Sangiran
| Mjesto ranih ljudi Sangiran | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Indonezija | |
| Registriran: | 1996. |
| Vrsta: | Kulturna |
| Mjerilo: | iii,vi |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
Sangiran je arheološki lokalitet smješten oko 15 km sjeverno od grada Surakarta, u srednjem dijelu ostrva Jave, Indonezija. Prostire se na površini od 5.600 ha. Postao je poznat 1934. god nakon otkrića ostataka Javanskog čovjeka (Pithecanthropus erectus, danas svrstan u ljudsku vrstu Homo erectus), koje je pronašao njemački antropolog Gustav Heinrich Ralph von Koenigswald. Prema tumačenjima u Sangiranskom muzeju, Homo erectus, vrsta ljudskog pretka, okupirala je regiju Sangiran u ranom i srednjem pleistocenu, ili prije oko 1,8 miliona godina. Ljudski preci došli su na Javu iz Afrike, napustivši afrički kontinent prije 2,5 miliona godina, nastanivši se u Sangiranu nakon što su se kopneni mostovi povukli.
Do sada je pronađeno oko 80 pojedinačnih praistorijskih fosila ljudi, preko 50 posto svih takvih fosilnih nalaza u svijetu.[1]
Prema pronađenim fosilnim ostacima, u blizini čovječijeg staništa živjeli su i kornjače, slonovi, svinje i majmuni kao osnovna hrana ljudskih predaka, nadopunjujući zdrave dijelove močvarne biote i lokalnog bilja. Oko 13.000 raznih fosila pohranjeno je u muzeju Sangiran i njihov broj se povećava.[2]
Paleolitsko kameno oruđe ("Sangiranske krhotine") pronađene na lokalitetu Ngebung je napravljeno od kalcedona i jaspisa, a ona kasnija i od kostiju. Na lokalitetu su pronađene i neolitičke sjekire, što pokazuje kontinuirani razvoj čovjeka u odnosu na ekosistem tokom dugog vremenskog perioda.
Sangiran je proglašen Svjetskom baštinom na zasjedanju komiteta UNESCO-a 1996. god.[3][4] Lokalitet je s pravom uvršten u svjetsku baštinu kao područje od velikog geološkog, paleontološkog i arheološkog značaja.[5]
Vremenom su i lokalni stanovnici počeli skupljati fosile sa neplodnog poljoprivrednog zemljišta i prodavati za desetine miliona rupija. Smatra se da je oko 80% nalazišta devastirano. Nakon donošenja zakona o zaštiti objekata kulturne baštine, trgovina fosilima je počela da opada. Stanovnici se sada mogu uključiti samo u iskopavanje fosila, vađenje minerala ili kopanje pijeska na ograničen način na vlastitom zemljištu. Međutim, ilegalne aktivnosti su se ponekad nastavile događati. Tako je 2010. godine, američki državljanin koji je tvrdio da je naučnik, uhapšen u blizini Sangirana dok je putovao u kamionu sa 43 različite vrste fosila. Procijenjena tržišna vrijednosti artefakata iznosila je 2 miliona dolara.
-
Paleontonoško nalazište u Sangiranu -
Ulaz u muzej javanskog čovjeka u Sangiranu -
Muzej -
Dio lobanje Pithecanthropus robustus
.jpg)
- ↑ „Paradoxi Sangirana”. thejakartapost.com, 2013.. Pristupljeno 8. 1. 2025.(en)
- ↑ „Otvoren Sangiranski muzej”. The Jakarta Post), 2012. Pristupljeno 10. 1. 2025.
- ↑ „Indonezija, spomenici upisani na listu svjetske baštine”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 10. 1. 2025.
- ↑ „Sangiran”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 28. 1. 2025.(en)
- ↑ „Sangiran: Čovjek, kultura i okolina u Pleistocenu”. Project Muse. Pristupljeno 28. 1. 2025.(en)
