Rospi Ćuprija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Rospi Ćuprija
Panorama Karaburme i Rospi Ćuprije
Panorama Karaburme i Rospi Ćuprije
Grad Beograd
Opština Palilula
Stanovništvo 4.661
Rospi Ćuprija na mapi Beograda
Rospi Ćuprija
Rospi Ćuprija
Rospi Ćuprija (Beograda)


Koordinate: 44° 48′ 56" SGŠ, 20° 31′ 24" IGD

Rospi Ćuprija je jedno od beogradskih naselja, nalazi se u opštini Palilula.

Ime[uredi | uredi kod]

Po jednom objašnjenju, potiče od otomansko-turskog izraza rospı(lı) köprü ("most rospija" tj. kurvi), jer su tu navodno ubijane žene iz harema visokih turskih dostojanstvenika, optužene za neverstvo. Po drugom[1], zaista je postojao neki mostić, a podigla ga je neka bludnica ("rospija") kako bi iskupila grehe.

Položaj[uredi | uredi kod]

Rospi Ćuprija se nalazi na desnoj (istočnoj) obali Mirijevskog potoka, pred njegovo izlivanje u dunavski Rukavac (desna obala Dunava, razdvojen Adom Hujom od glavnog toka reke), zauzimajući zapadni kraj Višnjičkog polja. Graniči se sa Karaburmom na zapadu (duž ul. Mirijevski bulevar), Malim Leskovcem na jugu i Višnjičkom Banjom na severoistoku (duž Slanačkog puta).

Karakteristike[uredi | uredi kod]

S nadmorskom visinom od 66 metara, Rospi Ćuprija je najniža tačka užeg dela grada.

Rospi Ćuprija je delom stambeno područje, ali je najpoznatija po nizu ciglana ("Polet", "Trudbenik", "Jedinstvo", "Kozara", "Rekord" i "Balkan"), koje zauzimaju znatan prostor na severozapadnom i severnom rubu Višnjičkog polja i čiji se visoki dimnjaci vide izdaleka. Prema podacima iz 2002., naselje ima 4661 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi kod]

Keltski Skordisci su osnovali Singidunum u 3. veku pne., na lokalitetima Karaburme i Rospi Ćuprije je pronađena nekropola iz tog perioda, sa vrednim artefaktima koji su pripadali njihovim ratnicima.[2]

U vreme austrijske okupacije 1717-39, između Višnjice i Rospi Ćuprije je postojalo naselje "pančevačkih kamenorezaca" (Steinmetz Hütten nach der Panschova) sa osam koliba (postojali su majdani kamena kod Višnjice - Stein Bruch von Panschova - i na staroj Karaburmi - Stein Bruch). Približno kod današnjeg pančevačkog mosta je postojala ciglana (Ziegel Offen). Na karti kapetana Amana iz 1721-22 su od beogradskih mlinova imenovana tri, među kojima i mlin pekara Johana Ofnera na donjem toku Mirijevskog potoka južno od Rospi Ćuprije (Ioh: Offeners Mühle - pretpostavka je da je on bio zakupnik mlina čiji je vlasnik bila beogradska opština)[3].

Višnjičko Polje[uredi | uredi kod]

U 2007. je predviđenja gradnja naselja Višnjičko Polje, prvog planskog naselja posle dvadesetak godina u Beogradu. Regulisan je prostor površine 81 hektar, između Slanačkog puta (sever), zaštitne zone prema groblju Lešće (istok i jugoistok), Mirijevskog brda (jug) i planirane saobraćajnice između Autoputa i budućeg mosta preko Ade Huje (zapad). Moguća je gradnja 900.000 kvadratnih metara, uglavnom za 7.500 stanova.[4]. Rekonstruisane ciglane "Rekord" i "Kozara" bi bile centri naselja, rupa nastala eksploatacijom gline bi postala rezervat biljnog i životinjskog sveta.[5][6]

Prema Đeneralštabnoj karti Srbije iz 1894.[7], brdo Lešće je označeno kao "Lipar", a njegove padine prema Rospi Ćupriji, danas označene kao Višnjičko polje, nazivaju se "Lešje".

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Beograd koga više nema, Milenko Todorović, Vanredno izdanje Izdavačke delatnosti NIP "Politika" i lista "Politikin Zabavnik" (1990-92?)
  2. „Antički period”. Arhivirano iz originala na datum 2008-03-29. Pristupljeno 2009-01-30. 
  3. Mapa jednog dela Beogradskog distrikta iz 1721[mrtav link] (ćirilica), iz Godišnjaka grada Beograda, Knj. XVII - 1970, str. 52-53 (str. 10-11 PDF fajla)
  4. http://www.beograd.org.yu/cms/view.php?id=1277463[mrtav link]
  5. http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2005/11/01/srpski/BG05103101.shtml
  6. http://www.yu-build.rs/index.php/200706082437/Gradjevinarstvo/Grad-u-Visnjickom-polju.htm
  7. Đeneralštabna karta, sekcija D1 Beograd, 1894[mrtav link]

Spoljne veze[uredi | uredi kod]

  • Јован Тодоровић, Праисториска некропола на Роспи ћуприји код Београда, Godišnjak grada Beograda (1956)