Simon de Crépy
| Simon de Crépy | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 1048. Crépy-en-Valois, Kraljevina Francuska |
| Smrt | 30. septembar 1082. Rim, Papinska Država |
| Nacionalnost | Francuz |
| Zanimanje | grof, monah |
| Vjeroispovijest | kršćanstvo |
Simon de Crépy (Crépy-en-Valois, 1048. - Rim, 30. septembar 1082.) bio je grof, koji se odrekao svjetovnog bogatstva i život posvetio Bogu kao redovnik.[1]
Biografija[uredi | uredi kod]
Kako je bio rođak žene Williama Osvajača (1035.-1087.) Matilde od Flandrije, nakon majčine smrti odgajan je na Williamovom dvoru.[1]
Kad mu je otac Raoul umro 1072., postao je vlasnik velikih feuda na području Amiensa, Bar-sur-Aubea, Crépya i Vexina.[1] Njegovu mladost želio je iskoristiti Francuski kralj Philippe I (1060.-1108.), da se dočepa domena svog vazala, ali se Simon odbranio uz pomoć Williama Osvajača. Kasnije je postao vjerni saveznik Williama u njegovoj borbi protiv Philippea I, ali je iznad svega postao veliki vjernik.[1]
Prema legendi nagovarao je svoju vjerenicu, jednu od kćeri grofa Auvergnea, da zajedno sa njim pobjegne i zaredi se, ali mu to nije uspjelo. Zna se da mu je William ponudio ruku svoje kćeri Adelr od Normandije.[1]
Kako nije imao hrabrosti da direktno pred Williamom odbije njegovu ponudu, zaputio se u [[Rim 1077. pod izgovorom da želi vidjeti dali je to u skladu sa kanonskim pravom jer mu je ona daljnja rođakinja. Na putu se zaustavio u opatiji sv. Klaudija u Masivu Jura gdje se zaredio.[1]
Iako se time definitivno oprostio od braka i svjetovnog života, nije raskinuo veze sa rodbinom i prijateljima koji bi ga zamolili za usluge. Pomogao je Hugu od Clunyja kod Francuskog kralja da vrati oduzete domene Opatije Cluny, bio je posrednik u sporu Williama Osvajača sa sinovima, pomogao je i papi Grguru VII u Borbi za investituru i kod pregovora sa normanskim kraljem Robertom Guiscardom koji su usješno završeni 1080. u Aquinu. Zbog tog je papa zamolio Simona da ostane u Rimu kao njegov savjetnik.[1]
Simon je umro u Rimu -1082, nakon što je primio posljednje sakramente od samog pape Grgura VII. Pokopan je u Bazilici svetog Petra, sa epitafom koji je sastavio Odo iz Chàtillona (kasniji papa Urban II., 1088.-1099.), posmrtni ostaci su kasnije preneseni u Opatiju sv. Klaudija.[1]
