Ruža Pospiš Baldani

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ruža Pospiš Baldani
Generalne informacije
Ime Ruža Pospiš
Rođenje 25. svibnja 1942.
Varaždinske Toplice, Hrvatska  HRV
Zanimanje operna pjevačica (mezzosopran)
Žanr(ovi) ozbiljna glazba, opera
Djelatni period 1961. – 2006.
Nagrade
Nagrada Milka Trnina
Nagrada Josip Štolcer Slavenski
Nagrada hrvatskog glumišta
Nagrada Ivan Lukačić
Nagrada Marijana Radev
Nagrada Vladimir Ruždjak
Nagrada Vladimir Nazor
Nagrada Tito Strozzi
Nagrada Lovro pl. Matačić
Nagrada Grada Zagreba
Nagrada Grada Varaždina
Nagrada Porin

Ruža Pospiš Baldani (Varaždinske Toplice, 25. srpnja 1942.), hrvatska operna pjevačica (mezzosopran). Od 2010. dopisna je članica Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[1]

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Na prvoj izvedbi u Hrvatskoj opere "Rat i mir" Sergeja Prokofjeva u HNK u Zagrebu (20. studenog 1961.) posebnu je pozornost privukao glas orguljske ljepote, baršunaste mekoće i bogatih preljeva u maloj ulozi Muratova ađutanta. Pripadao je studentici Muzičke akademije Ruži Pospiš, poslije udanoj Baldani.

Ruža Pospiš za čitave je svoje duge četrdesetogodišnje karijere od 1961. do 2001. ostala vjerna Zagrebačkoj operi i usporedno stjecala svjetski ugled. Počelo je to već dvije godine nakon debuta, u napuljskome San Carlu u ulozi Venere u Offenbachovu "Orfeju" u podzemlju, nastavilo se 1964. godine na Holland festivalu s Marinom u "Borisu Godunovu" i Dubrovačkim ljetnim igrama s Oktavijom u "Krunidbi Popeje" pod ravnanjem Lovre pl. Matačića, 1965. nastupom na festivalu u Edinburghu u Haydnovoj operi "Ribarice" i 16. veljače 1966. godine s prvim nastupom u Metropolitanu kao Maddalena iznad prosjeka u "Rigolettu".

Angažirana u Metu, bila je 1970. njegova Carmen u režiji Jean-Louisa Barraulta, koju je upoznala i široka publika u tri radijska prijenosa from coast to coast (od obale do obale). U 1975. godine, kada se proslavljala stota obljetnica praizvedbe "Carmen", bila je zacijelo njezina najtraženija interpretkinja, od premijere u Covent Gardenu do Bečke državne opere i Madrida.

Suradnja s velikim dirigentima Karajanom, Karlom Richterom, Claudiom Abbadom vodila ju je na Salzburške svečane igre i Uskrsne svečane igre u istome gradu, u Scalu, Bavarsku državnu operu u Münchenu, Teatro del Liceo u Barceloni, u najveće koncertne dvorane Berlinske i Bečke filharmonije, Carnegie Hall, u Vatikan pred Papu Pavla VI.

Njezin jedinstveno lijep glas, velika muzikalnost i prekrasan legato uz atraktivnu scensku pojavu činili su je raskošnom Carmen, Dalilom i Amneris, golem glasovni potencijal izražajnom Azucenom, uznositost interpretacije primjerenim "Orfejom", zrelost psihološkoga poniranja u lik izvrsnom Marfom u Hovanščini, proglašenom u njemačkom časopisu Opernwelt najboljom kreacijom u 2000., a uzvišena mirnoća fraze idealnom interpretkinjom velikih vokalno-instrumentalnih djela Bacha, Beethovena, Verdija, Händela.

Nagrade i priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. HAZU - Dopisni članovi, pristupljeno 12. lipnja 2014.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske.