Ruslan Hasbulatov

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ruslan Khasbulatov
Ruslan Hasbulatov


Na dužnosti
10. jul 1991 – 4. oktobar 1993
Prethodnik Boris Jeljcin
Nasljednik položaj ukinut

Rođen/a 22. novembar 1942. (1942-11-22) (dob: 77)
Tolstoj-jurt, Grozni, Ruska SFSR, SSSR
Ime po rođenju Ruslan Imranovič Hasbulatov
Руслан Имранович Хасбулатов
Državljanstvo Čečen
Politička stranka KPSS (1966 - 1991)
Alma mater Državni univerzitet u Moskvi

Ruslan Imranovič Hasbulatov (ruski: Русла́н Имранович Хасбула́тов, čečenski: Хасбола́ти Имра́ни кIант Руслан; 22. novembar 1942 - ) je ruski i bivši sovjetski političar čečenske nacionalnosti, najpoznatiji kao predsjednik Vrhovnog sovjeta Rusije u vrijeme raspada SSSR i prvih godinu i pol dana postkomunističke Rusije. Hasbulatov, koji je po struci bio ekonomist, je krajem 1980-ih za vrijeme perestrojke i glasnosti postao bliski suradnik Borisa Jeljcina, tadašnjeg predvodnika radikalneih reformista unutar sovjetske Komunističke partije. Kao reformist je na prvim slobodnim izborima izabran za člana Kongresa narodnih deputata, a za vrijeme pokušaja puča protiv Mihaila Gorbačova u augustu 1991. se zajedno sa Jeljcinom odupirao pučistima. Tada je napustio KPSS, a nekoliko mjeseci kasnije je izabran za predsjednika Vrhovnog sovjeta i tako postao drugi najmoćniji čovjek u Rusiji. Odnos sa Jeljcinom se, međutim, brzo ohladio, i to zbog mimoilaženja oko ekonomske politike i tumačenja Ustava, a što je 1993. dovelo do ustavne krize, na kraju koje je Jeljcin na zgradu Parlamenta, gdje se nalazio Hasbulatov poslao vojsku. Hasbulatov je tada uhapšen, ali je nekoliko mjeseci kasnije pušten zahvaljujući amnestiji koju je izglasala novoizabrana ruska Državna duma. Hasbulatov se u ljeto 1994. vratio u rodnu Čečeniju, tada de facto otcjepljenu od Rusije kako bi posredovao u sukobu između separatističkog predsjednika Džohara Dudajeva i čečenske opozicije. Njegova "mirovna misija" nije uspjela, te je Hasbulatov postao neformalni vođa opozicionara koji su na kraju zatražili vojnu, obavještajnu i drugu podršku Jeljcinovog režima, a što je na kraju preraslo u Prvi čečenski rat. Nakon izbijanja sukoba se Hasbulatov formalno povukao iz politike te umjesto toga predaje ekonomiju.

References[uredi - уреди | uredi izvor]