Prijeđi na sadržaj

Samostan Alcobaça

Coordinates: 39°32′54″N 8°58′48″W / 39.54833°N 8.98000°W / 39.54833; -8.98000
Izvor: Wikipedija
Samostan Alcobaça
Svjetska baštinaUNESCO
 Portugal


Samostan Alcobaça na mapi Portugal
Samostan Alcobaça
Samostan Alcobaça
Lokacija samostana Alcobaça u Portugalu
Registriran:1989. (13. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:i, iv
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Samostan Djevice Marije u Alcobaçi (portugalski: Monasterio de Santa Maria de Alcobaça) je srednjovjekovni rimokatolički samostan u gradu Alcobaça, u centralnom Portugalu. Osnovao ga je prvi Portugalski kralj Afonso I - 1153. godine. Za svoje duge historije bio je institucija koju je snažno podržavao portugalski dvor.

Panorama samostana Alcobaça

Samostanska crkva je bila prva gotička građevina u Portugalu, a zajedno sa Samostanom Svetog Križa (Mosteiro de Santa Cruz) u Coimbri, on je jedan od najvažnijih samostana u Portugalu. Zbog njegove umjetničke i historijske važnosti, uvršten 1989 na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Historija

[uredi | uredi kod]
Plan samostana: 1) Crkva, 2) Srednja sakristija, 3) Dvorana stupova, 4) Oratorij, 5) Stubište dormitorija, 6) Redovnička dvorana, 7) Nova kuhinja, 8) Refektorij, 9) Kupatilo, 10) Klaustar tišine, 11) Klaustar Afonsa VI., 12) Vijećnica, 13) Kraljevska dvorana, 14) Južno krilo, 15) Kraljevski panteon, 16) Kapela Senhor Passos, 17) Sakristija, 18) Kapela senhora do Desterro, 19) Samostanska Levada, 20) Rachadoiro, 21) Knjižnica
Klaustar iznutra

Kralj Afonso I od Portugala je u martu 1147. godine oduzeo grad Santarém od Maura, a kako bi obilježio ovu veliku pobjedu obećao je Cistercitima da će im izgraditi veličanstveni samostan. Trebalo je 76 godina kako bi se izgradio ovaj kompleks. Na kraju je kralj Dinis podigao glavni klaustar, te je 1252. godine samostan posvećen, u vihoru gradnje. Tek su 1269. godine monasi počeli držati javne službe, a isti su monasi i zapisali prvu Historiju Portugala.

Samostan je brzo postao jako utjecajan u srednjovjekovnom Portugalu, jer je imao velik feud. Javna škola je otvorena 1269. godine, a članovi kraljevskih porodica su pokapani u njemu u 13. i 14. vijeku. Pored grobnica Afonso II, Afonso III i njihovih kraljica, najveličanstveniji su gotički sarkofazi nesretnih ljubavnika, kralja Pedra I i njegove ljubavnice Inês de Castro koju je dao ubiti Pedrov otac, Afonso IV[1]

Za vladavine |Manuela I klaustar je dobio drugi kat i izgrađena je nova sakristija u originalnom portugalskom kasno-gotičkom stilu koji je postao poznat kao "manuelinski stil". Fasada je obnovljena u 18. vijeku u baroknom stilu s dva tornja, a 1810. godine Francuzi su je potpuno opustošili, osobito srednjovjekovnu biblioteku koja je bila najveća u Portugalu. Ono malo što je preživjelo ukradeno je nakon bune 1834. godine nakon koje su ukinuti antiklerikalni vjerski redovi u Portugalu.

Karakteristike

[uredi | uredi kod]
Svečani stup jurisdikcije samostana Alcobaça (1514.)

Samostan svojom formom nalikuje na Opatiju Clairvaux u Francuskoj, a na fasadi su sačuvani orginalni portal i rozeta. Glavni brod je dug 106 metara i iznenađujuće je gol, ispunjen samo mističnim svjetlom, što je karakteristika cistercitske arhitekture. U transeptu se nalaze dvije monumentalne kraljevske grobnice, kapela sv. Bernarda i Kraljevski panteon. U Panteonu iz 13. vijeka sahranjene su kraljice Portugala te neidentificirani kraljevići. Najljepša od njih je grobnica kraljice Urraca od Kastilje (žena Afonsa II) čiji je romanički sarkofag ukrašen ležećim portretom kraljice na poklopcu i reljefima apostola ispod lučne galerije, ožalošćenog kralja s djecom i Krista sa simbolima četiri evanđelista.

Kapela sv. Bernarda (17. vijek) u južnom transeptu je ukrašena reljefima "Smrti sv. Bernarda" koji se smatraju najboljim djelom monaha Alcobaça. Na suprotnim krajevima kapele nalaze se grobovi Afonsa I i Afonsa II.

Od ostalih znamenitosti ističu se manuelinska sakristija (16. vijek), soba kraljeva s bistama portugalskih kraljeva (17.-18. vijek), te klaustar tišine koji je jedan od najvećih u Europi s gotičkom natkrivenom fontanom u kojoj je renesansni bazen (16. vijek).

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Pedro je nakon očeve smrti, 1361. godine, dao izložiti balzamirano tijelo svoje ljubavnice s kraljevskom krunom na čelu i natjerao je očeve dvorjane da joj se poklone kao kraljici. Potom je pokopao u mauzoleju u samostanu Alcobaça, nasuprot crkve, kako bi za Sudnjeg dana bila prvo što bi ugledao.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]

39°32′54″N 8°58′48″W / 39.54833°N 8.98000°W / 39.54833; -8.98000