Shinjū

Shinjū (japanski: 心中, , shinjū^?; srpskohrvatski: "dvostruki suicid"; dosl. "unutrašnjost srca") japanski je termin koji znači "dvostruki suicid", a uglasnom se koristi za bilo koji slučaj suicida u kojem sudjeluju dvije ili više osoba povezanih nekom vrstom ljubavi; uglavnom se odnosi na suicid ljubavnika, ali može biti i suicid roditelja i djece pa čak i cijele obitelji. Ako jedna strana sudjeluje u činu bez pristanka, onda se radi o obliku znanom kao muri-shinjū (japanski: 無理心中, muri-shinjū^?), što je zapravo oblik ubojstva-samoubojstva.

Termin se sastoji od kanjija za "dušu/um/srce" (心) i "centar/unutrašnjost" (中). Termin doslovno znači "unutrašnjost srca", a vjerojatno se odnosi na duboku psihološku vezu koja postoji među počiniteljima suicida.^[1]

Ljubavni partneri koji počine shinjū vjerovali su da će biti ponovo ujedinjeni u drugom svijetu, što je vjerovanje koje ima osnovu u feudalnim učenjima iz Edo perioda, prema kojima su se duše ljubavnika ponovo ujedinjavale u drugom svijetu.^[2] Ovo vjerovanje prisutno je i u budizmu Čiste zemlje, gdje je postojalo vjerovanje da je dvostruki suicid jedan od načina za postizanje ponovnog rođenja u Čistoj zemlji.^[3]

U popularnoj kulturi

Shinjū je jedan od prisutnih motiva u japanskoj umjetnosti, posebice u književnosti i teatru. U tradicionalnim tekstovima, shinjū se odnosi na istovremeni suicid ljubavnika čiji su osjećaji (人情, ninjō) ili ljubav u suprotnosti s društvenim konvencijama (義理, giri). Također, shinjū je tradicionalni motiv i u japanskom lutkarskom teatru, gdje je tragični kraj obično unaprijed poznat publici, a prethodi mu michiyuki (japanski: 道行文, michiyuki^?), kratko poetsko putovanje na kojem se ljubavnici prisjećaju sretnih trenutaka prije tragičnog kraja. Japanski pisac Jun'ichirō Tanizaki požalio se na preduge krajeve u shinjū dramama u knjizi Bunraku Donalda Keenea, a u svom djelu Tade Kū Mushi (japanski: 蓼喰う虫, Tade Kū Mushi^?) parodirao je cjelokupni koncept.

Jedna od poznatijih bunraku drama s ovim motivom je Shinjū Ten no Amijima (japanski: 心中天の網島, Shinjū Ten no Amijima^?) autora Chikamatsua Monzaemona, koja je premijerno izvedena 1721. godine. Dramu je 1969. godine na filmsko platno adaptirao Masahiro Shinoda.^[4]

Shinjū je relativno čest fenomen u japanskom društvu, a jedan od poznatijih primjera je onaj slavnog pisca Osamua Dazaija i njegove tadašnje ljubavnice, Tomie Yamazaki, koji su počinili shinjū skokom u nabujali kanal 1948. godine.

Reference

↑ Takahashi; Berger (1996). Cultural dynamics and the unconscious in suicide in Japan. Pristupljeno 2023-02-17.
↑ Mori, Mitsuya. Double Suicide at Rosmersholm. Arhivirano iz originala na datum 2003-09-02.
↑ Becker, Carl B. (October 1990). Buddhist Views of Suicide and Euthanasia, Philosophy East and West, V. 40 No. 4. University of Hawaii Press. str. 543–555. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-03.
↑ „Shinjû: Ten no Amijima”. IMDB.

Literatura

Bunraku: The Art of Japanese Puppet Theatre, by Donald Keene, Kodansha America; (1990), ISBN 978-0-87011-193-8
Tade Kū Mushi by Jun'ichirō Tanizaki, Vintage, (1995), ISBN 978-0-679-75269-1

[1] Takahashi; Berger (1996). Cultural dynamics and the unconscious in suicide in Japan. Pristupljeno 2023-02-17.

[2] Mori, Mitsuya. Double Suicide at Rosmersholm. Arhivirano iz originala na datum 2003-09-02.

[3] Becker, Carl B. (October 1990). Buddhist Views of Suicide and Euthanasia, Philosophy East and West, V. 40 No. 4. University of Hawaii Press. str. 543–555. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-03.

[4] „Shinjû: Ten no Amijima”. IMDB.

[1]

[2]

[3]

[4]