Roe vs. Wade

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rou protiv Vejda
Seal of the United States Supreme Court.svg
Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država
Datum rasprave: 13. decembar, 1971.
Datum ponovne rasprave: 11. oktobar, 1972.
Datum presude 22. januar, 1973.
Puni naziv slučaja Džejn Rou i ostali protiv Henrija Vejda, okružnog tužioca okruga Dalas
Kasnija istorija Zahtjev za ponovno saslušanje odbijen.
Presuda
Zakon savezne države Teksas kojim je zabranjen abortus, krši odredbe 14. amandmana Ustava Sjedinjenih Američkih Država
Članovi suda
Voren E. Berger, Vilijam O. Daglas, Vilijam Dž. Brenan, Poter Stjuart, Bajron Vajt, Tergud Maršal, Hari Blekman, Luis F. Pauel, Vilijam Renkvist,
Većinsko mišljenje: Blekman, pridružili se: Berger, Daglas, Brenan, Stjuart, Maršal, Pauel
Izdvojeno saglasno mišljenje Berger
Izdvojeno saglasno mišljenje Daglas
Izdvojeno saglasno mišljenje Stjuart
Izdvojeno nesaglasno mišljenje: Vajt, pridružili se: Renkvist
Izdvojeno nesaglasno mišljenje Renkvist
Primenjeno pravo
Ustav Sjedinjenih Američkih Država, XIV amandman

Sudski proces Roe protiv Wade je sudski proces iz 1973. godine pred američkim Vrhovnim sudom, nakon kojeg je u SAD-u legaliziran pobačaj na zahtjev iz bilo kojeg razloga do vremena trudnoće kada fetus može preživjeti bez majke (obično do 7. mjeseca). Nakon 7. mjeseca pobačaj se dozvoljava, ako je ugrožen život majke. Ovaj sudski proces jedan je od najkontroverznijih u povijesti američkog Vrhovnog suda. I danas se vodi debata o njemu.

Norma L. McCorvey (pseudonim "Jane Roe") ostala je trudna 1969. godine. Prijatelji su je savjetovali, da izjavi da je silovana, jer bi u tom slučaju mogla pobaciti. To je otpalo, jer nije bilo policijskog očevida. Obratila se odvjetnicama Sarah Weddington i Lindi Coffee [1], koje su malo prije toga diplomirale pravo na sveučilištu "University of Texas Law School". Zahtijevale su, da sud dopusti Normi McCorvey da pobaci. U to vrijeme pobačaj je bio zabranjen, osim u posebnim okolnostima. Slučaj je došao sve do američkog Vrhovnog suda, koji je dozvolio Normi McCorvey da pobaci donijevši odluku 22. siječnja 1973 zajedno sa sudskim procesom Doe protiv Boltona. Suci su glasovali 7:2.

Vrhovni sud je u svojoj presudi podijelio period trajanja trudnoće na tri dijela, i u zavisnosti od toga propisao šta države mogu regulisati u različitim periodima trudnoće[2]:

  • Tokom prva tri mjeseca savezne države ne mogu zabraniti abortus, već odluku o abortusu moraju ostaviti trudnoj ženi.
  • Tokom druga tri mjeseca države mogu zabraniti ili regulisati abortus, ukoliko je to potrebno radi očuvanja života trudnice.
  • U poslednjem tromjesečju trudnoće države mogu regulisati ili čak zabraniti abortus u interesu očuvanja prenatalnog života, osim ako je abortus neophodan radi očuvanja života majke.

Norma McCorvey ipak nije pobacila, nego je rodila živo dijete, ali je zakon ostao na snazi do današnjih dana. Izjavila je, da u vrijeme sudskog procesa nije bila dovoljno informirana o pojedinostima postupka od strane odvjetnika i da nije bila upućena što stvarno pobačaj jest, te da ne bi sudjelovala u tome, da je znala punu istinu. [3] Protivnici pobačaja traže ukidanje ove sudske presude, zbog novih znanstvenih spoznaja, koje daju novo svjetlo na obrazloženje presude. Na godišnjicu 22. siječnja svake godine ispred zgrade Vrhovnog suda u Washingtonu održavaju prosvjed na kojem se okupi oko 200.000 ljudi. [4]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. " McCorvey, Norma and Meisler, Andy. I Am Roe: My Life, Roe V. Wade, and Freedom of Choice (Harpercollins, May, 1994) (Copyright © 2009 Farlex, Inc. Retrieved (2009-08-20).
  2. "ROE v. WADE, 410 U.S. 113 (1973)". About.com. http://womenshistory.about.com/library/etext/gov/bl_roe_a.htm. pristupljeno 12. 02. 2011.. ((en))
  3. Cliff Zarsky: Roe of court-legalized abortion seeks reversal- and justice demande reversal, Celebrate Life, March-April 2004, Stafford, VA, USA
  4. Shimron, Yonat. “Democratic Gains Spur Abortion Foes into Action,” The News & Observer (2009-01-18): “The annual March for Life procession is already among Washington's largest rallies, drawing an estimated 200,000 people.”

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]