Silazak u podzemlje

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Silazak u podzemlje (katabaza, starogrčki: κατάβασις, od κατὰ "dole” i βαίνω "ići”) , komparativnomitološki mitem prisutan u različitim religijama diljem svijeta, uključujući kršćanstvo. Heroj ili božanstvo gornjeg svijeta putuje u donji ili podzemni svijet odnosno u zemlju umrlih te se vraća, često s traženim predmetom ili voljenom osobom ili uzvišenim znanjem. Sposobnost da još za života uđe u carstvo umrlih te se odande vrati, dokaz je da klasični heroj posjeduje izniman status veći od smrtnika. Božanstvo koje se vraća iz podzemlja, demonstrira eshatološke teme poput cikličke naravi vremena i egzistencije ili pobjede nad smrću i mogućnosti besmrtnosti.[1]

Katabaza[uredi - уреди | uredi kôd]

glavni članak: katabaza

Jedno značenje katabaze (grč. κατάβασις: silazak, povratak) jest epska konvencija herojeva putovanja u podzemni svijet.[2] Na primjer, u grčkoj mitologiji Orfej ulazi u podzemlje da bi vratio Euridiku u svijet živih.

Većina se katabazâ zbiva u nadnaravnu svijetu poput hada ili pakla; tako se u Nekiji, jedanaestoj knjizi Odiseje, opisuje Odisejev silazak u podzemlje. No katabaza se može odnositi i na putovanje kroz druge distopijske predjele poput onih na koje Odisej nailazi tijekom svojeg 20-godišnjeg putovanja iz Troje natrag na Itaku. Pilar Serrano[2] dopušta upotrebu termina katabaza za obuhvat kratkih ili kroničnih boravaka u podzemlju, uključujući ovdje i Lazara te Kastora i Poluksa.

Mitološki likovi[uredi - уреди | uredi kôd]

Mitološki likovi koji posjećuju podzemlje jesu:

starosumerski
  • Enkidu, na pločici Epa o Gilgamešu, obično se smatra kasnijim dodatkom priči
  • Gilgameš, silazi u podzemlje da bi susreo Utnapištima tijekom potrage za besmrtnošću
  • Inana, silazi u podzemlje s darovima da bi prošla kroz sedam vrata podzemlja
staroegipatski
starogrčki i starorimski
Frederic Leighton, Povratak Perzefone (1891.)
judeokršćanski
nordijski i finski
velški
Anđeo pokazuje pakao Judhišthiri.
ostali

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. David Leeming, The Oxford Companion to World Mythology (Oxford University Press, 2005.), p. 98. online; Radcliffe G. Edmonds III, Myths of the Underworld Journey: Plato, Aristophanes, and the 'Orphic' Gold Tablets (Cambridge University Press, 2004.) passim; Death, Ecstasy, and Other Wordly Journeys, uredili John J. Collins i Michael Fishbane (State University of New York, 1995.) passim; Bruce Louden, "Catabasis, Consultation, and the Vision: Odyssey 11, I Samuel 28, Gilgamesh 12, Aeneid 6, Plato's Allegory of the Cave, and the Book of Revelation," u: Homer's Odyssey and the Near East (Cambridge University Press, 2011.), pp. 197–221.
  2. 2,0 2,1 Pilar González Serrano, "Catábasis y resurrección". Espacio, Tiempo y Forma, Serie II: Historia Antigua. Volume 12, pp. 129–179. Madrid, 1999.
  3. Robert Graves. The Greek Myths, 27. k, koji citira Pauzanijin Opis Grčke 2.31.2.

Preporučena literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Walter Burkert, Homo necans.
  • Janda, M., Eleusis, das indogermanische Erbe der Mysterien (1998.).
  • Rachel Falconer, Hell in Contemporary Literature: Western Descent Narratives since 1945, (Edinburgh University Press, 2005/07).
  • World of Dante, multimedijski website koji nudi talijanski tekst Božanstvene komedije, prijevod Allena Mandelbauma, galeriju, interaktivne karte, kronologiju, muzičke snimke i pretraživu bazu podataka.
  • Shushan, Gregory. 2009. Conceptions of the Afterlife in Early Civilizations Universalism, Constructivism and Near-Death Experience. New York & London, Continuum. ISBN 978-0-8264-4073-0