Rogier van der Weyden

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Rogier van der Weyden
Nordijska renesansa

Autoportret kao sv. Luka koji slika Bogorodicu
Biografske informacije
Rođenje 1399./1400.
Tournai, Belgija
Smrt 18. lipnja 1464.
Bruxelles, Belgija
Opus
Polje slikarstvo - crtež
Znamenita djela
Inspiracija

Rogier van der Weyden (1399./1400. - 18. lipnja 1464.) je bio flamansko-nizozemski slikar rane renesanse koju nazivamo i „Nordijska renesansa“.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Skidanje s križa, 1443., ulje na drvu, 220 × 262 cm, Muzej Prado, Madrid.

Van der Weyden na nizozemskom znači: „od pašnjaka“. Rogier je u svom rodnom Тournaiju, već 1427. god. Postao učenikom slavnoga slikara Roberta Campina, poznatog kao „Majstor iz Flemalea“.

Službeni slikar grada Bruxellesa postao je 1435. god., a potvrđeno je kako je boravio u Italiji od 1440.-1450-ih (u Rimu, Firenci i Ferrari). Začudo, ova posjeta nije utjecala na njegov osebujni slikarski stil. Ostatak života proveo je u Bruxellesu.

Kao izuzetno utjecajan slikar, van der Weyden je polovicom 15. stoljeća ustanovio radionicu uživajući veliki ugled i izvan vlastite zemlje, a tehnička spretnost i samopouzdanje naveli su ga na preuzimanje monumentalnih narudžaba. Poznavali su ga i posjećivali mnogi talijanski umjetnici s kojima je razmjenjivao ideje i tehnike, a u svom ga djelu De Icona (O slici) spominje i talijanski humanistički teolog Nikola Kuzanski.

Djelo[uredi - уреди | uredi izvor]

Rogierove žive i izražajne, ali suptilne slikarske kompozicije, snažno su utjecale na Flamansku i Njemačku umjetnost. Njegova djela su u Italiji potakla umjetnike da populariziraju uljene boje.

Premda nije poznavao Jan van Eycka, sigurno je bio upućen u njegov rad jer je način na koji je upotrebljavao uljene boje i pozornost detaljima svojstveno obima autorima. Naime, važnije mu je prikazivanje ljudskih osjećaja od lirskog realizma, što se može vidjeti po emotivnosti i dramatičnosti kompozicija kao što je njegovo remek-djelo „Skidanju s križa“ (1435.-40.), djelo koje je daleko snažnije i emotivnije od djela Roberta Campina i Jana van Eycka. Također je van der Weyden, za razliku od Van Eycka, imao običaj da nacrta detalje prije nanošenja boje.

Umjetnička ocjena o njemu se temelji na još nekoliko djela koja mu se prepisuju, među kojima je i Posljednji sud (1444.-1448.) naručen za Hôtel-Dieu (konačište za hodočasnike) u burgundskom gradiću Beaune. To je veliko, ambiciozno djelo koje na devet drvenih ploča prikazuje konačno suđenje dušama.

Njegov najznačajniji učenik je bio Hans Memling.

Najvažnija djela[uredi - уреди | uredi izvor]

Galerija[uredi - уреди | uredi izvor]


Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]