Okupacija Gorija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ruska okupacija Gorija
Segment Rusko-gruzijski rat
Gori military base.jpg
Ruševine gruzijske vojne baze u blizini Gorija
Datum 9/13 - 22. august 2008
(bombardiranje započelo 9. augusta)
Lokacija Gori, Gruzija
Ishod ruska pobjeda
naknando povlačenje ruskih trupa poslije sporazuma o primirju
Sukobljene strane
 Rusija
Flag of South Ossetia.svg Južna Osetija
 Gruzija
Komandanti i vođe
Flag of Russia.svg Vjačeslav Borisov
Žrtve i gubici
nema nepoznato
26 poginulih civila
1 poginuo nizozemski novinar
56.000 raseljenih ili izbjeglica[1]

Rusko bombardovanje[2] i vojna okupacija[3] Gorija se zbila za vrijeme rusko-gruzijskog rata od 13. do 22. augusta 2008. godine. U blizini Gorija, gruzijskog grada smještenog 25 km južno od nalazila se važna gruzijska vojna baza korištena u pokušaju zauzimanja 25 km udaljenog Chinvalija, glavnog grada odmetnute Južne Osetije, kojom je započeo rat. Ona je 9. augusta postala metom ruskog zračnog bombardiranja prilikom koga su korištene kasetne bombe, ali napadnuti i civilni ciljevi u samom gradu, što je dovelo do nekoliko desetaka žrtava. Iz grada su se pred ruskim napredovanjem civili počeli napuštati grad 10. augusta, a gruzijska vojska ga je napustila 11. augusta. Ruske snage su u napušteni grad ušle bez otpora 13. augusta. Iz njega su se povukle temeljem sporazuma o primirju kojim je okončan sukob. S obzirom da je Gori bio rodno mjesto bivšeg sovjetskog vođe Josifa Staljina i zbog zajedničke prošlosti veliki simbolički značaj za obje zaraćene strane, rusko zauzimanje i okupacija Gorija je predstavljala jedan od najvažnijih događaja u ratu.

Uvod[uredi - уреди | uredi izvor]

Gori na karti Gruzije

Gori je 2008. imao oko 70.000 stanovnika.[4] Tijekom rata, u jednom dijelu Gorija nalazila se vojna baza sa gruzijskim rezervistima, glavni poligon sa kojeg su napali južnoosetijski grad Chinvali 7.8. Oni su postali meta ruskih zračnih napada. Zbog napredovanja rusko-osetijskih vojnih jedinica, civili su počeli bježati iz Gorija 11.8.[5]

Bombardovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Napad na stambene komplekse u ulici Sukišvili[uredi - уреди | uredi izvor]

Ujutro 9.8., ruski vojni zrakoplovi su napali i uništili vojnu bazu na ulici Sukišvili u predgrađu Gorija. Ipak, u napadu su pogođena i tri apartmana od pet spratova u blizini baze, pri čemu je poginulo 14 civila a ranjeno na desetke drugih. Svaka od te tri stambene zgrade je pogođena izravno, što navodi Human Rights Watch (HRW) na to da su ruski vojni zrakoplovi namjerno gađali te zgrade uz dodatak što su napali i bazu.[5]

Jedan par, Zviad (28) i njegova trudna supruga Manana (27) su ubijeni dok su pokušavali pobjeći od bombardovanja. Njihov ranjeni 6-godišnji sin je ostao siroče.[6] Beba jedne majke je zakopana pod ruševinama apartmana nakon zračnog napada grada.[7] Jedna medicinska sestra, Maia Vazagašvili, je ubijena kada ju je pritisak izbacio kroz prozor zgrade.[6]

Napad na školu br. 7[uredi - уреди | uredi izvor]

9.8. oko 11:00 sati, ruski borbeni zrakoplovi su gađali lokaciju u blizini škole br. 7. U dvorištu škole bilo je oko stotinu gruzijskih vojnih rezervista prilikom napada. Nijedan od njih nije ozljeđen. Ipak, prilikom napada pogođen je apartman u blizini škole, pri čemu je poginulo najmanje pet civila a ranjeno 18.[6] S obzirom da su civili tražili sklonište u školi, HRW smatra da je napad bio nesrazmjeran pošto ozljede civila prevaguju važnost vojnog cilja i napada na neku legitimnu vojnu metu.[8]

Napad na vojnu bolnicu u Goriju[uredi - уреди | uredi izvor]

12.8., velik dio stranovnika napustilo je Gori. Osoblje vojne bolnice ostalo je u gradu kako bi njegovalo pacijente. 13.8. oko 2:00 sata ujutro ruski vojni helikopter raketirao je skupinu bolničkog osoblja tijekom odmora u dvorištu bolnice. Raketa je pogodila i ubila Gijorgija Abramišvilija, doktora hitne službe.[8] HRW je uočio da je krov bolnice jasno označen crvenim krstom, čime je bio zaštićen prema ženevskim konvencijama. Bolnice, pa i vojne bolnice, nisu legitimne mete. Ranjeni i bolesni, uključujući i medicinsko osoblje, su zaštićene osobe i napad protiv njih je izravan ratni zločin.[8]

Napad na Tortizu[uredi - уреди | uredi izvor]

Tortiza je maleno selo u blizini Gorija. Brojni građani su se tamo smjestili jer su smatrali da je sigurno područje pošto je udaljena od glavne ceste. Ipak, 12.8. oko 9:45 ujutro, ruski vojni zrakoplovi su izbacili S-8 rakete i pri tom ubili tri civila u selu, ranili tucet te oštetili gotovo svaku kuću u selu.[9]

Kasetne bombe[uredi - уреди | uredi izvor]

Ruske vojne snage koristile su kasetne bombe u Goriju, koje su zabranjene u naseljenim područjima zbog svoje nepreciznosti i velikog radijusa štete. Neeksplodirane bombice u zagađenim područjima spriječile su farmere od žetve, čime su samo otežale njihovu ionaku tešku ekonomsku situaciju.[10][11] Ruske snage su iz aviona izbacivali RBK-500 i RBK-250 bombe koje nose A0-2.5 RTM municiju, kao i projektile "Uragan" koji nose 9N210 municiju te Iskander SS-26 balističke projektile.[12]

Napad na kolonu ljudi u redu za hranu[uredi - уреди | uredi izvor]

Ujutro 12.8., najmanje 40 civila okupilo se na glavnom trgu u Goriju kako bi čekali distribuciju hrane od mjesnih vlasti. Automobilska nesreća samo je još više okupila znatiželjnih civila, a skupina novinara je stalo kako bi se raspitalo za smjer neke lokacije. Tada se odigrao napad projektilom iskander SS-26 na trg. Najmanje šestero civila je poginulo, dok je još 26 rajeno.[13] Motiv napada je nepoznat.[14]

Jedna svjedokinja, koja je sa susjedima išla po hljeb, je ispričala kako je iznenada bila velika eksplozija iznad njih, te potom mnogo manjih eksplozija svugdje oko njih. Ljudi su se bacili na pod, a šrapnel ih je potom pogodio.[13] Svi gruzijski vojnici su se povukli iz grada do večeri 11.8. Među poginulima je bio i Stan Storimans, nizozemski novinar. Nizozemska komisija je izvještaju objavljenom povodom njegove smrti zaključila da je područje od oko 300 do 500 metara napadnuto malenim metalnim mecima veličine 5 mm, koji su uzrokovali nekoliko ranjavanja na tijelu.[15] Nizozemski ministar vanjskih poslova Maxime Verhagen izjavio je da je Rusija odgovorna za ovaj zločin nad civilima.[16]

Nagazne mine[uredi - уреди | uredi izvor]

Ruski vojnici postavili su brojne nagazne mine u gradu i okolici. 24.8., jedna žena je poginula od mine skrivene u njenom vrtu u Goriju.[17]

Rusko povlačenje iz Gorija[uredi - уреди | uredi izvor]

Ruska vojska ušla je u Gori i držala ga pod kontrolom.[18] Nakon pregovora, dogovoreno i provedeno povačenje ruskih vojnika iz Gorija 22.8. 2008.[19] Nakon toga, hiljade izbjeglih osoba vratilo se svojim domovima a gruzijske vlasti su ponovno preuzele kontrolu nad gradom.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Znanstveni / naučni radovi i žurnali
  • Akhvlediani, Margarita (2009). "The fatal flaw: the media and the Russian invasion of Georgia". Small Wars & Insurgencies 20 (2). doi:10.1080/09592310902975497. 
  • Moszynski, Peter (2008). "Health facilities in Georgia have been attacked". The British Medical Journal. doi:10.1136/bmj.a1357. 
Nevladini izvještaji