Room at the Top (film, 1959)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Room at the Top

originalni britanski filmski poster iz 1959. godine
Režija Jack Clayton
Producent John i James Woolf
Scenario Neil Paterson
Mordecai Richler (van špice)
Predložak Room at the Top autor:
John Braine
Uloge Laurence Harvey
Simone Signoret
Heather Sears
Donald Wolfit
Hermione Baddeley
Muzika Mario Nascimbene
Fotografija Freddie Francis
Montaža Ralph Kemplen
Studio Romulus Films
Distribucija British Lion Films (UK)
Datum(i) premijere
22. januar 1959 (1959-01-22) (UK)
Trajanje 115 min.
Zemlja  Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezik engleski
Budžet 280.000 £[1]
Kronologija
Prethodi: Sl(ij)edi:
Life at the Top (1965)

Put u visoko društvo (eng. Room at the Top) je britanska drama iz 1959. godine temeljena na istoimenoj knjizi autora Johna Brainea. Scenarij je napisao Neil Paterson, a iako je nepotpisan Mordecail Richler je također surađivao u adaptaciji. Film je režirao Jack Clayton, a producirali James Woolf i John Woolf.

U filmu su glavne uloge ostvarili Simone Signoret, Laurence Harvey, Heather Sears, Donald Wolfit, Donald Houston i Hermione Baddeley. Za svoju je ulogu Signoret osvojila prestižnu filmsku nagradu Oscar za najbolju glumicu, dok je performansa glumice Baddeley postala najkraćom ikad nominiranom za glumački Oscar (ona u filmu glumi svega dvije minute i dvadeset sekundi).

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Kasnih 40-ih godina u Yorkshireu u Engleskoj, ambiciozni mladić Joe Lampton (Laurence Harvey) upravo se preselio iz dosadnog tvorničkog grada Duftona u Warley gdje se zapošljava na sigurnom, ali malo plaćenom državničkom poslu. Odlučan u tome da uspije i ignorirajući upozorenja svog kolege Soamesa (Donald Houston), Joea započne privlačiti Susan Brown (Heather Sears), kćerka lokalnog industrijskog magnata gdina Browna (Donald Wolfit). Gospodin Brown, kako bi ograničio Joeovo uspinjanje na društvenoj ljestvici, šalje svoju kćerku u inozemstvo, a za to vrijeme Joe utjehu pronalazi u Alie Aisgill (Simone Signoret), nesretno udanoj ženi koja se u njega zaljubljuje.

Kada se Susan vrati s praznika nedugo nakon što se ljubavnici Joe i Alice posvađaju, Joe zavodi Susan, ali se ubrzo vraća Alice. Otkrivši da je Susan trudna, gdin Brown prvo pokušava potkupiti Joea, a nakon toga ga prisiljava da se odrekne Alice i oženi njegovu trudnu kćer. Napuštena i slomljena srca, Alice započne piti, a sve kulminira prometnom nesrećom u kojoj pogiba. Izbezubljeni Joe prvo nestaje, a nakon toga ga u gradu prebije skupina nasilnika nakon što se pijan upucavao jednoj od njihovih prijateljica. Spašava ga kolega Soames baš u vrijeme kada se Joe i Susan trebaju vjenčati, što se na kraju i događa.

Glumačka postava[uredi - уреди | uredi izvor]

Adaptacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Postoje određene razlike u filmu s obzirom na Braineov roman. Njegov prijatelj Charles kojeg u filmu upoznaje u Warnleyju je u knjizi njegov prijatelj iz rodnog grada Duftona. U romanu grad Warnley se zove Warley. Također je puno više vremena posvećeno njegovom boravku kod gđe Thompson kod koje je u romanu on sam sredio boravak, a ne kao što mu je u filmu to sredio Charles. U knjizi je dosta značajna sama soba te je posebno naglašena na početku romana; soba gđe Thompson geografski je označena da se nalazi "na vrhu" Warleyja te služi kao metafora za Lamptonovu ambiciju da se uspne društvenom ljestvicom.

Pozadina i produkcija[uredi - уреди | uredi izvor]

Film Put u visoko društvo danas se smatra prvim primjerom britanskog novog vala koji su označile realistične i tmurne drame. Snimljen je u studijima Shepperton u Londonu te na lokacijama u Halifaxu (Yorkshire) koji je "glumio" izmišljene gradiće Warnley i Dufton. Pojedine scene snimljene su i u Bradfordu, pogotovo one kada Joe putuje autobusom i vidi Susan u dućanu s donjim rubljem te ispred amaterskog dramskog kazališta. Veliko imanje Greystones u Savile Parku u Halifaxu poslužilo je kao lokacija za snimanje eksternih scena imanja obitelji Brown. Željeznička stanica u Halifaxu "glumila" je Warnley stanicu u filmu, a gradska vijećnica u Halifaxu je upotrijebljena za gradsku vijećnicu Warnleyja.

Glumici Vivien Leigh prvo je ponuđena uloga Alice, ali ju je na kraju dobila Simone Signoret.

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Zbog relativno snažnog seksualnog sadržaja film je dobio certifikat "X", ali ga je na vrijeme spasila udruga britanskih prikazivača koja ga je odlučila prikazivati, a sam film postao je iznenađujući box-office hit. Film je bio kritički uspjeh, a označio je početak filmske karijere Jacka Claytona kao važnog britanskog redatelja.

Nastavci i nove verzije[uredi - уреди | uredi izvor]

Snimljen je i nastavak, Life at the Top prikazan 1965 godine. Godine 1970. je napravljen remake i u obliku TV-serije Man at the Top, gdje je glavni lik tumačio Kenneth Haigh, a koja je 1973. također dobila istoimenu filmsku verziju. 2012. godine je BBC emitirao miniseriju Room at the Top.

Nominacije i nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Oscar[uredi - уреди | uredi izvor]

Film Put u visoko društvo imao je 6 nominacija za prestižnu filmsku nagradu Oscar, a osvojio je dvije:

BAFTA[uredi - уреди | uredi izvor]

Film Put u visoko društvo imao je sedam nominacija za britansku nagradu BAFTA, a osvojio je tri:

  • Najbolji film
  • Najbolji britanski film
  • Najbolja strana glumica - Simone Signoret
  • Najbolji britanski glumac - Laurence Harvey
  • Najbolji britanski glumac - Donald Wolfit
  • Najbolja britanska glumica - Hermione Baddeley
  • Najbolja nova glumačka zvijezda - Mary Peach

Filmski festival u Cannesu[uredi - уреди | uredi izvor]

Na filmskom festivalu u Cannesu Simone Signoret proglašena je najboljom glumicom,[2] a sam film nominiran je za Zlatnu palmu.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Alexander Walker, Hollywood, England, Stein and Day, 1974 p50
  2. "Festival de Cannes: Room at the Top". festival-cannes.com. http://www.festival-cannes.com/en/archives/ficheFilm/id/3430/year/1959.html. pristupljeno 2009-02-15. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]