Rudi Supek

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Rudi Supek (Zagreb, 8. travnja 1913. - Zagreb, 2. siječnja 1993.) je bio hrvatski filozof, sociolog i psiholog.

Diplomirao je filozofiju u Zagrebu. Studirao je kliničku psihologiju u Parizu, a u 1952. godine doktorirao je na Sorboni. Za vrijeme Drugog svjetskog rata se pridružio francuskom pokretu otpora. Nijemci su ga strpali u koncentracijski logor Buchenwald kod Weimara, jedini logor kojeg su logoraši sami oslobodili. Bio je nositelj legije časti i pukovnik francuskog pokreta otpora.

Radio je na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakluteta u Zagrebu i Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. 1963. godine je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu osnovao Odsjek za sociologiju. Inicijator je i jedan od osnivača Korčulanske ljetne škole. Od 1967. do 1973. godine urednik je časopisa Praxis, a utemeljio je i uređivao časopis Pogledi. Širok je spektar tema njegovih radova: od patopsihologije do antropološke, filozofijske i socijalnoekološke problematike.

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • "Egzistencijalizam i dekadencija" (1950.)
  • "Psihologija građanske lirike"
  • "Sociologija i socijalizam" (1962.)
  • "Herbert Spencer i biologizam u sociologiji" (1965.)
  • "Ova jedina zemlja : idemo li u katastrofu ili u Treću revoluciju?"
  • "Humanistička inteligencija i politika" (1969.)
  • "Društvene predrasude" (1973.)
  • "Zanat sociologa" (1983.)
  • "Živjeti nakon historije" (1986.)
  • "Grad po mjeri čovjeka" (1987.)

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]