Seydi Ali Reis

Seydi Ali Reis
Lični podaci
Datum rođenja	1498.
Mesto rođenja	Galata (Osmansko Carstvo)
Datum smrti	28. decembra 1562.
Mesto smrti	İstanbul (Osmansko Carstvo)
Vojska	Osmanska mornarica
Najviši čin	Admiral
Bitke i ratovi	Opsada Rodosa Bitka kod Preveze

Seydi Ali Reis (Galata, 1498 – İstanbul, 1562) bio je slavni moreplovac i admiral Osmanskog Carstva. Proučavao je geografiju, matematiku, astronomiju i bio je divanski pjesnik i književnik.

Život

Rođen je u Galati u Istanbulu kao sin turske porodice pomoraca koja je vodila podrijetlo u Sinopu na crnomorskoj obali Turske. Njegov djed je bio zapovjednik Osmanskog carskog pomorskog arsenala za vrijeme sultana Mehmeda II., dok je njegov otac bio morski zapovjednik u Galati, što je imalo važan utjecaj na budućnost mladića, koji je vrlo rano počeo raditi u arsenalu. Osim tog interesovanja, stekao je pristojno obrazovanje iz znanosti kao što su matematika, astronomija i geografija, i usticao je se u književnosti i u teologiji. Vremenom je postao visoki časnik u pomorskom arsenalu i unapređen je u čin reisa.
Počevši od opsade Rodosa (1522), sudjelovao je u svim velikim pomorskim kampanjama Osmanske mornarice u Sredozemnom moru. Komandovao je lijevim krilom osmanske flote Hajrudina Barbarose koja je porazila Svetu ligu Karla V. pod komandom Andreje Dorije u bitci kod Preveze (1538). Također je komandovao nekoliko brodova flote Sinan-paše i Turguta Reisa koji su osvojili Tripoli i Tripolitaniju od Španije i Malteških vitezova 1551. Kasnije je učestvovao u osmanskim pomorskim pohodima na zapadne obale Sredozemnog mora.
Zatim je bio unapređen u komandanta Osmanskog ratne mornarice i dok je sultan Sulejman Veličanstveni bio u svom zimskom boravištu u Alepu krajem 1552. godine, imenovao je ga za novog komandanta osmanske flote na Indijskom oceanu sa sjedištem u Suecu (Egipat), sa drugim matičnim lukama u Adenu (Jemen) i u Basri (Irak). Njegovi prethodnici u ovom rangu su bili poznati osmanski admiral i kartograf Piri Reis i admiral Koča Murat Reis, koji su također učestvovali u bitci kod Preveze. Seydi Ali Reis je otišao iz Alepa 7. decembra 1553. i, nakon posjeta brojnim vjerskim gradnjama i važnim gradovima u oblasti, stigao je u Basru u perzijskom zaljevu početkom februara 1554. Njegov zadatak je bio da preuzme petnaest osmanskih galija usidrenih tamo, koje su ranije bile pod komandom Pirija Reisa, do glavne matične luke u Suecu na Crvenom moru. Većina od petnaest galija je oštećena u prethodnim sukobima sa portugalskom flotom u Indijskom oceanu. Seydi Ali Reis je ih popravio i opremio novim topovima, koristeći ograničene resurse i zalihe dostupne u Basri. Napokon je ukrcao trupe i petnaest galija je krenulo k Egiptu. Na putu za Ormuz, zastao je u lukama Arabije i Persije kao što su Bahrein, Dezful, Šuštar, Bušeher, Katif, Kiš i Barhata. Flota je krenula duž obalama Arapskog mora i četrdeset dana nakon njegovog odlaska iz Basre iznenada je naišao na portugalsku flotu iz Goe koja se sastojala od 4 velika broda, 3 galeona, 6 stražarskih brodova i 12 galija - ukupno 25 plovila. Ogorčene borbe koje su izazvale ozbiljnu štetu na obe strane, okončale su kada je portugalski komandant naredio povlačenje prema Ormuskom moreuzu. Osmanska flota je nastavila put prema Omanu (Sohar), pa zatim u Muskat, Kalhat i istočno do obale Djaša, u provinciji Kermana (Iran). Iz Irana je Seydi Ali Reis napustio luku Gwadra i ponovo se uputio k Jemenu kada je flotu zatekla neprestana oluja koja je trajala deset dana (Slonov tajfun). Kada je se nevrijeme smirilo, brodovi su se usmjerili prema Somnatu, pa prema Diu, gdje nisu zastajali iz straha da budu napadnuti, ali ih je pritom zahvatila nova oluja. Poslije iscrpljujućeg putovanja, flota je stigla u Gudžarata na obali mogulske Indije, gdje ih je zatekla nova nesreća iz koje su se na kraju izbavili. Neko vrijeme su proveli u Gudžaratu, Seydi Ali Reis je posjetio Daman da bi zatim otplovio u Surat. Tu je uspostavio dobre odnose sa sultanom Ahmad–šahom III., 12-godišnjim novim vladarom Gudžarata čiji je uspon na tron osporio plemić po imenu Nasir-ul-Mulk koji se istovremeno proglasio za novog sultana u Buruđu. U međuvremenu, Nasir-ul-Mulk je Portugalcima ponudio priobalne luke Gudžarata u zamjenu za njihovu podršku protiv mladog sultana Ahmada III. Kada je mladi sultan obaviješten o dolasku osmanske flote, uzeo je 200 topnika i drugih ljudi iz njihovih trupa i krenuo ka Buruđu. Seydijeva mornarica je se dakle našla u ratnom sukobu za nasljedstvo Gudžarata. U bitci je uzurpator Nasir-ul-Mulk ranjen a sultan Ahmad III je ponovo stupio na svoje prijestolje, uspostavljajući ponovo mir u Gudžaratu. Portugalci su na to odgovorili da Surat im ne smeta toliko, koliko im smeta osmanski admiral i tražili su da im se preda Seydi Ali Reis, što je šah odbio. Jedinice Seydija Alija Reisa su počele pokazivati nezadovoljstvo zbog izgubljene nade u povratak, unatoč tome što ih je Khudavend Khan iz Surata plaćao od 50 do 60 para dnevno, a u Buruđu je to činio Adil Khan. Nakon što je se oprostio od Khudavend Kana, Seydi Ali Reis je krenuo na kopneno putovanje prema Ahmedabad krajem novembra 1554. godine zajedno sa oko 50 ljudi. Nekoliko dana ih je odvelo od Buruđa do Belodre, a odatle su krenuli u Šampanir. Poslije mnogih poteškoća i dugog putovanja stigli u Mahmudabad i zatim u Ahmedabad, glavni grad Gudžarata. Tamo je Seydi Ali Reis posjetio sultana (koji je bio štovatelj Sulejmana), njegovog velikog vezira Imad-ul-Mulka i druge dostojanstvenike i tu je ljubazno ugošten. Sultan Ahmad je potom ponudio Seydi Ali Reisu nadležnost nad pokrajinom Buruđa sa veoma velikim prihodima, ali je on odbio ponudu. Osmanski admiral je sa njegovim nekoliko preostalim ljudima krenuo prema Lahoreu, prije nego što je došao ​​u Delhi, gdje je dobio dozvolu da prođe kroz zemlje timuridskog mogulskog sultana Humajuna, koji ih je također rado ugostio. U februaru 1556. Seydi Ali Reis je otišao za Kabul, odakle je prvo krenuo u Samarkand, a kasnije u Buharu, gdje je njegove ljude napala grupa Uzbeka. Uprkos ovom početnom neprijateljstvu u Transoksijani, vladar Buhare, Seid Burhan, je srdačno dočekao Seydi Alija Reisa i njegove ljude, koji su kasnije krenuli u Horezm, Horasan, Irak i Anadoliju, da bi konačno stigli do Istanbula nakon dvije godine i tri mjeseca putovanja od njihovog odlaska iz Surata u Indiji.
Jednom stigli u Istanbul, Seydi Ali Reis je želio razgovarati sa sultanom Sulejmanom ali saznavši da je sultan u Jedrenu, uputio je se tamo i predočio mu pisma koja su Sulejmanu poslala 18 sultana i vladara zemalja kroz koje je prošao tokom svog dugog i teškog povratka. Sultan Sulejman je ga sa razumevanjem i saosećanjem primio i nagradio činom i sa dnevnom plaćom od 80 akči. Također je naredio da se isplati i četvorogodišnja plaća (tur. ulufe) na koju je Seydi Ali Reis imao pravo tokom svog odsustva.
Godine 1560. Rustem-paša je tražio da Seydi Ali Reis bude ponovo imenovan za admirala flote Indijskog oceana, ali je namjesnik Egipta Sofu Hadim Ali-paša blokirao taj potez. Umjesto toga, Sefer Reis je unapređen u vrhovnu komandu cjelokupne flote Otomanskog carstva na Indijskom oceanu.
Seydi Ali Reis je umro je u Istanbulu u januaru 1563.

Književnik

Admiral Seydi Ali je autor raznih pjesama pod nadimkom Katib-i Rumi (knjigovođa Anadolije). Latifi kaže da je bio jedan od vodećih naučnika svog vijeka i da je njegovo poznavanje pomorstva izazivalo divljenje. Katip Çelebi spominje njegov divan i isto kaže da je bio odličan mornar. Humajun–šah je cijenio njegove pjesme i pohvalio ga upoređujući ga sa Ališir Nevajom. Međutim, njegov divan nije pronađen, mada je Ali Nihad Tarlan objavio neke njegove pjesme u raznim časopisima i Kemal Eraslan gazele pisane na čagatajskom turskom. U pjesmama je zajedno sa turskim koristio i čagatajski jezik, koji je naučio dok je bio u Indiji.
Danas je poznat po svojim putopisima, prvenstveno po knjizi Ogledalo zemalja (tur. Mir'atu'l-mamalik), koju je započeo u Bagdadu na ustrajanju svojih prijatelja da se vrati u Indiju, i završio je to djelo u Istanbulu u januaru 1557. To je jedan je od prvih putopisa u turskoj književnosti. U njemu autor govori u književnom stilu o događajima tijekom putovanja u Gudžarat i Indiju, opisuje zemlje koje je vidio i vladare koje je upoznao. Pored njegovih osobnih pjesama, knjiga sadrži i dvostihe drugih pjesnika. Djelo je također prevedeno na njemačkom (Diez, 1815), djelomično na francuskom (M. Morris, 1826.), na engleskom (Vámbéry, 1899) i na ruskom (Ş. Zumnunab, 1963).
Traktat Ogledalo univerzuma (tur. Mir'at-ı Kainat) je napisao na uporni zahtev Humajun–šaha i u njemu govori o gradnji astrolaba i o načinu njegove uporabe, o visini sunca i o udaljenosti zvezda, određivanju kible i podneva i o mnogim drugim bitnim stvarima u astronomiji. Treća knjiga o pomorstvu je Knjiga lokalnih mora i znanosti o astronomiji i pomorstvu (tur. Kitab ul Muhit), napisana 1554. u Ahmedabadu, djelo pripremljeno da omogući kapetanima i mornarima da plove indijskim morima bez vodiča i u kojem je Seydi Ali sažeo svoje pomorsko znanje uz mnoga tehnička opažanja i s opisima luka, priobalnih naselja i otoka. Zahvaljujući podacima koje je dobio od portugalskih mornara, u knjizi spominje i Novi svijet, govoreći o otkrićima portugalskih putnika na zapadu Kanarskih otoka te o njihovom prolasku kroz Magelanov moreuz, koji naziva «mračna zemlja». Po Katipu Çelebiji, znao je i za Javu, Sumatru, Cejlon i okolne otoke.
Među ostalim, ostaju nam rani rad pod naslovom Hulâsatü’l-hey’e, što je trebao biti neizravan prijevod knjige er-Risâletü’l-fethiyye (1473) timuridskog astronoma Alije Kuşçua, ali je tekst Seydi Ali obogatio sa dodacima iz raznih drugih knjiga i autora. Jako zanimljiv je i pamflet Risale-i Zatu'l-Kursi u kojem vodi raspravu o sredstvima i o alatima znanosti i zagovara korišćenje turskog jezika u stručnim tekstovima jer su većina njih na arapskom i perzijskom, jezici učenjaka, što ih udaljava od onih kojima su ti tekstovi potrebni.

Književna Djela

• Kitab ul Muhit: El Muhit fi Ilmi'l Eflak ve'l Buhur (1554)
• Hulâsatü’l-hey’e
• Mir’ât-ı Kâinât
• Mir'at Ül' Memalik (1557)
• Risâle-i Zâtü’l-Kürsî

Bibliografija

• (tr) TDV İslâm Ansiklopedisi. Türkiye Diyanet Vakfı İslâm Araştırmaları Merkezi. 1988–2013.  s. v. Ak Mahmut, Seydi Ali Reis