Ruka od dragulja

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Бриллиантовая рука

ruska poštanska marka koja prikazuje glumca Jurija Nikulina (lijevo) kao lik iz filma
Režija Leonid Gajdaj
Scenario Leonid Gajdaj
Jakov Kostjukovski
Moris Slobodskoj
Uloge Jurij Nikulin
Nina Grebeškova
Andrej Mironov
Anatolj Papanov
Nona Mordjukova
Muzika Aleksandar Zacepin
Fotografija Igor Černih
Montaža Valentina Jankovskaja
Distribucija Mosfiljlm
Datum(i) premijere
28. april 1968 (1968-04-28)
Trajanje 100 min.
Zemlja  Sovjetski Savez
Jezik ruski

Ruka od dragulja (rus. Бриллиантовая рука) je sovjetska filmska komedija snimljena 1968. godine u režiji Leonida Gajdaja, poznata kao jedan od najpopularnijih filmova u historiji sovjetske kinematografije.

Protagonist, koga tumači Jurij Nikulin, je skromni službenik koji zajedno sa porodicom odlazi na krstarenje koje uključuje posjet neimenovanoj stranoj državi gdje ga banda crnuburzijanaca zamijeni za svog člana i uključi u operaciju krijumčarenja dragulja koristeći njegovu ruku u gipsu. Radnja pokazuje kako pri povratku o svemu obavijesti miliciju, te ga ona potom angažira kako bi kriminalce uhvatio u klopku, dok njegova supruga (čiji lik tumači Nina Grebeškova) postaje uvjerena da joj je muž postao strani špijun i/li ima vanbračnu aferu.

Film je nastao po ideji Jakova Kostjukovskog koji je u jednom časopisu bio pročitao članak o stvarnim događajima u Švicarskoj, odnosno grupi kriminalaca koja je također pokušavala krijumčariti dragulje koristeći ruke u gipsu. Film je sniman u studijima u Moskvi, ali i lokacijama u Sočiju, Tuapseu (u tadašnjoj Gruziji) te Bakuu (u tadašnjem Azerbejdžanu), koji je "glumio" zapadnu državu. Režiser filma Gajdaj je prilikom snimanja iz scenarija morao izbaciti i promijeniti dio sadržaja zbog zamjerki cenzora iz Hudsovjeta - scene u kojima se pojavljjue KGB, kritički podbada tadašnje socijalističko uređenje i sugerira da protagonist potajno posjećuje sinagogu. Neke od scena koje je Hudsovjet namjeravao izbaciti, a koje se odnose na pijanstvo, prostituciju (doduše prakticiranu u stranim zemljama) i preljub, Gajdaj je zadržao zahvaljujući tome što je namjerno snimio za cenzore šokatnu (i u kontekstu zapleta neobjašnjivu) završnicu koja sadrži nuklearnu eksploziju na moru; cenzori su inzistirali da je se odbaci, dok na ostale "problematične" sadržaje nisu obraćali pažnju. [1]

Film je prikazan sa velikim uspjehom te je, prema službenim podacima, imao preko 76 miliona gledalaca, postavši najpopularniji film godine u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Kasnije je postao predmetom brojnih referenci i posveta u sovjetskim i post-sovjetskim filmovima i TV-emisijama, kako u Rusiji, tako i u drugim dijelovima bivšeg SSSR. U Sočiju je na mjestu gdje se film snimao likovima iz filma 2010. godine podignut spomenik.

Uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Ядерный взрыв в "Бриллиантовой руке"" (ruski). Nezavismaja gazeta. 31. III 2003. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]