Sergej Sobjanjin
| Sergej Sobjanjin | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 21. 6. 1958. NjaksimvolHantija-Mansija Tjumenjska oblast |
| Obrazovanje | Tehnološki institut u Kostromi Pravni univerzitet Kutafin |
| Zanimanje | političar, inženjer, pravnik |
| Titula | Gradonačelnik Moskve |
| Mandat | od 21. oktobra 2010. |
| Prethodnik | Vladimir Resin / Jurij Lužkov |
| Politička stranka | K.P.S.S. (1986-1991) Nezavisan (1991-2002) E.R. (od 2002.) |
| Suprug/a | Irina Josifovna Sobjanjina (razv. 2014.) |
| Djeca | Ana Sobjanjina Olga Sobjanjina |
| Roditelji | Semjon Fjodorovič Sobjanjin i Antonina Nikolaevna Sobjanjina |
Sergej Semjonovič Sobjanjin (ruski: Собянин, Сергей Семёнович, Njaksimvol, 21. juna 1958.), ruski političar, trenutni gradonačelnik Moskve.
Sergej Sobjanjin rođen je 21. juna 1958.[1] godine od Semjona Sobjanjina, predsjednika seoskog vijeća i kasnije direktora kremnice, i Irine Josifovne, ekonomistice, u etničkom mansijskom selu Njaksimvol u Hanti-Mansijskom autonomnom okrugu, tada jedna od federativnih ruskih republika u sklopu Sovjetskog saveza. Diplomirao je na Kostromskom tehnološkom institutu 1980. godine[1] te je 1989. stekao je svoju drugu diplomu iz prava s doktorskim radom „Pravni položaj autonomnih okruga kao federalnih subjekata Rusije”.
Karijeru je započeo 1980. Radio je kao mehaničar, zatim kao predradnik u Čeljabinskoj tvornici za valjanje cijevi.[1] Od 1982. do 1984. bio je šef organizacijskog odjela Lenjinskog okružnog odbora Komsomola Čeljabinska.[1] Od 1984. do 1990. bio je u rukovodećem partijskom timu Hanti-Mansijskog autonomnog okruga.[1] Od 1990. do 1991. bio je šef državne porezne inspekcije u gradu Kogalimu[1] i godine 1991. izabran je za gradonačelnika gradića Kogalima, gdje će bit u službi do 1993.[1] Od 1993. bio je prvi zamjenik načelnika uprave Hanti-Mansijskog autonomnog okruga.[1] Oženio je Irinu Josifovnu, sestričnu Aleksandra Gavrina, ministra energetike u kabinetu Mihaila Kasjanova. S Irinom imat će dvije kćerke.
Od 1994. do 2000. bio je predsjednik Dume Hanti-Mansijskog autonomnog okruga,[a] član Vijeća Federacije Savezne skupštine Ruske Federacije (od januara 1996.) i predsjednik Odbora Vijeća Federacije za ustavno zakonodavstvo i pravosudno-pravna pitanja.[1] Dana 27. oktobra 1996. ponovno je izabran za delegata i predsjednika Hanti-mansijske Dume.
12. jula 2000. imenovan je prvim zamjenikom opunomoćenog predsjednika Rusije u Uralskom saveznom okrugu.[1] 14. januara 2001. izabran je za guvernera Tjumenjske oblasti.[1] Tijekom kampanje, naftni tajkun Vladimir Bogdanov bio je njegov pouzdanik. Od 2004. godine član je Vrhovnog vijeća političke stranke Jedinstvena Rusija. Godine 2005. je poslao zahtjev predsjedniku Rusije za glasovanje o povjerenju, politički potez namijenjen u slučaju promjene procedure imenovanja guvernera. Vladimir Putin ga je predložio za izbor Dume Tjumenjske oblasti i konačno je ponovno izabran 17. februara 2005. 2005. godine postao je zamjenik premijera Rusije u drugom kabinetu Mihaila Fradkova i bit će u službi do 2008. godine. Od 2008. do 2010. bio je šef administracije predsjednika Rusije.[1] Od 21. oktobra 2010. je gradonačelnik grada Moskve. Kao gradonačelnik ruske prijestolnice, postupno je smanjio masivne građevinske projekte svog prethodnika Lužkova, za što je dobio pohvale kritičara kao gradonačelnik koji je proveo „najrazumnije urbano planiranje zadnjih godina”. Stvorio je glavnu masovnu medijsku grupu u vlasništvu i pod kontrolom vlade Moskve. Također je višeput pohvaljen za svoje napore u borbi protiv korupcije. Istovremeno, upućene su mu kritike zbog zabrane parade ponosa u gradu, zbog čega su ga oštro osudile LGBT skupine. Njegov drugi mandat gradonačelnika je započeo nakon pobjede na lokalnim izborima iz 2013. godine. Dana 21. februara 2014. razveo je se s Irinom Sobjanjinom. Lokalne moskovske izbore je treći put pobijedio 2018. godine.
Jedna je od vodećih figura unutar strane Jedinstvene Rusije, živi u Moskvi, još uvijek je blizak suradnik navedenog Vladimira Bogdanova, generalnog direktora Surgutneftegasa, i dijeli višegodišnje suradništvo s Vladimirom Putinom.
- 1999. Medalja Ordena „Za zasluge za domovinu” 2. reda
- 2003. Orden časti Ruske federacije
- 2003. Časnik Ordena za poljoprivredne zasluge (Francuska)
- 2010. Stolypinova medalja
- ↑ Predsjednik parlamenta Hanti-Mansijske autonomne regije.
- Kungurov Aleksej, Феномен Собянина. Кто делает президентов, Algoritm, 2011. ISBN 978-5-4320-0003-3.
- Mokrousova Irina i dr., Сергей Собянин: чего ждать от нового мэра Москвы, Èksmo, 2011. ISBN 978-5-699-46707-5.
