Sedlo

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sedlo
Sedlio iz 1892.
Sedlio iz 1892.

Sedlo (od praslavenskog sedilo[1]) je sjedalo jahača smješteno na leđima konja ili neke druge jahaće životinje; magarca, mule, deve, slona, jaka, ljame.[2]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Sedlo je vjerojatno nastalo po stepskim krajevima Evroazije.[3] Orginalno sedlo bilo je teško i glomazno, izrađeno od drva, za potrebe nomadskih naroda koji su svu imovinu prenosili na konjima.[2]

Jahač na konju

Prema dosadašnjim arheološkim nalazima, sedlo su izgleda prvi počeli koristiti Skiti (gravure na srebrnom posuđu pronađenom u Rusiji iz 7. vijeka pne.).[2] Sedla su koristili i Slaveni, a od njih su to preuzeli - Germani.[2]

Italski narodi nisu koristili sedla sve do carskih vremena, kad su počeli unajmljivati barbarske najamničke vojske, koje su donijele i svoje običaje. Otad se u rimskoj vojsci počelo koristiti sedlo koje je formom nalikovalo hunskom sedlu, a oni su već počeli koristiti stremen.[2]

Razvoj kožnih sedala u periodu od 3. vijeka pne do 1. vijeka omogućio je da se bolje iskoristi potencijal konja, naročito u ratu, jer se jahač mogao lakše održati na galopirajućem konju.[3]

Za srednjeg vijeka i viteških turnira, sedlo bilo prekriveno metalnim pločama; a kod svečanosti su se ukrašavala zlatom, draguljima i slonovačom.[2]

Tokom srednjeg vijeka izrada kožnih sedla postajala je sve kvalitetnija, pa su se brojni sedlarsko-remenarski zanatlije po gradovima udruživali u cehove.[2]

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Sedla za deve su također poznata još od antike, a specifična su po tom što se moraju prilagoditi jednogboj ili dvogrbnoj životinji. Sedlo za slona je poprilično veliko i nalikuje malom paviljonu sa baldahinom, u Indiji ih zovu hauda.[3]

Po Orijentu je bilo uobičajeno veliko i masivno sedlo s prostranim ležištem (bokom), naprijed i straga povišeno (prednji i stražnji obluk ili unjkas); a pod drvenicom se postavljao gunj, a sa obje strane učvršćivalo se stremenskim remenima. Taj tip sedla zvan - tursko sedlo, izuzetno je praktičan za dugo jahanje, vrlo mu nalikuju; madžarsko, kozačko, arapsko i meksičko sedlo.[2]

S druge strane po Zapadu se najviše koristi malo, ravno i lagano - englesko sedlo, koje pruža jahaču bliskiji kontakt sa konjem, kao i francusko sedlo s bokom na stražnjem dijelu.[2]

Žensko sedlo (za sjedenje na jednoj strani) koristilo se po Orijentu i u Bizantu od davnina; ali je do Evrope došlo tek u 16. vijeku, posredstvom Talijana, ono se za vladavine Catherine Medici raširilo se i po Francuskoj.[2]

Dijelovi sedla

Današnja sedla za konje se uglavnom daju podjeliti u dvije osnovne grupe, a to su; western sedlo (ili maursko) koje ima visoki rog na prednjem unkasu, ispred jahača, što je bilo korisno goničima stoke za učvrščivanje lasa, i veliki stražni unkas za osiguranje čvrstog sjedišta i engleska sedlo (ili mađarsko), koje je puno lakše, ravnije i bolje podstavljeno, napravljeno za sportsko i rekreativno jahanje.[3]

Osnovni dijelovi engleskog sedla su prednji i zadnji unkas (povišeni dijelovi sedla), sjedište, jastuci (paneli), štitnik stremene kopče, štitnik kopče kolana, držač stremenog remena, stražnja kifla, list, kifla za list, zaštitni list za znoj sa potegama i svod.[4]

Potege su remeni pričvršćeni direktno na okvir sedla, na koje se kopča kolan, obično ih ima tri - u slučaju da jedan pukne sedlo ne mora odmah na popravak.[4]

Specifičan tip tovarnog sedla je samar.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Šalabahter - Fonologija staroslavenskog" (hrvatski). Documents. http://documents.mx/documents/salabahter-fonologija-staroslavenskog.html#. pristupljeno 01. 12. 2016. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 2,9 "Sedlo" (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55147. pristupljeno 01. 12. 2015.. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 "Saddle" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/topic/saddle-horsemanship. pristupljeno 01. 12. 2016. 
  4. 4,0 4,1 "Sedlo od A do Ž" (hrvatski). Cavalier Noir. http://cavalier-noir.org/trening/sedlo-od-a-do-z-1-dio/. pristupljeno 01. 12. 2016. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]