Seleuš

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Seleuš


Rumunska pravoslavna crkva

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Južnobanatski
Opština Alibunar
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 1340
Geografija
Koordinate 45°07′23″N 20°54′34″E / 45.123°N 20.9095°E / 45.123; 20.9095
Nadmorska visina 66 m
Seleuš na mapi Srbije
Seleuš
Seleuš
Seleuš (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 26351
Pozivni broj 013
Registarska oznaka PA


Koordinate: 45° 07′ 23" SGŠ, 20° 54′ 34" IGD

Seleuš (rum. Seleuş) je naselje u Srbiji u opštini Alibunar u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 1340 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1499 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi kod]

Istorijski naziv naseljenog mesta Seleuš spominje se ime: Szölös -1456. godine. Seleush -1746. godine. Kevi-Szölös-1888. godine. Seleuš od 1912. godine.

Seleuš je postojao već 1456. godine. Posle isterivanja Turaka bio je naseljen. 1746. godine naseljen je Rumuniima iz Germania, Doklina, Klopodije i Šanja. 1773. godine imao je 93 kuće 1774. godine dodeljen je Ilirsko-banatskoj, a 1776. godine Nemačko-banatskoj regimenti. 1782. godine brojao je 1023 pravoslavna stanovnika. 1809. godine podignuta je sadašnja rumunska crkva. 1827. godine imao je 7 rimokatolika i 1400 pravoslavnih; 1837. godine bilo je 14 rimokatolika i 2645 pravoslavnih stanovnika. 1847. godine rimokatolika 4 i 2720 pravoslavnih stanovnika.

Seleuš je 1845. g dodeljen Srpsko-banatskoj regimenti, a od 1849. je i sedište graničarske kompanije kojoj su pripadale Ilanxa i Padina. 1854. godine selo je brojalo 2713 stanovnika, a kompanija 8249 stanovnika. 1873. godine u selu je vladala kolera. 1873. godine, Seleuš je pripojen alibunarskom srezu Torotalskog komitata.

25. novembra 1898. godine Seleuš je dobio železničku stanicu. 1908. godine bio je propisan državni porez 20.272 Kruna, a opštinski prirez nije razrezan. Ukupni tereti iznosili su 40.159 Kruna, odnosno 14,.3 Kruna. Po glavi stanovnika

Brojno stanje stanovništva poslednjih decenija je; 1869.godine 2494 stanovnika ; 1880.godine 2659 stanovnika; 1890. g 2902 stanovnika ; 1900. g 2801; 1910. g 2664 stanovnika. Po popisu od 31. januara 1921. bilo je 2522 stanovnika, od kojih Srba – 19; Slovacia – 8; ostalih Slovena 12; Rumuna 2388; Nemaca – 23; Mađaria – 19; ostalih – 53.

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Seleuš živi 1039 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,4 godina (39,8 kod muškaraca i 43,0 kod žena). U naselju ima 412 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,25.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, uz relativnu rumunsku većinu, a u poslednja četiri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 2276 [1]
1953. 2189
1961. 2286
1971. 2121
1981. 1765
1991. 1499 1397
2002. 1515 1340
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Rumuni
  
658 49.10%
Srbi
  
578 43.13%
Romi
  
62 4.62%
Slovaci
  
12 0.89%
Jugosloveni
  
10 0.74%
Hrvati
  
4 0.29%
Muslimani
  
2 0.14%
Slovenci
  
1 0.07%
Mađari
  
1 0.07%
Vlasi
  
1 0.07%
nepoznato
  
9 0.67%


Reference[uredi | uredi kod]

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7
  1. Literatura
  2. Letopisi opština u južnom Banatu napisao Filiks Mileker ISBN 86-85075-04-1
  3. Letopis Period 1812 – 2009 g. Peščari Napisao „M. Marina“[1] M. Marina:(Beč 2009) Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o selu Seleuša nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani: [2]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]