od najstarijih i najznačajnijih rukopisa je Novi Zavet, napisan je na grčkom jeziku, u obliku kodeksa, koja datira sa početka 4. veka. Sinajski rukopis napisan je na tankom pergamentu, dimenzija 37×34 cm[1].

Opis[uredi - уреди]

faksimil (1862)

Rukopis sadrži Varnavina poslanica i Pastir Germi[1].

Novi Zavet sačuvan u celini, u Starom Zavetu nedostaje:

  • 1 Mojs 23,19 – 1 Mojs 24,46 — fragmenti
  • 4 Mojs 5,26–4 Mojs 7,20 — fragmenti
  • Prva dnevnika 9,27–1 Prva dnevnika 19,17[2][3]

Grčki tekst rukopisa odražava aleksandrijski tip teksta[4][1].

Konstantin Tišendorf

Pronađen u 1844. godine u manastiru Sv. Katarine na Sinaju Konstantinom Tišendorfom[5]. Prvo celovito fototipsko izdanje je objavljeno 1911. godine[6].

Do 1933. godine, 2/3 kodeksa se nalazio u Petrogradu, kad je prodat Britanskom muzeju za 100.000 funti[7].

Danas se čuva u Britanskoj biblioteci (British Library), biblioteci Univerziteta u Lajpcigu, na Sinaju i u Ruskoj nacionalnoj biblioteci[1].

Manastir Sv. Katarini na Sinaju

Vidi još[uredi - уреди]

Napomene[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 Kurt Aland und Barbara Aland, Der Text des Neuen Testaments. Einführung in die wissenschaftlichen Ausgaben sowie in Theorie und Praxis der modernen Textkritik, Deutsche Bibelgesellschaft, Stuttgart 1981, SS. 117-118. ISBN 3-438-06011-6.
  2. Würthwein Ernst (1987). Der Text des Alten Testaments, Stuttgart: Deutsche Bibelgesellschaft, p. 85.
  3. Henry Barclay Swete, An Introduction to the Old Testament in Greek (Cambridge 1902), pp. 129-130.
  4. Metzger, Bruce M.; Ehrman, Bart D. (2005), The Text of the New Testament: Its Transmission, Corruption, and Restoration. New York, Oxford: Oxford University Press, p. 66-67.
  5. Tischendorf, Constantin von (1866), When Were Our Gospels Written?, An Argument by Constantine Tischendorf. With a Narrative of the Discovery of the Sinaitic Manuscript, New York: American Tract Society.
  6. Kirsopp Lake, Codex Sinaiticus Petropolitanus: The New Testament, the Epistle of Barnabas and the Shepherd of Hermas, Clarendon Press, Oxford (1911).
  7. T. C. Skeat, A four years work on the Codex Sinaiticus: Significant discoveries in reconditioned ms., in: T. C. Skeat and J. K. Elliott, The collected biblical writings of T. C. Skeat, Brill 2004, p. 9.

Literatura[uredi - уреди]

  • Tischendorf, Constantin von, Fragmentum Codicis Friderico-Augustani ex Iesaia et Ieremia in: Monumenta sacra inedita (Leipzig 1855), vol. I, pp. 211 ff.
  • Tischendorf, Constantin von (1866), When Were Our Gospels Written?, An Argument by Constantine Tischendorf. With a Narrative of the Discovery of the Sinaitic Manuscript, New York: American Tract Society.
  • Schneider, Ulrich Johannes (ed.) (2007). Codex Sinaiticus. Geschichte und Erschließung der «Sinai-Bibel». Leipzig: Universitätsbibliothek Leipzig.
  • Christian–B. Amphoux, Codex Vaticanus B: Les points diacritiques des marges de Marc, Journal of Theological Studies vol. 58 (2007), pp. 440-466.

Spoljašnje veze[uredi - уреди]