Rusko-vizantijski rat (1043)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Rusko-bizantski rat 1043. godine
Datum 1043.
Lokacija Bizantsko Carstvo: Propontida i Trakija
Ishod pobjeda Bizanta
Teritorijalne
promjene
status quo ante
Sukobljene strane
Bizantsko Carstvo Kijevska Rusija
Komandanti i vođe
Konstantin IX Monomah
komandanti:
Katakalon Kekavmen
Vaslije Feodorokan
Vladimir Jaroslavič
komandant:
Višata
Ivan Tvorimirič

Rusko-bizantski rat 1043. godine se vodio između Bizantskog Carstva na jednoj, te Kijevske Rusije na drugoj strani. Predstavljao je posljednji od bizantsko-ruskih ratova i u suštini se sastojao od pohoda novgorodskog princa Vladimira Jaroslaviča, sina kijevskog velikog kneza Jaroslava Mudrog na Carigrad. Pohod je doživio neuspjeh uslijed uništenja ruske flote, koga bizantski historičar i očevidac Mihailo Psel pripisuje primjeni grčke vatre od strane branitelja, a ruski izvori oluji. Ruski komandant Višata je sa 6000 ljudi ostao izoliran te je prisiljen na predaju; iz zarobljeništva je izašao temeljem mirovnog sporazuma tri godine kasnije; kijevski admiral Ivan Tvorimirič je, pak, uspio poraziti bizantsku flotu koja je pokušala uhvatiti kneza Vladimira. Dio historičara vjeruje da su se neprijateljstva nastavila sljedeće dvije godine na Krimu, kada su Rusi uspjeli zauzeti Herson. Neprijateljstva su konačno obustavljena sporazumom temeljem koga je Kijevska Rusija Bizantu pristala vratiti Herson, a zauzvrat je princ Vsevolod dobio ruku bizantske princeze (a iz kog braka će se roditi znameniti vladar Vladimir II Monomah).

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • George Vernadsky. The Byzantine-Russian war of 1043. "Sudostforschungen" Bd. XII. Munchen.1953, S. 47-67.
  • Andrzej Poppe. La derniere expedition Russe contre Constantinople. "Byzantinoslavica" XXXII/I, 1971, s. 1-29.
  • Брюсова В.Г. Русско-византийские отношения середины XI века. // Вопросы истории, 1973, №3, pages 51–62.