Ruslan Stefančuk
| Ruslan Stefančuk
Руслан Олексійович Стефанчук | |
|---|---|
.jpg) | |
| Predsjednik Vrhovne rade | |
| Preuzeo dužnost 8. oktobra 2021. | |
| Prethodi | Dmitro Razumkov |
| Lični detalji | |
| Rođenje | 29. oktobra 1975. Ternopil |
| Politička stranka | Sluga naroda |
Ruslan Stefančuk (ukrajinski: Руслан Олексійович Стефанчук, Ternopil, 29. oktobra 1975.), ukrajinski političar i pravnik. Od oktobra 2021. obnaša dužnost predsjednika Vrhovne rade. Stefančuk je smatran ideologom i jedan od autora izbornog programa izborne kampanje Volodimira Zelenskog na predsjedničkim izborima u Ukrajini 2019. godine. Na parlamentarnim izborima 2019. izabran je u ukrajinski parlament kao član stranke Sluga naroda (drugo mjesto na stranačkoj listi).
Ruslan Stefančuk rođen je 29. oktobra 1975. u Ternopilu u obitelji zdravstvenih djelatnika. Godine 1992. s odličnim uspjehom završio je Školu br. 18 u Hmeljnickom. Diplomirao je pravo na Univerzitetu za menadžment i pravo u Hmeljnickom 1997. godine, a potom je studirao menadžment proizvodnje na Državnom univerzitetu u Hmeljnickom, gdje je diplomirao 1999.
Do 2019. Stefančuk se bavio nastavnim, znanstvenim i pravnim radom. Radio je na Univerzitetu za menadžment i pravo u Hmeljnickom, u Zavodu za zakonodavstvo Vrhovne rade Ukrajine, na Državnoj akademiji Tužiteljstva Ukrajine te na Visokoj školi odvjetništva. Bio je zamjenik glavnog urednika pravnog časopisa "Pravo Ukrajine" te je od 2007. do 2012. radio kao pomoćnik zastupnika Vrhovne rade Anatolija Matvijenka. Stefančuk je dopisni član Akademije pravnih znanosti Ukrajine. Nositelj je priznanja Zaslužni djelatnik znanosti i tehnologije Ukrajine, dodijeljeno mu 2017. godine.
Na parlamentarnim izborima u Ukrajini 2019. Volodimir Zelenskij je pobijedio porazujući u drugom krugu tadašnjeg predsjednika Petra Porošenka s gotovo 73% glasova, naspram Porošenkovih 25%. Stefančuk je izabran u parlament kao član stranke Sluga naroda, dok je njegov brat Mikola Stefančuk na istim izborima izabran za istu stranku u jednomandatnoj izbornoj jedinici 187 (u Hmeljničkoj oblasti). Ukupno je Sluga naroda osvojila 124 mandata s državne liste i 130 mandata u izbornim jedinicama. Dana 29. augusta 2019. Stefančuk je izabran za prvog potpredsjednika Vrhovne rade. Dana 7. oktobra 2021. Vrhovna rada izglasala je razrješenje Dmitra Razumkova s dužnosti predsjednika parlamenta. Sljedećeg dana Stefančuk je izabran za predsjednika parlamenta uz potporu 261 zastupnika. Dana 15. oktobra iste godine predsjednik Zelenski imenovao ga je za člana Vijeća za državnu sigurnost i obranu Ukrajine.
Ujutro na dan ruske invazije na Ukrajinu, 24. februara 2022., Stefančuk je hitno prebačen u Marijinsku palaču, usred izvješća o pokušajima atentata na Volodimira Zelenskog, budući da bi prema svojoj ulozi morao preuzeti vođenje države u slučaju predsjednikove smrti.[1] Govoreći o pravima manjina u kontekstu pristupanja Ukrajine Europskoj uniji, Stefančuk je u novembru 2023. izjavio da u Ukrajini ne može postojati "ruska etnička manjina" te da "ako ta nacija ne pokazuje poštovanje, nego naprotiv – provodi agresiju protiv Ukrajine, tada njezina prava u tom dijelu trebaju biti ograničena".[2][3]
U januaru 2024. Stefančuk je bio kritiziran zbog naloga br. 1367, koji je, među ostalim, uključivao zahtjev da zastupnici prije svakog putovanja u inozemstvo dobiju "teze i komentare odobrene od Ministarstva vanjskih poslova u vezi s provedbom vanjske politike".[4] U septembru 2025. Stefančuk je bio kritiziran zbog nacrta zakona br. 14057, kojim se predlažu izmjene Građanskog zakonika, a prema kojemu se svaka tvrdnja da je neka osoba korumpirani dužnosnik, dok ne postoji sudska presuda, smatra neistinitom i podložnom opovrgavanju.[5][6][7][8][9]
Stefančuk ima dvoje djece, koja oboje studiraju pravo.
- ↑ (en) „Russian hitmen 'parachuted into Kyiv to kill Zelensky' at start of war”. Independent.co.uk. 29. aprila 2022.
- ↑ (en) „There are no Russian national minorities in Ukraine and there cannot be – Stefanchuk” (en). ТСН.ua. 2023-11-20. Pristupljeno 2025-11-25.
- ↑ (en) Danishevska, Kateryna. „No Russian Minority in Ukraine, the EC understands this, Stefanishyna” (en). RBC-Ukraine. Pristupljeno 2025-11-25.
- ↑ (en) Sydorenko, Sergiy (2024-01-10). „Outrage Sparked in Ukraine by Parliament Speaker’s Efforts to Sabotage Opposition Internationally”. European Pravda. Pristupljeno 2025-11-25.
- ↑ (en) Kosharna, Olga (2025-09-25). „Bill No. 14057 states that until court ruling, any hint of corruption is deemed false and subject to refutation – Shalaiskyi”. censor.net. Pristupljeno 2025-11-25.
- ↑ (en) „Blocking journalistic investigations or expanding human rights: an analysis of the scandalous bill” (en). Ukrainian National News (UNN). 2025-09-25. Pristupljeno 2025-11-25.
- ↑ (en) „Bill No. 14057 creates risks of censorship” (en-US). Institute of Mass Information. 2025-09-23. Pristupljeno 2025-11-25.
- ↑ (en) Барчук, Нестор (2025-09-26). „Walking toward censorship? What’s wrong with Draft Law No. 14057 - DEJURE Foundation” (en-GB). DEJURE Foundation. Pristupljeno 2025-11-25.[mrtav link]
- ↑ (en) „Media NGOs, MPs agree on some amendments to Bill No. 14057” (en-US). Institute of Mass Information. 2025-10-31. Pristupljeno 2025-11-25.
| Političke funkcije | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Dmitro Razumkov |
Predsjednik Vrhovne rade 2021–danas |
Trenutno na položaju |