RoboCop

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice RoboCop (1987 film))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
RoboCop
poster filma
RežijaPaul Verhoeven
ProducentJon Davison
ScenarioEdward Neumeier
Michael Miner
UlogePeter Weller
Nancy Allen
Dan O'Herlihy
Ronny Cox
Kurtwood Smith
Miguel Ferrer
MuzikaBasil Poledouris
FotografijaSol Negrin
Jost Vacano
MontažaFrank J. Urioste
DistribucijaOrion Pictures
Datum(i) premijere
17. 7. 1987 (1987-07-17)
Trajanje102 min.
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Budžet$13.100.000 [1]
RoboCop na Internet Movie Database

RoboCop je američki distopijski cyberpunk akcijski triler SF film iz 1987. koji je režirao Paul Verhoeven prema scenariju kojeg su zajedno napisali Edward Neumeier i Michael Miner. Glavne uloge tumače Peter Weller, Nancy Allen, Dan O'Herlihy, Ronny Cox, Kurtwood Smith i Miguel Ferrer. Film se odigrava u Detroitu u budućnosti, a radnja se odvija oko policajca Alexa Murphya (Weller) kojeg znanstvenici nakon udesa od kriminalaca preobraze u kiborga, robotskog policajca znanog kao RoboCop, koji bi trebao zaustaviti val kriminala u gradu po naredbi fiktivne megakorporacije OCP. Prema motivima filma snimljena su dva filmska nastavka, TV serija, animirana serija i napravljene video-igre. 2014. snimljen je i manje zapažen istoimeni remake.

Iako su neki krugovi prigovarali filmu zbog nasilja, većina kritike je bila pohvalna te u filmu vidjela alegoriju na Reaganovu Ameriku 1980-ih,[2] tj. privatizacije i sve većeg dovođenja neoliberalnog kapitalizma i korporatizma u društvo.[3][4] Ostale teme u priči su sprega kriminala i korporacija, utjecaj medija, gentrifikacija, korupcija, autoritarizam, pohlepa, privatizacija, kapitalizam, identitet i ljudska narav. Snimljen uz skroman proračun, RoboCop je postigao uspjeh i zaradio 53,4 milijuna $ te postao 16. najkomercijalniji film 1987. u američkim kinima.[5] Sveukupno je zaradio preko 100 milijuna $ diljem svijeta od prihoda u kinima i video tržišta. Smatra se jednim od najboljih akcijskih filmova 1980-ih te je dobio i nekoliko nagrada, od kojih se osobito ističe nagrada Saturn za najbolji SF film, dok je nizozemski režiser Verhoeven ovim filmom uspio proboj na američko tržište, u sklopu kojeg će uspješno raditi naredno desetljeće.

Radnja[uredi | uredi kod]

Detroit, budućnost. Kriminal je progutao grad, nezaposlenost je ogromna, a gradsku policiju je kupila i preuzela multinacionalna korporacija OCP koja je smanjila plaće radi povećanja profita, što je natjeralo neke policajce da zaprijete štrajkom. Uz to, opaki šef podzemlja Clarence Boddicker slobodno ubija policajce jer tajno radi za OCP. OCP-ov menadžer Dick Jones istovremeno planira uvesti robota-policajca kako bi otpustio ljude iz policije i tako još više smanjio troškove, no robot prototip ED-209 se pokaže kao neuspjeh. Alex Murphy je novi policajac koji zajedno s partnericom Anne Lewis dobije zadatak patrolirati gradom. Pri tome naiđu na Boddickerovu bandu koja u pucnjavi smrtonosno rani Alexa.

Na putu u bolnicu Alex umire, ali znanstvenici od njegovog tijela naprave kiborga, RoboCopa, koji počne raditi za OCP. RoboCop postigne zamjetan uspjeh u lovu na kriminalce, ali se počinje sjećati svojeg ljudskog života te se u njemu bude emocije. Napokon u jednoj tvornici kokaina naiđe na čovjeka koji ga je “ubio”, Boddickera, te ga uhapsi. Dick Jones izvuče Boddickera iz zatvora te odluči likvidirati RoboCopa kako bi ipak uveo svojeg robota ED-209 na tržište. RoboCop i Anne, međutim, na istom mjestu na kojem je Alex “ubijen”, likvidiraju Boddickerovu bandu te razotkriju da je Jones umiješan u kriminal. Jones uzme za taoca starog vlasnika OCP-a, ali ipak pogiba od RoboCopova hica. Starac upita RoboCopa kako se zove, a on mu odgovori: "Murphy".

Glumci[uredi | uredi kod]

Produkcija[uredi | uredi kod]

Pretprodukcija[uredi | uredi kod]

Scenarist Edward Neumeier je dobio nadahnuće za film nakon što je vidio poster za naučno-fantastični film Blade Runner i čuo da se radi o robotima koji izgledaju poput ljudi. Odlučio je promijeniti koncept i napraviti od toga priču u kojoj policajac postaje izgledom poput robota.[1] Sastao se scenaristom Michaelom Minerom koji je u to vrijeme htio napisati scenario za strip Judge Dredd, ali nije mogao osigurati autorska prava. Stoga su odlučili ujediniti snage i napisati sličnu priču o policajcu-robotu. Neumeier je rekao da ga karakter RoboCopa donekle podsjeća na Johna Waynea.[6] Odlučio je smjestiti film u Detroit, Michigan jer je kao dijete zapamtio taj grad po snažnoj automobilskoj industriji, samo da bi se taj grad srozao nakon preuzimanja od Japanaca u 70-ima. Po njemu je time Detroit postao simbol propadanja Amerike.[6] Neumeier i Miner su napisali scenarij za RoboCopa 1984. u obliku satire na životni stil yuppieja koji su se potpuno posvetili pohlepi i uspjeli pobjeći s tim. Projekt je pobudio interes studija Orion nakon neočekivano dobre zarade Terminatora Jamesa Camerona.[1] Producent Jon Davison je postao veliki zagovornik filma i smatrao da se može snimiti za 13 tjedana.[1] Prvotni režiser je trebao biti Jonathan Kaplan, ali je odustao radi filma Project X. Davison je potom pokušao naći zamjenu, ali nitko nije iskazivao zanimanje za film, izuzev režisera koji već jako dugo nisu ništa snimili.[1]

Nakon što se preselio u SAD, nizozemski režiser Paul Verhoeven režirao je svoj prvi američki film Flesh and Blood 1985. u kojem su glumili Rutger Hauer i Jennifer Jason Leigh, ali koji nije polučio osobit uspjeh na blagajnama. U audio komentaru na DVD-u, Verhoeven tvrdi da je potom dobio ponudu režirati RoboCopa, ali je smatrao da je scenarij jeftini akcić te ga je bacio u koš za smeće. Međutim, njegova supruga je pročitala scenarij te ga uspjela nagovoriti da ipak prihvati ponudu jer priča ipak ima više sadržaja i značenja nego se čini na prvi pogled.[7]

Verhoeven je izjavio: "Rekli su mi da je film o neuništivosti ljudskog duha, individualca - što je vrlo američki koncept. Svidjela mi se ideja o Frankensteinu: o čudovištu u potrazi za sobom".[1]

Glumci[uredi | uredi kod]

Pronaći glavnog glumca bilo je još teže. Davison je izjavio: "Na svakog režisera koji nije želio režirati RoboCopa, bilo je 100 glumaca koji nisu htjeli igrati ulogu. Teško je bilo naći nekoga tko će htjeti nastupati u gumenom odijelu usred ljeta u Dallasu u kojemu se vidi samo par centimetara njegove čeljusti".[1] Verhoeven je htio glavnu ulogu dati svojem suradniku Rutgeru Haueru, dok je studio htio Arnolda Scharzeneggera, ali su oba glumca imali vrlo nabildano tijelo, što bi za debeli oklop RoboCopa bilo iznimno nepraktično prilikom i najjednostavnijih pokreta. I drugi su se iskušali za ulogu, među njima i Tom Berenger, Armand Assante i Michael Ironside.[8] Ostali kandidati bili su David Carradine, Peter Fonda, Peter Coyote, Mark Hamill i tada još nepoznati Nicolas Cage.[9] Na kraju se za ulogu izborio Peter Weller, a Verhoeven tvrdi da je to bilo stoga jer je ovaj bio mršav i jer je imao "vrlo dobru bradu".[8] Kada je Schwarzenegger saznao da razmatran za glavnu ulogu u RoboCopu, kontaktirao je Verhoevena te je iz toga izronila njihova zajednička suradnja na naučnofantastičnom filmu Total Recall tri godine kasnije.

Nekoliko glumica je predloženo za glavnu žensku ulogu, među njima i Jamie Lee Curtis i Mary Elizabeth Mastrantonio.[9] Stephanie Zimbalist, koja je u to vrijeme bila zvijezda televizijske serije Remington Steele, je izvorno trebala glumiti Anne Lewis. NBC je ukinuo Remington Steele 1986. godine, čime su zvijezde bile slobodne prihvatiti druge uloge. Ipak, porast interesa za serijom doveo je do toga da je TV mreža posegnula za klauzolom u ugovoru prema kojem zvijezde serije moraju biti slobodne u slučaju snimanja novih epizoda,[10] što je sa sobom dovelo to toga da se Zimbalistica morala povući sa snimanja RoboCopa, te je u ulogu uskočila Nancy Allen.[11] Verhoeven je htio prikazati rodno neutralan svijet budućnosti te je stoga stavio i muške i ženske policajce da dijele istu svlačionicu[12] te nagovorio Allenicu da ošiša svoju dugu kosu na kratko.[7] Allenica je izjavila: "Moj otac je bio policajac u New Yorku te sam stoga osjetila da znam tko je ta osoba".[13]

Glavni negativac Clarence Boddicker trebao je izgledati netipično intelektualno za kriminalca te je ulogu dobio Kurtwood Smith. Nosio je naočale kako bi izgledao poput Heinricha Himmlera.[7]

Kostimi i vizualni efekti[uredi | uredi kod]

Rob Bottin je proveo šest mjeseci kako bi napravio kostim RoboCopa, koji je koštao 600.000 $[14] čime je ujedno bio najskuplji rekvizit na setu filma.[1] Njujorški pantomimičar Moni Yakim proveo je nekoliko 12-satnih proba sa Wellerom kako bi mu pomogao stvoriti mehaničke pokrete robota u kostimu. Zbog toga je u odjavnoj špici dobio zasluge za 'robopokrete'.[9]

Robot ED-209 animiniran je pomoću stop animacije. Manji model za stop animaciju dizajnirao je Craig Davies,[15] koji je ujdeno napravio i nepomični model u stvarnoj veličini od dva metra. Stop animaciju nadzirao je veteran Phil Tippett.[15] Verhoeven je u ponekim scenama osobno glumio kako bi opisao kako bi se ED-209 trebao kretati. Glas robota posudio je Jon Davison.

Scena u kojoj je Emil prekriven toksičnom kiselinom te mu visi koža je posveta horor filmu The Incredible Melting Man (1977) na kojem je šminku radio Rick Baker.[16]

Chiodo Brothers produkcija je izradila i animirala lutku dinosaura u televizijskoj reklami 6000 SUX. Animaciju je vršio Don Waller, koji ujedno ima cameo kao čovjek koji začuđeno gleda na stvora u kadru izbliza.[17]

Snimanje[uredi | uredi kod]

Snimanje je trajalo od 6. augusta do 20. oktobra 1986.[18] Verhoevenu je odobren ukupni proračun od 12 milijuna $. Uspio je održati takve troškove snimanjem u Dallasu i Pittsburghu, kao i korištenjem filmske ekipe izvan sindikata.[19] Zbog velikih vrućina, Weller je gubio 1,5 kg mase dnevno zbog znojenja u odijelu RoboCopa.[7] Temperatura unutar odijela RoboCopa znala je tijekom snimanja doseći i do 46°C.[9] Kako bi se pripremio za ulogu, Weller je čitao knjige o robotici te dodao osam stranica scenariju svojim sugestijama.[9] Neumeier je u intervjuu izjavio da je tijekom snimanja nastala kriza sa Wellerom koji se sporio sa režiserom oko tri glavne direktive koje RoboCop izgovara. Kao posljedica, producenti su izveli blef i otpustili Wellera na jedan dan. Ipak, to nije bilo izgledno, pošto je kostim već ionako napravljen po njegovom tijelu, a zamjena bi bila vrlo skupa. Na kraju su se Weller i režiser dogovorili i snimili verziju koja je u filmu.[6] Davison je predložio da se u flashbacku prilikom borbe za život ranjenog protagonista u bolnici prikaže kako je Murphy išao u crkvu. Iako to nije uključeno u završni film, nastavak je sugerirao da je Murphyevo irsko-katoličko odbijanje samoubojstva njega učinilo sposobnim da izdrži emotivni stres transformacije u kiborga.[20]

Neumeier je Verhoevenu dao da pročita nekoliko stripova, kako bi dobio dojam kakav su izgled filma htjeli. Među njima je bio japanski strip The 8 Man i metalni junak Space Sheriff Gavan od Toei. Proračun RoboCopa se na kraju popeo malo iznad očekivanja, te je na kraju iznosio 13,1 milijun $.[1] To je ipak bilo oko 4 milijuna $ ispod industrijskog prosjeka u to vrijeme.[1]

Glazba[uredi | uredi kod]

Glazbu za film je skladao Basil Poledouris koji je koristio sintetiziranu i orkestralnu glazbu koja zrcali temu borbe čovjeka i stroja u filmu. Glazba prelazi iz limene glazbe, među kojima su i teme RoboCopa i ED-209, sa introvertiranim gudačkim instrumentima, poput tijekom sekvence u kojoj RoboCop ulazi u svoju kuću. Glazbu je izvela londonska sinfonija, a dirigali Howard Blake i Tony Britten. Soundtrack je objavio Varèse Sarabande, a zadnje četiri trake su kasnije ponovno objavljene na CD izdanjima.

RoboCop (originalni soundtrack)
Br. Naslov Trajanje
1. "Main Title"   0:39
2. "Van Chase"   4:52
3. "Murphy's Death"   2:38
4. "Rock Shop"   3:45
5. "Home"   4:16
6. "Robo vs. ED-209"   2:07
7. "The Dream"   3:08
8. "Across The Board"   1:52
9. "Betrayal"   2:20
10. "Clarence Frags Bob"   1:46
11. "Robo Tips His Hat"   2:11
12. "Drive To Jones' Office"   1:48
13. "We Killed You"   1:46
14. "Directive IV"   1:04
15. "Showdown"   5:24
16. "Have A Heart"   0:33
17. "OCP Monitors"   1:18
18. "Nuke 'Em"   0:28
19. "Big Is Better"   0:27
Ukupno trajanje:
 59:00

Za kino foršpan, koristila se glazba Terminatora (1984) umjesto RoboCopove teme.

MPAA-ov rejting[uredi | uredi kod]

Sistem filmskih rejtinga MPAA bio je izrazito negativan po originalnoj verziji RoboCopa jer su članovi odbora smatrali da u priči ima previše nasilja, te je filmu pripisan notorni X rejting. Najkontroverznije sekvence bile su one u kojima Boddickerkovi kriminalci pucaju na Murphya i u kojima Boddicker autom pregazi kriminalca prekrivenog toksičnom kiselinom. Pošto bi takav rejting bio katastrofa za kino distribuciju, RoboCop je prijavljen čak jedanaset puta MPAA-u, svaki puta sa sve više ublaženim ili izbačenim nasiljem, dok na kraju nije dobio povoljniji R rejting.[8]

Odjek[uredi | uredi kod]

Komercijalni odjek[uredi | uredi kod]

RoboCop je pušten u američku kino distribuciju 17. jula 1987. Prvog tjedna zaradio je preko 8 milijuna $, čime se našao na prvom mjestu najgledanijih kino filmova.[21] I drugog tjedna je zadržao prvo mjesto, pri čemu je zaradio dodatnih 6 milijuna $ u kinima. Time je nadmašio konkurenciju, među kojima su bili i Superman IV, La Bamba, Ralje: Osveta, Full Metal Jacket i jubilarno ponovno izdanje animiranog klasika Snjegulijca i sedam patuljaka.[22]

Sveukupno, RoboCop je zaradio 53.424.681 $ u američkoj kino distribuciji.[5] I u inozemstvu je zabilježio uspjeh: u Seulu, u Južnoj Koreji, film je zabilježio 459 359 kino posjetitelja.[23] U Njemačkoj je registrirano 466 972 prodanih kino ulaznica na blagajnama, čime je bio 40. najgledaniji film 1988. godine u toj državi.[24] U Ujedinjenom Kraljevstvu, RoboCop je zaradio 4.365.455 $, odnosno 2.875.321 £. U Australiji je zaradio 1.051.784 Australska dolara. Hong Kong je registrirao prihod na blagajnama od 13.891.678 Hongkonška dolara, a Švedska od 2.763.089 Švedskih kruna.[25]

Uz prihode iz inozemstva i eksploatacije od video tržišta, zarada je premašila 100 milijuna $.[26] Film je bio #2 na listi posuđenih filmova na video kasetama 1988. te jedan od 10 naslova koji su najviše prodavani na video kasetama 1989.[27] Na VHS-u se 1988. prodavao po cijeni od 89,98 $, a na S-VHS-u po 39,98 $.[28] Od VHS posudbi filma, utrženo je 24.036.000 $.[25]

Država, regija Broj kino posjetitelja za film RoboCop[29]
 Francuska 1 676 100
Pariz 379 205
 Španija 1 212 999
 Njemačka 466 972
Europa 7 000 000
 Južna Koreja 459 359[23]

Kritičarski odjek[uredi | uredi kod]

Većina kritika je hvalila film. Metacritic je filmu dao sveukupno pozitivnu ocjenu od 67/100 na temelju sume recenzija.[30] Rotten Tomatoes mu je uručio 88% pozitivnih recenzija sakupljenih od 57 kritičara do 2017. Sažetak recenzija glasio je: "Iako pretjeran i nasilan, RoboCop je ujedno iznenađujuće pametan sci-fi filmić koji koristi ultranasilje kako bi sakrio svoju satiru na američku kulturu".[31] Poneka zamjerka upućena je prevelikoj količini nasilja u priči. Harlan Ellison, primjerice, je u svojoj bilješci zapisao kako je bio zgrožen pričom "bez ikakve samilosti", da je "film nizak kao i čelo gledatelja koji su se na projekciji smijali i pljeskali pri svakoj sceni eskalacije nasilja. To je film namijenjen ni manje ni više nego grubijanima i barabama".[32] Jedan filmski kritičar izbrojao je 32 ubijenih osoba u filmu, te čak 81 ubijenih u RoboCopu 2.[33] Ipak, John Kenneth Muir je branio takvu odluku u RoboCopu: smatrao je da je nasilje u filmu smisleno jer "kritizira razinu nasilja koja se smatra 'prihvatljivom' u mainstream industriji zabave".[26]

David Denby je hvalio film u svojoj recenziji iz 28. jula 1987: "Ljudi koji su napisali RoboCopa — Edward Neumeier i Michael Miner — se dobro zabavljaju izigravajući naše oslanjanje na tehnološku stručnost koja često dovodi do katastrofe. Televizijski izvještaj u filmu nas obaviještava da je jedna SDI instalacija, koja se nalazi u orbiti oko Zemlje, slučajno otvorila vatru na Zemlju i pritom ubila dva bivša američka predsjednika. Ovakve razmjerno depresivne, gorke šale podsjećaju na slične antiutopijske filmove poput Blade Runnera: budućnost, u kojoj vladaju korporacije i lopovi bez duše (u biti bi trebali biti jedno te isto) je samo prljavija, lošija verzija naše sadašnjosti".[34]

James Kendrick uručio je filmu 4/4 zvijezde: "Verhoeven je želio da to ubojstvo izgleda kao neka vrsta Kristova razapinjanja, kada je junak Murphy uskrsnuo kao RoboCop (Verhoeven inzistira na alegorijskim elementima filma, makar ja smatram da su malo nategnuti) ... Na neki način, RoboCop postaje film o identitetu. Murphy je sada dijelom čovjek, dijelom robot; ali nije potpuno nijedno ni drugo, i u tome leži tragedija. On je zaglavljen između dva svijeta – meso i čelik. Uistinu, on je zaglavljen i u drugim škakljivim situacijama, uključujući dilemu između toga da provodi zakon dok postoji kao kreacija korumpirane privatne tvrtke koja je pokazala interes za njegovo neizvršavanje posla. RoboCop je film kojeg je teško odrediti jednostavno zato što sadrži tako puno tema."[35]

Dragan Antulov je također hvalio film: "Paul Verhoeven je također doprinio ovom filmu, ponudivši perspektivu stranca u apsurdnostima Reaganove Amerike. Njegovo zaleđe – dobrostojeća europska država sa svojom vlastitom nježnijom, blažom verzijom kapitalizma – bila je velika suprotnost spram ultraindividualne pas-jede-psa yuppie kulture koja je bila njegovana u desetljeću pohlepe. Verhoeven se izgleda jako zabavljao uveličavajući elemente tog doba do točke apsurda... RoboCop je jedan od onih rijetkih filmova koji uspijevaju biti smiješni i zabavni, a istodobno i provokativni i smrtno ozbiljni u isto vrijeme".[36]

Dean Šoša je u Nacionalu filmu dao najveću ocjenu u svojoj recenziji 21. augusta 2007: "Ubijajući brutalno glavnog junaka Murphyja, u sceni koja je u redateljskoj verziji filma još krvavija, te kasnije ga uskrsavajući, u liku robota, Verhoeven moderno komentira Kristovu sudbinu, dok suptilno razrađeno buđenje emocija kod robota upozorava na stalan Verhoevenov autorski motiv očuvanja ljudskosti u nemogućim uvjetima, značajniji za ocjenu vrijednosti Robocopa od eventualne njegove fascinacije sličnim motivom Scottova Istrebljivača. Također, rijetki su akcijski i znanstvenofantastični filmovi u kojima se recentna tehnološka čuda i dostignuća toliko suptilno prožimaju s redateljevim stilom i dramaturgijom, kao što je to slučaj s Robocopom i Potpunim sjećanjem. Po mnogočemu, Verhoeven je postmoderni autor "par exellence". Za razliku od nekih drugih koje krstimo tim epitetom, Verhoeven uistinu miješa tzv. visoku i nisku tradiciju, pa u filmovima ovog doktora prirodnih znanosti i vrsnog intelektualca možemo iščitati najrazličitije moguće utjecaje, u rasponu od flamanskog slikarstva i europskog filmskog modernizma, pa sve do stripova ili pornografije. Verhoeven sve njih svodi na istu ravan, brišući, poput Hitchcocka, razliku između naizgled nepomirljivih elemenata svoga autorskog svijeta superiornom režijom. Takav postupak rabi i u Robocopu, vješto surfajući tankom linijom koja dijeli njegovu umjetnost od teškog šunda." [37]

Roger Ebert je predao pohvalnu recenziju i filmu dao 3/4 zvijezde: "S obzirom na to koliko puno vremena provode skrivajući se iza svoje maske, Weller obavlja impresivan posao prilikom stvaranja simpatija za njegovog lika. Doista, on je više "human" kada je RoboCop nego kada je bio običan čovjek. Njegovo stanje izaziva suosjećanje, a Nancy Allen je efikasna kao njegova partnerica koja želi saznati što se dogodilo s njim. Većina trilera i filmova sa specijalnim efektima izlazi danas kao na traci. Možete predvidjeti svaki razvoj događaja unaprijed, i biti ćete u pravu. "RoboCop" je, međutim, triler sa razlikom."[38]

Nagrade[uredi | uredi kod]

Nagrada Kategorija Primatelj Rezultat Ref
Oscari Najbolja montaža zvuka*
*Posebna nagrada 		Stephen Hunter Flick i John Pospisil Osvojeno [39]
Najbolja montaža Frank J. Urioste Nominacija
Najbolje miksanje zvuka Michael J. Kohut, Carlos Delarios, Aaron Rochin i Robert Wald
BAFTA Najbolja šminka Carla Palmer [40]
Najbolje vizualne efekte Rob Bottin, Phil Tippett, Peter Kuran, Rocco Gioffre [41]
Nagrada Saturn Najbolji SF film Osvojeno [42]
Najbolja režija Paul Verhoeven
Najbolji scenario Michael Miner i Edward Neumeier
Najbolja šminka Rob Bottin i Stephan Dupuis
Najbolji specijalni efekti Peter Kuran, Phil Tippett, Rob Bottin i Rocco Gioffre
Najbolji glumac Peter Weller Nominacija
Najbolja glumica Nancy Allen
Najbolji kostimi Erica Edell Phillips

2007. godine, Entertainment Weekly je film proglasio #14 najboljim akcijskim filmom svih vremena,[43] a Complex ga je proglasio #19 najboljim akcijskim filmom svih vremena 2016. godine.[44] 2008. godine, časopis Empire ga je stavio na #404 mjesto u sklopu svoje liste 500 najboljih filmova svih vremena.[45] The New York Times ga je uključio u sklopu popisa 1000 najboljih filmova ikada snimljenih.[46] AMC Filmsite.org i Film.com su ga svaki proglasili jednim od najboljih filmova 1987. godine.[47][48]

Film se našao na glasačkom listiću na dva popisa Američkog filmskog instituta, Top 100 lista. To su bile 100 godina AFI-ja... 100 uzbuđenja,[49] i "AFI-jevih 10 top 10", spisak 10 najboljih filmova u 10 "klasičnih" američkih filmskih žanrova. RoboCop je u potonjem spisku bio kandidat u naučnofantastičnoj kategoriji.[50] Prilikom premijere, britanski režiser Ken Russell je izjavio da je to bio jedan od najboljih SF filmova od Metropolisa (1927) Fritza Langa.[51]

Teme[uredi | uredi kod]

U audiokomentaru DVD-a filma, producent Jon Davison i scenarist Neumeier su naglasili da priča govori o propadanju američke industrije 1970-ih, što je uzrokovalo nezaposlenost i kriminal. Prikazom tvrtke OCP kritizira se kapitalizam i korporacijska pohlepa koja čini sve radi profita. Poruka je upozorenje da se korporacije počinju miješati u svaki djelić života društva te ga samo mjere i oblikuju po profitu.[52]

Još jedna tema je i dehumanizacija društva. Alex Murphy biva preoblikovan u RoboCopa, hladan mehanizam koji više nije ljudsko biće nego samo sredstvo koje ostvaruje ciljeve tvrtke. No, usprkos svojem programu, RoboCop se počinje sjećati svojeg života i emocija, a njegov ljudski duh se ponovno vrati. Eckart Voights i Barbara Schaff analiziraju završnicu filma u kojoj protagonist za sam sebe kaže da se zove Murphy te navode: "On time izbaire vlastiti identitet umjesto anononimnosti zamijenjivog stroja. Na taj način film dramatizira žilavost subjekta, u ovom slučaju kiborga, usred nevjerojatnih uslova podjarmljivanja, te stvara alegoriju o pokušajima da se pronađe smisao i vrijednost u korumpiranom i dekadentnom svijetu".[53]

Paul Meehan u knjizi Tech-Noir: The Fusion of Science Fiction and Film Noir smatra da je RoboCop preokrenuo koncept Terminatora naopačke. Umjesto nezaustavljivog stroja za ubijanje, humanoidni robot je transformiran u lik koji pati i koji želi zaštititi nevine, figura koja provodi zakone iz fantazije koja stoji nasuprot kriminalnoj anarhiji iz 1980-ih. Dok je Terminator stroj iznutra koji nosi ljudsku kožu izvana, RoboCop je upravo suprotno. Također je uočio da je zlikovac Boddicker vrlo netipičan jer izgleda više poput računovođe nego ubojice, što po Meehanu ukazuje na "kriminal koji zamišljaju poslovni direktori u uredima čije se dubiozne scheme kasnije provode od uličnih huligana".[14]

U članku Nova zla budućnost: RoboCop i SF filmovi 1980-ih, Fred Glass smatra da je RoboCop bio primjer mračnijih, trezvenih SF filmova iz tog desetljeća, u suprotnosti sa optimističnim naučno-fantastičnim filmovima poput Ratova zvijezda ili E.T.-a iz 1970-ih i ranih 1980-ih,[54] dok je Koen Vermeir u članku Seciran RoboCop: Čovjek-stroj, um-tijelo i prosvjetiteljstvo usporedio protagonista sa "prosvijetljenim kiborgom".[55] U članku Imovina i privatizacija u RoboCopu, Michael Robertson tvrdi da je priča kritika neoliberalnog oživljavanja u zakonu i politici krajem 20. vijeka, naročito privatizacije policijskih usluga kao i proširenje potraživanja privatnog vlasništva kako bi se u isti uključio i policajac kiborg. [56] Disertacija Tehnologija i budući drugi: istraživanje kinematografijskog kiborga kao raskrižje ksenofobije i tehnofobije C.A. Dijkstra iz 2014. iznijela je tezu da je RoboCop utjelovljenje strahova od tehnofobije koja je pomiješana sa ksenofobijom.[57]

Darian Leader smatra da je RoboCop jedan primjer kako se kinematografija bavi konceptom maskulinosti, pokazujući da biti muškarac zahtijeva više od toga da netko samo ima muško tijelo: nešto simbolično što nije ultimativno ljudsko se mora dodati. To je slično kao i pričama kojima se bave Terminator i The Six Million Dollar Man. Leader je za RoboCopa izjavio:

RoboCop je obiteljski čovjek kojeg unište lopovi, a potom ga naučnici ponovno izgrade kao robota. Njegov sin uvijek inzistira, prije transformacije, da njegov otac izvede trik u kojem vrti pištolj oko kažiprsta koji je vodio na TV-u. Kada robot to napokon može izvesti kako spada, više nije samo muško biološko tijelo: on je tijelo plus stroj, tijelo koje uključuje stujne krugove znanosti. Stari junaci su imali metal oko njih (vitezovi), ali moderni heroji imaju dijelove metala u sebi. Biti muškarac danas zahtijeva ovu priključenje ovih simboličnih svojstava.[58]

Filozof Slavoj Žižek je zapisao:

RoboCop, futuristička priča o policajcu kojeg ubiju i kojeg ponovno ožive nakon što su mu zamijenili gotovo sve dijelove tijela umjetnim zamjenama, predstavlja tragičnu napomenu: heroj koji se nađe doslovno između dvaju smrti – klinički je mrtav i istodobno mu je dano novo, mehaničko tijelo—te se počinje sjećati u fragmentima svojeg ljudskog života, čime započinje proces ponovne subjektivizacije. (...) Ako postoji fenomen koji zaslužuje da se zove "temeljna fantazija savremene masivne kulture", onda je to ova fantazija o povratku živih mrtvaca; fantazija o osobi koja ne želi ostati mrtva nego se vraća opet i opet kako bi predstavljala prijetnju živima. [59]

Prilikom objave dvadesete obljetnice Robocopa na kolekcionarskom DVD izdanju, Paul Sammon je komentirao:

Rob Bottin i Paul Verhoeven, i Ed Neumeier su svi dobili koncept u kojem postoji potencijal za psihološku smetnju. Čak i da si izbrisao nečiju memoriju i osjećaje, oni bi i dalje imali neku vrstu rezidualne čovječnosti, ako bi sami sebe gledali kao potpunog robota koji više nema nikakve veze sa njihovom prijašnjim organskim obličjem, potpuno bi pošizili i doživjeli psihički slom.[60]

Ostavština[uredi | uredi kod]

Franšiza[uredi | uredi kod]

Glavni članci: RoboCop 2 i RoboCop 3

Po filmu su snimljena dva nastavka: RoboCop 2 (1990) i RoboCop 3 (1993). Iako se Weller vratio naslovnoj ulozi u nastavku, odbio je nastupiti u trećem dijelu. Objavljena je i kanadska TV serija, RoboCop: The Series (1994), a koju su napisali Miner i Neumeier osobno. 2001. godine pojavila se i mini-serija, RoboCop: Prime Directives. Napravljene su i video igre i nekoliko adaptacija u stripovima, kao i dvije animirane serije, RoboCop: The Animated Series (1988) i RoboCop: Alpha Commando (1998).

Spomenik[uredi | uredi kod]

Februara 2011. godine, šaljivi tekst pitao je gradonačelnika Detroita Davea Binga hoće li se podići spomenik RoboCopu u njegovom prijedlogu "Novog Detroita", a koji je ciljao opet grad pretvoriti u mjesto blagostanja. Kada je Bing to opovrgnuo, pokrenute su Internet kampanje za skupljanje fondova za kip, koji bi se trebao izgraditi kod Imagination Station.[61] Postojali su planovi da se kip podigne u proljeće 2014..[62]

Remake[uredi | uredi kod]

Glavni članak: RoboCop (2014 film)

Metro-Goldwyn-Mayer i Sony su snimili remake RoboCopa, koji je režirao José Padilha. Joel Kinnaman, Samuel L. Jackson, Gary Oldman i Michael Keaton tumače glavne uloge.[63][64][65] Film je pušten u kino distribuciju 12. februara 2014. godine, ali su ga kritičari i publika proglasili blijedom sjenom originala.

Izvori[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Fischer 2000: str. 634
  2. ↑ „RoboCop, Now and Forever”. End of Media. Pristupljeno 4. listopada 2013. 
  3. ↑ James Steffen. „RoboCop”. Turner Classic Movies. Pristupljeno 4. listopada 2013. 
  4. ↑ Carrie Rickey (8. rujna 1998). „RoboCop”. Criterion. Pristupljeno 4. listopada 2013. 
  5. ↑ 5,0 5,1 „RoboCop (1987)”. Box Office Mojo. Pristupljeno 4. listopada 2013. 
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 „Edward Neumeier talks about 'RoboCop'”. money-into-light.com. juli 2013. Pristupljeno 2. juli 2017. 
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 Verhoeven, Paul; Neumeier, Edward; Davison, Jon (2004). RoboCop, Special Collector's Edition: Audio commentary (DVD). MGM. 
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 Oliver Lyttelton (17. juli 2012). „5 Things You Might Not Know About Paul Verhoeven’s ‘Robocop,’ Released 25 Years Ago Today”. IndieWire. Pristupljeno 26. juli 2017. 
  9. ↑ 9,0 9,1 9,2 9,3 9,4 Chapman & Cull 2013: str. 187
  10. ↑ Sanderson Healy, Laura; Norbom, Mary Ann (11 August 1986). „The Spy Who's Loved Too Much”. People Magazine. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-30. Pristupljeno 4 November 2015. 
  11. ↑ Stephanie Zimbalist (November 24, 2003). Intervju sa Alexandra Jacobs. „Actress Roles Over 40? 'It's a Big Fat Zero'”. New York Observer. Pristupljeno April 29, 2014. 
  12. ↑ Chapman & Cull 2013: str. 185
  13. ↑ Film Monthly 1990: str. 212
  14. ↑ 14,0 14,1 Meehan 2008: str. 183
  15. ↑ 15,0 15,1 Duncan, Jody (February 1991). „Clash of the Robotitans”. Cinefex. Arhivirano iz originala na datum 25 June 2017. Pristupljeno 21 December 2010. 
  16. ↑ Sammon, Paul M. (November 1987). „Shooting RoboCop”. Cinefex (32): 39. 
  17. ↑ „FX Credits”. Chiodobros.com. Arhivirano iz originala na datum 2009-06-05. Pristupljeno April 17, 2009. 
  18. ↑ RoboCop: the bloody birth of the original film The Telegraph. Tim Robey 7:00AM GMT 7 februar 2014 (London).
  19. ↑ Slusser, Westfahl, Rabkin (1996), str. 173
  20. ↑ Chapman & Cull 2013: str. 188
  21. ↑ Associated Press (22. jul 1987). „'Robocop' in First Place In Box Office Sales”. New York Times. Pristupljeno 24. juni 2017. 
  22. ↑ Associated Press (29. jul 1987). „'Robocop' Is No. 1 Film Again at the Box Office”. New York Times. Pristupljeno 24. juni 2017. 
  23. ↑ 23,0 23,1 Choi 2010
  24. ↑ Kinocharts Deutschland: Kinocharts 1988 Arhivirano 2016-03-25 na Wayback Machine-u chartsurfer.de
  25. ↑ 25,0 25,1 Box office / business for RoboCop (1987) Internet Movie Database. Pristupljeno 27. juna 2017.
  26. ↑ 26,0 26,1 Muir 2004: str. 442
  27. ↑ IAAPA 1993: str. xxxii
  28. ↑ Dennis Hunt (12. decembra 1988). „A Tiny Step for Super VHS in a Big Market”. LA Times. Pristupljeno 26. juni 2017. 
  29. ↑ Paul Verhoeven Box Office boxofficestory.com Renaud Soyer, 30 maj 2010. 20:35
  30. ↑ „RoboCop Movie Reviews”. Metacritic. Pristupljeno July 18, 2010. [mrtav link]
  31. ↑ „RoboCop Movie Reviews, Pictures”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno April 17, 2009. 
  32. ↑ Ellison 2016
  33. ↑ Sparks 2015, str. 116
  34. ↑ New York Magazine 1987
  35. ↑ James Kendrick (2004). „RoboCop”. QNetwork.com. Arhivirano iz originala na datum 25.7. 2017. 
  36. ↑ Antulov, Dragan (1998). „RoboCop (1987)”. [mrtav link]
  37. ↑ Šoša, Dean (21. august 2007). „Verhoevenov Krist”. Nacional. Pristupljeno 25 juni 2017. 
  38. ↑ Ebert, Roger (17. juli 1987). „RoboCop (1987)”. rogerebert.com. Pristupljeno 25 juni 2017. 
  39. ↑ „THE 60TH ACADEMY AWARDS - 1988”. oscars.org. Pristupljeno July 2, 2016. 
  40. ↑ „Film - Make-Up Artist in 1989”. bafta.org. Pristupljeno July 2, 2016. 
  41. ↑ „Film - Achievement in Special Visual Effects in 1989”. bafta.org. Pristupljeno July 2, 2016. 
  42. ↑ „Saturn Awards 1988”. IMDb.com. Pristupljeno July 2, 2016. 
  43. ↑ „The 25 Greatest Action Movies Ever!”. Entertainment Weekly. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-21. Pristupljeno April 17, 2009. 
  44. ↑ „The 50 Best Action Movies of All Time”. Complex. November 23, 2016. Arhivirano iz originala na datum 2017-03-13. Pristupljeno May 6, 2017. 
  45. ↑ „The 500 Greatest Movies of All Time”. Empire. Pristupljeno July 18, 2010. 
  46. ↑ „The Best 1,000 Movies Ever Made”. The New York Times. April 29, 2003. Pristupljeno May 22, 2010. 
  47. ↑ „Greatest Films of 1987”. AMC (TV channel). Pristupljeno April 23, 2010. 
  48. ↑ „The 10 Best Movies of 1987”. RealNetworks. August 2, 2007. Pristupljeno April 23, 2010. 
  49. ↑ „AFI's 100 Years... 100 Thrills: Official Ballot”. AFI.com. Pristupljeno July 18, 2010. 
  50. ↑ „AFI's 10 Top 10: Official Ballot”. AFI.com. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-16. Pristupljeno July 18, 2010. 
  51. ↑ „RoboCop”. Criterion. 2004. Pristupljeno June 24, 2017. 
  52. ↑ RoboCop creator: Detroit shows the film's fictional future is upon us CNN. Oliver Joy 15:38 GMT, July 25, 2013.
  53. ↑ Voigts & Schaff 2016
  54. ↑ Glass 1989, str. 7–49
  55. ↑ Vermeir 2008, str. 1036–1044
  56. ↑ Robertson 2008: str. 217–235
  57. ↑ Dijkstra 2014
  58. ↑ Leader 1996: str. 28
  59. ↑ Žižek 1992: str. 22
  60. ↑ RoboCop 20th Anniversary Edition DVD
  61. ↑ „RoboCop Statue”. mlive.com. Pristupljeno Feb 18, 2011. 
  62. ↑ "Get a peek at the life-size model for Detroit's RoboCop statue", Detroit Free Press, May 13, 2013, Freep.com
  63. ↑ Nordling (May 23, 2012). „Gary Oldman Joins The ROBOCOP Remake!”. Ain't it Cool News. Pristupljeno December 21, 2013. 
  64. ↑ Kit, Borys (29 August 2012). „Michael Keaton Replaces Hugh Laurie in 'RoboCop' Remake”. The Hollywood Reporter. 
  65. ↑ Child, Ben (13 June 2012). „Hugh Laurie in talks to play villain in 'RoboCop' remake”. The Guardian (London). 

Monografije[uredi | uredi kod]

Periodika[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=RoboCop&oldid=41828912