Ruka od dragulja
| Бриллиантовая рука | |
|---|---|
 ruska poštanska marka koja prikazuje glumca Jurija Nikulina (lijevo) kao lik iz filma | |
| Režija | Leonid Gajdaj |
| Scenario | Leonid Gajdaj Jakov Kostjukovski Moris Slobodskoj |
| Uloge | Jurij Nikulin Nina Grebeškova Andrej Mironov Anatolj Papanov Nona Mordjukova |
| Muzika | Aleksandar Zacepin |
| Fotografija | Igor Černih |
| Montaža | Valentina Jankovskaja |
| Distribucija | Mosfiljlm |
| Datum(i) premijere | 28. 4. 1968
|
| Trajanje | 100 min. |
| Zemlja |  Sovjetski Savez |
| Jezik | ruski |
Ruka od dragulja (rus. Бриллиантовая рука) je sovjetska filmska komedija snimljena 1968. godine u režiji Leonida Gajdaja, poznata kao jedan od najpopularnijih filmova u historiji sovjetske kinematografije.
Protagonist, koga tumači Jurij Nikulin, je skromni službenik koji odlazi na krstarenje koje uključuje posjet neimenovanoj stranoj državi gdje ga banda crnuburzijanaca zamijeni za svog člana i uključi u operaciju krijumčarenja dragulja koristeći njegovu ruku u gipsu. Radnja pokazuje kako pri povratku o svemu obavijesti miliciju, te ga ona potom angažira kako bi kriminalce uhvatio u klopku, dok njegova supruga (čiji lik tumači Nina Grebeškova) postaje uvjerena da joj je muž postao strani špijun i/li ima vanbračnu aferu.
Film je nastao po ideji Jakova Kostjukovskog koji je u jednom časopisu bio pročitao članak o stvarnim događajima u Švicarskoj, odnosno grupi kriminalaca koja je također pokušavala krijumčariti dragulje koristeći ruke u gipsu. Film je sniman u studijima u Moskvi, ali i lokacijama u Sočiju, Tuapseu te Bakuu (u tadašnjem Azerbejdžanu), koji je "glumio" zapadnu državu. Režiser filma Gajdaj je prilikom snimanja iz scenarija morao izbaciti i promijeniti dio sadržaja zbog zamjerki cenzora iz Hudsovjeta - scene u kojima se pojavljjue KGB, kritički podbada tadašnje socijalističko uređenje i sugerira da protagonist potajno posjećuje sinagogu. Neke od scena koje je Hudsovjet namjeravao izbaciti, a koje se odnose na pijanstvo, prostituciju (doduše prakticiranu u stranim zemljama) i preljub, Gajdaj je zadržao zahvaljujući tome što je namjerno snimio za cenzore šokatnu (i u kontekstu zapleta neobjašnjivu) završnicu koja sadrži nuklearnu eksploziju na moru; cenzori su inzistirali da je se odbaci, dok na ostale "problematične" sadržaje nisu obraćali pažnju.[1]
Film je prikazan sa velikim uspjehom te je, prema službenim podacima, imao preko 76 miliona gledalaca, postavši najpopularniji film godine u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Kasnije je postao predmetom brojnih referenci i posveta u sovjetskim i post-sovjetskim filmovima i TV-emisijama, kako u Rusiji, tako i u drugim dijelovima bivšeg SSSR. U Sočiju je na mjestu gdje se film snimao likovima iz filma 2010. godine podignut spomenik.
- Jurij Nikulin ... Semjon Semjonovič Gorbunkov, ekonomist u Državnom instititu za planiranje ribarstva
- Nina Grebeškova ... Nadja, Gorbunkovljeva supruga
- Andrej Mironov ... Genadij Kozodojev alias Geša, maneken i Šefov pomoćnik
- Anatolij Papanov ... Ljolik, Šefov pomoćnik
- Nona Mordjukova ... Varvara Plijušč, upravdom (upravnica zgrade)
- Svetlana Svetličnaja ... Ana Sergejevna, femme fatale
- Stanislav Čekan ... Mihail Ivanovič, kapetan, a potom major milicije
- Vladimir Guljajev ... Volođa, poručnik milicije
- Andrej Fajt ... prodavač lutrije, posjetilac restorana "Plačuća vrba"
- Nikolajk Trofimov ... pukovnik milicije
- Nikolaj Romanov ... Šef bande kriminalac
- Oleksandr Hvilja ... Boris Saveljevič, upravnik restorana "Plačića vrba"
- Tatjana Nikulina ... turistički vodič
- Maksim Nikulin ... dječak s mrežom (nenaveden na špici)
- Leonid Gajdaj ... alkoholičar (nenaveden na špici)
- Igor Jasulovič ... vlasnik psa
- Roman Filipov ... gost iz Sibira
- Viktoria Ostrovskaja ... prostitutka
 Otok loše srećeGesha predstavlja" novi hit " semenu Semenoviču |
- Otok loše sreće
Ironični "Otok loše sreće" (ruski: Остров невезения) postao je popularan nakon izlaska filma. U filmu ju je otpjevao Kozodoev tijekom krstarenja dok je bubnjao gitarom dok se odmarao na palubi broda. Pjesma je tematska jer nagovještava lošu sreću koju Kozodojev doživljava tijekom filma. Pjesmu je snimio sam Mironov. To nije neuobičajeno, jer su mnogi ruski glumci tog vremena posjedovali ne samo ples, već i pjevanje.
- Pjesma o zečevima
Metaforična "Pjesma o zečevima" (ruski: Песня про зайцев) također je postala popularna pjesma krajem 1960-ih. Govori o skupini personificiranih zečeva koji noću skupljaju mitološku travu "tron" (na ruskom: "tron-trava") i izjavljuju da se ne boje nijednog grabežljivca, bilo vukova ili sova. Zečevi hrabro pjevaju refren koji započinje s "Nije nas briga!" ("A nam vsyo ravno!"), što zapravo znači "tron-trava". Pjesmu je u filmu izveo glavni lik Semen Gorbunkov nakon velike doze votke u restoranu. Kasnije je ova scena čak prikazana na poštanskoj marki posvećenoj glumcu Juriju Nikulinu. Snimio sam Nikulin.
- Pomozi mi
Treća i posljednja popularna pjesma iz ovog filma bila je "Pomozi mi" (ruski: Помоги мне) u izvedbi Aide Vedischeve, pjevačice iz sovjetske ere najpoznatije po izvedbama filmskih pjesama iz 1960-ih. Parodijska pjesma U Stilu tango o ljubavi i strasti svira se u pozadini tijekom scene kada fatalna žena koju su unajmili šefovi poslušnici pokušava zavesti gorbunkova i drogirati ga.
- ↑ „Ядерный взрыв в "Бриллиантовой руке"” (ruski). Nezavismaja gazeta. 31. III 2003.
- Ruka od dragulja na AllMovie-u (en)
- Ruka od dragulja na sajtu IMDb
- The Diamond Arm (with English subtitles) Arhivirano 2016-03-05 na Wayback Machine-u