Sikinos
Koordinate: 36° 41′ S.g.š., 25° 07′ I.g.d.
Sikinos (Σίκινος)
| |
---|---|
Podaci | |
Država | ![]() |
Glavno naselje | Sikinos (grad) |
Površina | 42,7 km² |
Najviši vrh | Trulos (552 m) |
Broj stanovnika | 238 st. (2001) |
Sikinos (grčki gr: Σίκινος) je jedno od ostrva u grupaciji Kiklada u Grčkoj. Upravno ostrvo pripada okrugu Kikladi i Periferiji Južni Egej, gde sa obližnjim ostrvcima čini zasebnu opštinu.
Prirodni uslovi[uredi | uredi kod]

Sikinos je jedno od ostrva Kiklada srednje veličine. Prestonica Atina je na 180 km udaljenosti ka severu. Najbliža okolna ostrva su na oko 10 km razdaljine: Ios ka istoku i Folegandros na zapadu. Ostrvo je slabo razuđeno i ozrazito planinsko.
Sikinos spada u ostrva Kiklada koja su položena dalje od kopna, što povezano sa sušnom sredozemnom klimom prouzrokuje stalan nedostatak vode. Zbog toga je Sifnos sušan i kamenit, a biljni i životinjski svet su takođe osobeni za ovu klimu. Od gajenih kultura dominiraju vinova loza i maslina.
Istorija[uredi | uredi kod]
Za Sikonos, kao i za celokupne Kiklade, je neobično važno razdoblje kasne praistorije, tzv. Kikladska Civilizacija, zavisna i bliska Kritskoj. Tokom stare Grčke Sikinos je poznat po vinu, po čemu je tada nazivan "Oine" ("Vinski"). Posle toga Sikinosom je vladao stari Rim, a zatim i Vizantija. 1204. g. posle osvajanja Carigrada od strane Krstaša Kikladi potpadaju pod vlast Mlečana, pod kojima ostaju dugo, do 16. veka, kada novi gospodar postaje osmansko carstvo. Stanovništvo Sikinosa nije bilo uključeno značajnije u Grčki ustanak 20ih godina 19. veka, ali je ostrvo odmah pripalo novoosnovanoj Grčkoj. Međutim, razvoj nove države nije sprečio veliko iseljavanje mesnog stanovništva u 20. veku. Poslednjih decenija ovo je donekle umanjeno razvojem turizma.
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
Glavno stanovništvo na Sikinosu su Grci. Danas ima svega oko 250 stalno naseljenih stanovnika, ali ih je ranije bilo mnogo više. Oni žive u dva mala naselja na ostrvu.
Privreda[uredi | uredi kod]
Privreda Sikinosa se danas zasniva najviše na turizmu i pomorstvu, a sve manje na tradicinalnoj poljoprivredi (vinova loza, masline, manje južno voće).