Prijeđi na sadržaj

Sajat-Nova

Izvor: Wikipedija
Sajat Nova
DVD omot filma
RežijaSergej Paradžanov
ScenarioSajat Nova (pjesme)
Sergej Paradžanov
UlogeSofiko Čiaureli
Melkon Aleksanjan
Vilen Galstjan
Giorgi Gegečkori
MontažaSergej Paradžanov
Datum(i) premijere
oktobra 1969 (1969-10) (Jerevan)
Trajanje79 min.
Zemlja Sovjetski Savez
Jezikarmenski
Sajat Nova na Internet Movie Database

Boja nara (arm. Sayat Nova) je sovjetski umjetnički film - drama iz 1968. godine, kojeg je režirao Sergei Parajanov. Film su remek djelom proglasili ljudi poput: Federica Fellinija, Jean-Luc Godarda i Michelangela Antonionia. Film je bio cenzuriran i zabranjen u Sovjetskom savezu, no unatoč tome uspio je ući među deset najboljih filmova Cahier Du Cineme 1982. i među 100 najboljih proglašenih u časopisu Time Out.

Radnja

[uredi | uredi kod]

Jedno od najvećih remek djela dvadesetog stoljeća, film Sergeja Paradžanova zvan Color of Pomegranates, predstavlja biografiju armenskog kralja pjesama po imenu Sajat Nova. Film pripovijeda o pjesnikovom životu više kroz njegovu poeziju, nego što to čini konvencionalnom naracijom važnih dofađaja njegovog života. Mi vidimo pjesnika kako odrasta, kako se zaljubljuje, ulazi u samostan i umire, no ti događaji su opisani u kontekstu slika iz Sergej Paradžanove mašte, potpomognute pjesmama Sajat Nove, pjesmama za koje je rijetko tko čuo. Sofiko Čiaureli tumači 6 različitih uloga, i muških i ženskih, dok je Sergej Paradžanov napisao scenarij za film, režirao ga, odradio montažu istog, bio koreograf, radio na kostimima, dizajnu i dekoru, tj. on je odradio doslovno svaki segment filma vezan uz dijalog i kretanje kamera.

Glavne uloge

[uredi | uredi kod]
  • Sofiko Čiaureli kao pjesnik u mladosti/pjesnikova ljubav/pjesnikova muza/Mime/anđeo uskrsnuća
  • Melkon Aleksanjan kao pjesnik u ranom djetinjstvu
  • Vilen Galstjan kao pjesnik u manastiru
  • Giorgi Gegečkori kao pjesnik u starosti
  • Spartak Bagašvili kao pjesnikov otac
  • Medea Džaparidze kao pjesnikova majka
  • Hovhannes Minasjan kao princ
  • Onik Minasjan kao princ

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]