Sahat kula Mostar

Sahat-kula u Mostaru smještena je na lijevoj obali Neretve u Starom gradu, u Bajatovoj ulici, u Mostaru, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 04. do 10. maja 2004. godine donijela je odluku da se sahat-kula proglasi za nacionalni spomenik BiH. Ovu odluku Komisija donijelo je u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Historija

Prvi i najstariji poznati pisani izvor u kojem se pominje ova Sahat-kula je zadužbina Ibrahima Šarića iz 1636. godine. Na temelju ovog podatka može se utvrditi da je ova Sahat-kula izgrađena prije 1636. godine i da je zadužbina Šarića.

Sahat-kula je postojala 1664. godine što je zabilježio Evlija Čelebija.

Hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović (hercegovački vezir od 1832. do 1851. godine) htio je da izmijeni zvono na Sahat-kuli u Mostaru. U tu svrhu on se obratio grofu Lilienbergu, dalmatinskom namjesniku u Zadru i 1838. godine nabavljeno je novo zvono.

Austrougarske vlasti su 1917. godine skinule zvono s kule i upotrijebile ga u ratne svrhe, pa je sat te godine prestao raditi. Popravljen je 1919. god, i radio sve do 1926. godine kada je ponovo pokvaren. U toku II svjetskog rata, 1943. godine, sat je pao na susjednu kuću sa zapadne strane. Nakon rata 1945. godine na kuli su zazidana vrata, tako da je kula bila zatvorena. Na tornju ove kule 1978. godine izvršeni su konzervatorsko-restauratorski radovi i tada je registrovana kao spomenik kulture.

Od 1981. godine sahat-kula je bila u svojoj izvornoj funkciji, potpuno je restaurisana i ugrađen je novi sat.

Godine 1993. godine kula je pretrpila veća oštećenja – stradao je limeni krov, jedan stubić sa zapadne strane kao i dio horizontalnog kamenog vijenca. Uništen je i satni mehanizam, unutrašnje drveno stepenište i ulazna vrata. Oštećenja su bila na zapadnoj i južnoj fasadi, između druge i treće etaže i krova. U prvim mjesecima 1999. godine izvršena je ponovna sanacija Sahat-kule: stavljen je novi pokrov od olovnog lima, urađeni kameni ukrasi na završetku kule, od kojih su dva originalna zadržana. Rekonstruisan je i uništeni stubić sa zapadne strane kao i dio horizontalnog kamenog vijenca na istoj strani vrha kule. U unutrašnjosti je urađeno novo drveno stepenište kao i ulazna vrata. Stavljen je novi satni mehanizam, urađena unutrašnja rasvjeta, gromobran-sistem kao i mrežice za zaštitu od golubova na četiri otvora vrha Sahat-kule

Opis

Mostarsku Sahat-kulu sačinjavaju prizemlje i tri etaže, vertikalno povezane drvenim strmim stepeništem. Visoka je 16,0 m, i ima pet etaža. Kula je imala sat, smješten na zapadnoj fasadi, odmah ispod kamenog istaka otvorene završne etaže, da bi bio uočljiv svim građanima gledajući od gradskog centra. Sat je smješten u otvor okruglog presjeka naglašen kamenom profilacijom.

Rađena je od lomljenog kamena debljine zidova cca. 75 cm. Sahat-kula je prizmastog oblika i pokrivena je četverostrešnim krovom u obliku piramide.

Osnovica je kvadrat sa stranicama 3,45 m, i sužava se malo prema vrhu. Na visini od oko 12 m od podnožja objekta pojavljuje se, po čitavoj dužini fasade objekta, manji kameni istak iznad kojeg se javljaju, na sve četiri strane objekta, po jedan veliki prozor zasvođen prelomljenim lukom. Lukovi su utegnuti čeličnim zategama. U tom prostoru je smješteno zvono. Vertikala završava jednostavno profilisanim kamenim vijencem iznad kojeg se nalazi krov strmog nagiba u obliku četverostrane piramide.

Literatura

• Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela II, Sahat-kule u BiH, str. 493. - 506., Veselin Masleša, Sarajevo, 1991.
• Evlija Čelebija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.
• Mehmed Mujezinović, "Kulturno naslijeđe", Sarajevo –Publishing, 3. izdanje, str. 61 – 65, 1998. -Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 3