Salomova palata
Salomova palata nalazi se na južnoj strani Titove ulice na broju 34, u opštini Centar u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 29. januara do 04. februara 2008. godine, donijela je odluku da se palata proglasi za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik
Historija[uredi | uredi kod]
Salomova palata u Titovoj ulici izgradjena je 1912. godine u stilu secesije, za vlasnike Ješua i Mojcu Salom. Autor projekta je arhitekt Rudolf Tenies. Na fasadi pasaža iznad ulaza u desno stubište nalazi se originalni reljefni natpis „1912 DURCH ARCHITEKT RUDOLF TONNIES“. [2].
U vrijeme građenja ove palate na snazi je bio novi Građevinski red za „Zemaljski glavni grad Sarajevo“, objavljen 5. augusta 1893. godine. Ovim građevinskim redom vodi se računa o budućem izgledu grada, pa su u pogledu građenja i primjene građevinskog materijala postavljeni novi standardi.[3].
Od izgradnje pa do danas građevina ne mijenja svoju stambeno-poslovnu funkciju. Tokom svjetskih ratova, kao i tokom zadnjeg rata u BiH nisu zabilježena značajnija oštećenja na objektu. Godine 2008. godine Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo obnovio je palatu.
Opis[uredi | uredi kod]
Izvedena je kao stambeno-poslovna trodijelna palata sa unutrašnjim dvorištem u već izgrađenom području, na južnoj strani Titove ulice. Jedan dio palate izgrađen je u drugoj polovini XX vijeka u uglu atrija. Ukupna spratnost je P+4+mansarda. Na gornjim etažama sva tri bloka smješteno je 49 stanova različitih veličina. Palata sadrži drveni lift sa originalnim elektromotorom iz austrougarskog perioda.[4].
Iznad izloga, u širokim poljima između trokrilnih prozora dimenzija nalazi se 8 figura u prirodnoj veličini u narodnim nošnjama srpskog, hrvatskog i bošnjačkog seoskog i gradskog stanovništva BiH. Svaka od ovih figura predstavlja vrijedno kiparsko djelo.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. Godine
- Ibrahim Krzović - Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini, Kulturno naslijeđe, Sarajevo
- Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Salomova palata u Sarajevu”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.[mrtav link]
- ↑ „Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila”. Kulturno naslijeđe, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Borislav Spasojević: Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu.”. Sarajevo: Svjetlost, 1988.. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Dizdar, Gorčin: Secesija i ‘bosanski slog’ – bosanski stil u arhitekturi”. Fondacija Mak Dizdar, objavljeno 07/12/2008.. Pristupljeno 9. 2. 2017.
