Scuola Grande di San Rocco

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Velika bratovština San Rocco
Scuola Grande di San Rocco
Salone Maggiore
Salone Maggiore
Mjesto Venecija
Država  Italija
Vrijeme gradnje 1517. – 1560.
Naručitelj Velika bratovština San Rocco
Korisnik Galerija San Rocco
Tip građevine palača
Arhitektonski stil renesansa
Arhitekti i izvođači radova
Arhitekt Pietro Bon
Sante Lombardo
Antonio Abbondi
Giangiacomo de' Grigi
Graditelj Pietro Bon
Sante Lombardo
Antonio Abbondi
Giangiacomo de' Grigi
Koordinate: 45°26′12″N 12°19′30″E / 45.4366°N 12.325°E / 45.4366; 12.325
Velika bratovština San Rocco is located in Venecija
Velika bratovština San Rocco
Velika bratovština San Rocco
Web www.scuolagrandesanrocco

Velika bratovština San Rocco (talijanski: Scuola Grande di San Rocco) je renesansna palača, nekadašnje sjedište venecijanske bratovštine u sestieru San Polo u Veneciji. Palača se nalazi pored crkve Santa Maria Gloriosa dei Frari, a svjetski je poznata po velikom opusu slika koje je za nju naslikao Jacopo Tintoretto sa suradnicima iz svoje radionice, tokom pune dvije decenije.

Historija bratovštine i palače San Rocco[uredi - уреди | uredi izvor]

Veliku bratovštinu San Rocco osnovala je 1478.[1] grupa bogatih Venecijanaca uz crkvu San Rocco, oni su za svog sveca zaštitnika odabrali svetog Roka koji je bio zaštitnik od bolesti, a Veneciju je upravo tada u par navrata poharala kuga. Bratovština je još 1499 donijela odluku o gradnji svog novog sjedišta, ali je proteklo punih 25 godina, dok nisu uspjeli doći do zemljišta za gradnju pored crkve Santa Maria Gloriosa dei Frari koje su im ustupili franjevci.[1]

Fasada San Rocca

Bratovšina je u januaru 1517. za proto majstora svoje nove zgrade odredila arhitekta Pietra Bona[2], postoje neke indicije da je nacrt napravio njegov otac Bartolomeo Bon. Gradnja je otpočela 25. marta 1517. godine.[2] Bon je izgradio dosta toga, ali su problemi s prokuratorima iz bratovštine otpočeli za izgradnje dva kata od 1520., tako da je za novog proto majstora postavljen 1524. Sante Lombardo.[2] On je na Scuoli radio svega tri godine, pa su ga nakon tri godine zamjenili s Antonijem Abbondijem koji je na bratovštini radio sve do svoje smrti 1549. godine. Posljednji arhitekt koji je dovršio tu palaču od 1588. do septembra 1560. bio je Giangiacomo de' Grigi.

Tlocrt te palače liči na slične venecijanske scuole, u osnovi ima dvije velike dvorane, jednu u prizemlju i jednu na prvom katu. Prizemna Sala Terra građena je poput crkve, ima centralni i dva bočna broda, a ulaz je sa istoimenog trga (Campo San Rocco). Iz te dvorane, vodi stepenište s kupolom do dvorane na prvom katu Sala Superiore. Koja je bratovštini služila za sastanke, iz te dvorane dolazilo se do manje Sala dell'Albergo (hotelska soba) u kojoj su stolovala nadzorna tijela bratovštine Banca i Zonta.

Umjetnička djela u bratovštini[uredi - уреди | uredi izvor]

Raspeće Isusovo djelo Tintorettove radionice iz Sala dell’Albergo

Bratovština je 1564 naručila od tada već slavnog slikara Tintoretta izradu slika koje su trebale ukrasiti Scuolu, od cijelog tog opusa, najpoznatije su one iz Sale dell'Albergo. Tintoretto i njegova radionica napravili su te velike slike između 1564. i 1588. godine. Glavna djela koje su izveli:

  • Sala Terrena (Prizemlje)
    • Navještenje
    • Poklonstvo kraljeva
    • Bijeg u Egipat
    • Pokolj nevine dječice
    • Prikazanje u Hramu
    • Uzačašće Marijino
  • Sala Superiore (Prvi kat)
    • Mojsijeva čuda
    • Čudo brončane zmije
    • Skupljanje mane
    • Krštenje
    • Ozdravljenje hromog
    • Uskrsnuće
    • Uzačašće
  • Sala dell'Albergo ("hotelska soba")
    • Sv. Ivan Evangelist
    • Sv. Marko
    • Sv. Teodor
    • Ljubav i milosrđe
    • Krist pred Pilatom
    • Ecce Homo
    • Kalvarija
    • Raspeće Kristovo

Na zidovima prezbiterija u Sali Superiore nalazi se 24 drvoreza Giovannija Marchiorija na temu života sv. Roka. Scuola ima i slike Tiziana (Krist nosi križ) i Palme Mlađeg, koje su za napoleonske vlasti 1807. odnešene iz bratovštine, i kasnije vraćene.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Astrid Zenkert: Tintoretto in der Scuola di San Rocco. Ensemble und Wirkung, Tübingen, Ernst Wasmuth Verlag, 2003. ISBN 3-8030-1918-4
  • Heiner Wittmann: Sartre und die Kunst. Die Porträtstudien von Tintoretto bis Flaubert, Gunter Narr Verlag, Tübingen, 1996. ISBN 3-8233-5167-

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]