Silazak u podzemlje
Silazak u podzemlje (katabaza, starogrčki: κατάβασις, od κατὰ "dole” i βαίνω "ići”) , komparativnomitološki mitem prisutan u različitim religijama diljem svijeta, uključujući hrišćanstvo. Heroj ili božanstvo gornjeg svijeta putuje u donji ili podzemni svijet odnosno u zemlju umrlih te se vraća, često s traženim predmetom ili voljenom osobom ili uzvišenim znanjem. Sposobnost da još za života uđe u carstvo umrlih te se odande vrati, dokaz je da klasični heroj posjeduje izniman status veći od smrtnika. Božanstvo koje se vraća iz podzemlja, demonstrira eshatološke teme poput cikličke naravi vremena i egzistencije ili pobjede nad smrću i mogućnosti besmrtnosti.[1]
Katabaza[uredi | uredi kod]
- glavni članak: katabaza
Jedno značenje katabaze (grč. κατάβασις: silazak, povratak) jest epska konvencija herojeva putovanja u podzemni svijet.[2] Na primjer, u grčkoj mitologiji Orfej ulazi u podzemlje da bi vratio Euridiku u svijet živih.
Većina se katabazâ zbiva u nadnaravnu svijetu poput hada ili pakla; tako se u Nekiji, jedanaestoj knjizi Odiseje, opisuje Odisejev silazak u podzemlje. No katabaza se može odnositi i na putovanje kroz druge distopijske predjele poput onih na koje Odisej nailazi tijekom svojeg 20-godišnjeg putovanja iz Troje natrag na Itaku. Pilar Serrano[2] dopušta upotrebu termina katabaza za obuhvat kratkih ili kroničnih boravaka u podzemlju, uključujući ovdje i Lazara te Kastora i Poluksa.
Mitološki likovi[uredi | uredi kod]
Mitološki likovi koji posjećuju podzemlje jesu:
- Enkidu, na pločici Epa o Gilgamešu, obično se smatra kasnijim dodatkom priči
- Gilgameš, silazi u podzemlje da bi susreo Utnapištima tijekom potrage za besmrtnošću
- Inana, silazi u podzemlje s darovima da bi prošla kroz sedam vrata podzemlja
- Oziris, egipatski bog (vidi još egipatska Knjiga mrtvih)
- Merire, mađioničar iz Vandierova papirusa (Posener, 1985.)
.jpg)
- Adonis/Tamuz, oplakuje ga i potom spašava njegova družica/majka Afrodita/Inana/Ištar
- Dioniz, bog koji spašava Semelu iz hada[3] i ponovo u svojoj ulozi kao patron teatra
- Heraklo, za svoj dvanaesti posao pri kojem također spašava Tezeja
- Hermo, bog koji iz hada spašava Perzefonu
- Orfej, da bi iz hada spasio Euridiku
- Perzefona i Demetra
- Psiha
- Odisej
- Eneja, da bi razgovarao sa svojim ocem u Enejidi
- Tezej i Piritoj, pokušavaju oteti Perzefonu; u tome ne uspijevaju, a jedino Tezeja spašava Heraklo
- Isus, tijekom silaska nad pakao
- Dante, u Božanstvenoj komediji: Paklu
- Isus, u Pistis Sofiji
- Odin
- Baldr
- Hermod
- Helreið Brynhildar
- Lemminkäinenovo spašavanje iz Tuonele koje poduzima njegova majka
- Pwyllov silazak u Annwn u velškom Mabinogionu
- Preiddeu Annwfn, ekspedicija kralja Arthura u Annwfn po pripovijesti iz Taliesinove knjige
- ostali
- japanska mitologija: Izanagi i Izanami u Yomi
- majanska mitologija: Hunahpu and Xbalanque, majanski herojski blizanci
- mahajanski budizam: silazak bodhisatve Kuan Jin u područje nalik paklu nakon što je u samilosti preuzela lošu karmu svojeg egzekutora
- vedska religija: Ušas (zora) oslobođena je iz Vale uz pomoć Indre
- hinduizam: car Judhišthira silazi u Naraku
- olonska mitologija (američkodomorodačka): Kaknu se bori s Tijelom Kamena
- jorupska mitologija: Obatala, ustajući i umirući bog Ile Ifea, kulturnog centra Joruba
- mongolska mitologija: Gesar-kan pokreće invaziju na carstvo Erlik da bi spasio dušu svoje majke.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ David Leeming, The Oxford Companion to World Mythology (Oxford University Press, 2005.), p. 98. online; Radcliffe G. Edmonds III, Myths of the Underworld Journey: Plato, Aristophanes, and the 'Orphic' Gold Tablets (Cambridge University Press, 2004.) passim; Death, Ecstasy, and Other Wordly Journeys, uredili John J. Collins i Michael Fishbane (State University of New York, 1995.) passim; Bruce Louden, "Catabasis, Consultation, and the Vision: Odyssey 11, I Samuel 28, Gilgamesh 12, Aeneid 6, Plato's Allegory of the Cave, and the Book of Revelation," u: Homer's Odyssey and the Near East (Cambridge University Press, 2011.), pp. 197–221.
- ↑ 2,0 2,1 Pilar González Serrano, "Catábasis y resurrección". Espacio, Tiempo y Forma, Serie II: Historia Antigua. Volume 12, pp. 129–179. Madrid, 1999.
- ↑ Robert Graves. The Greek Myths, 27. k, koji citira Pauzanijin Opis Grčke 2.31.2 Arhivirano 2010-11-15 na Wayback Machine-u.
Preporučena literatura[uredi | uredi kod]
- Walter Burkert, Homo necans.
- Janda, M., Eleusis, das indogermanische Erbe der Mysterien (1998.).
- Rachel Falconer, Hell in Contemporary Literature: Western Descent Narratives since 1945, (Edinburgh University Press, 2005/07).
- World of Dante, multimedijski website koji nudi talijanski tekst Božanstvene komedije, prijevod Allena Mandelbauma, galeriju, interaktivne karte, kronologiju, muzičke snimke i pretraživu bazu podataka.
- Shushan, Gregory. 2009. Conceptions of the Afterlife in Early Civilizations Universalism, Constructivism and Near-Death Experience. New York & London, Continuum. ISBN 978-0-8264-4073-0