Samostan Sigurata u Dubrovniku
Sigurata je pučki naziv za crkvu i samostan Preobraženja Kristova na Prijekomu u Dubrovniku, ulica Od Sierurate 13. Naziv se razvio od latinskog imena ove crkve Transfi gruratio Domini (Preobraženje Kristovo), od kojeg su se u dugogodišnjoj uporabi u izgovoru ispuštanjem nekih glasova - tranSfIGURATio - razvili nazivi Sigrurat, Sikurat, Sigrurata, Sikurata. U pisanim ispravama prvi put se spominje 1. travnja 1281. godine. [1] Sagrađena je na uzvišenom mjestu s kojega se pruža pogled na cijeli grad. Crkva Preobraženja Kristova pripada predromaničkom južnodalmatinskom tipu jednobrodnih crkava s pravokutnom apsidom, pojasnicama i kupolicom koja je izvana kvadratična i neožbukana. Crkva je danas trobrodna, a dva su joj bočna broda, sudeći prema profilaciji portala i prozora pridodana krajem 17. stoljeća, možda neposredno nakon potresa 1667. godine. U ovoj je crkvi bilo sjedište bratovštine kovača i kotlara već u 14. stoljeću, a najvjerojatnije i od samog njenog početka. Najstariji grob te bratovštine u ovoj crkvi (sada ispred crkve) je iz 1423. godine, a najmlađa su dva groba iz 1808. (sada također ispred crkve). U ovoj je crkvi neko vrijeme bilo sjedište i bratovštine češljara vune, koje je zaštitnik sv. Vlaho, na što podsjeća nadgrobna ploča s natpisom: "S. DE FRATERNITA DE PETENATORI", sada ispred crkve, te mala slika sv. Vlaha uljem na platnu, sada u zbirci. Samostan je 1900. godine temeljito popravljen i tom mu je prilikom dograđen još jedan kat nad obje zgrade. Veliku obnovu samostan je doživio 1932. godine kada su mu nadograđena još tri kata nad obje zgrade.
Zbirka[uredi | uredi kod]
Unutar samostana nalazi se zbirka umjetnina.
- predmeti svakodnevne upotrebe, stvari i alati kojima su se koristile trećoredice sv. Franje koje se prvi put spominju 1. travnja 1284. godine
- dva tkalačka stana iz 18. stoljeća
- improvizirano ognjište
- slika sv. Vlaha iz 19. stoljeća
- češljara vune
- greben[pojasniti]
- vaga ručne izrade iz 18. stoljeća
- liturgijski predmeti
- slike (15.-19. stoljeće)
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ www3.ssfcr.org Arhivirano 2014-09-03 na Wayback Machine-u, "Muzej - Sigurata u Dubrovniku", pristupljeno 27. svibnja 2014.